Razbijen je mit o mepobjedivosti sarajevske Bosne u domaćim takmičenjima. U prvoj utakmici 1/4 finala Kupa BiH visočka Bosna je bila bolja od istoimenog protivnika, prvaka BiH, polufinaliste Kupa kupova EHF-a i reprezentacije BiH u biti.
Visočani su nadvisili sami sebe, bez obzira na činjenicu da raspolažu sa, praktično, samo prvom postavom, te da se istim igračima moraju koristiti cijeli susret. Lucidnost, borbenost i maksimalna angažovanost je dovela do cilja. Savladali su velikog protivnika, za kojeg mnogi Visočani i dalje smatraju da je apsolutni i jedini favorit za osvajanje takmičenja. Suci su svojim odlukama na sebe “navlačili” bijes domaćih navijača i igrača, pa opet su Sarajlije vršile najdirektniji pritisak na njih. No, ni to nije umanjilo opšti dojam na kraju meča. Bila je to vrhunska rukometna predstava. Čvrsta, a opet jednako efikasna.
Završila je cepelinom presretnih domaćih igrača. Šahinović, Halilbegović i Sirčo su biti nerješiva enigma za “studente”. Ovaj posljednji za RTV Visoko komentariše meč:
“Naša kompletna ekipa je odigrala izuzetno kvalitetno cijelu utakmicu. Jako požrtvovano i borbeno, tako da smo zaslužili i ubjedljiviju pobjedu. Međitim, zbog nedostatka snage i velikih grešaka sudija, nismo uspjeli u tome. Suci su, mora se to reči, pali pod uticaj nekulturnog ponašanja gostujućih igrača i neprestanog pritiska sa klupe. Mislim da to šampionu ne priliči, pogotovu u jednoj ovakvoj fer i korektoj, ali i muškoj borbi. Pregrube igre nije bilo, i to se vidi na kaseti sa utakmice, a to štu su oni željeli predstaviti sudijama najbolje govori o njima, pojedinim reprezentativcima i njihovom odnosu prema službenim licima. Ja čestitam Sarajlijama na svim dosadašnjim rezultatima, borbenosti na ovom meču, ali smatram da ćemo se plasirati u polufinale i da ćemo pobjediti i u Sarajevu”, skoro u dahu izgovori Sirčo.
Emocije su bile jako izražene i prije i u toku meča, pa i poslije njega. I to od obje ekipe. Međutim, na parketu je prevladao razum. O tome najbolje govori statistika. Evropski vrijedan pomena procenat šuta. Kod Visočana 63, a Sarajlija 62 posto. Pojedinačno gledano, Halilbegović 9/12, Šahinović 10/15, a Sirčo 8/14. Domaći su imali 8, a gosti 9 tehničkih grešaka. Uz to, šampioni su vodili samo na otvaranju meča, a poslije jednom izjednačili.
Zdenko Antović je odabrao ispravnu taktiku za trijumf. Igrao je sa četiri vrste odbrane, a najčešće 6-0. “Na osnovu pregledanog snimka i analize zaključujem da je utakmicu odlučila borbenost i jak ritam koji smo nametnuli. Mi smo ovim dokazali da možemo pobjediti sarajevsku Bosnu, što će nam u budućnosti biti psihološki podstrek. Prije sve u predstojećim ogledima sa njima u Ligi za prvaka kada će bodovi nama biti neophodni”, smatra strateg Visočana.
Interesantno je istaći i mišljenje Sarajlija. Na službenoj web stranici RK Bosna Sarajevo, između ostalog stoji: “…Uz naelektrisanu atmosferu u dvorani KSC Mladost, veoma oštra igra domaćina nije bila adekvatno sankcionisana od sudijskog para, koji je očito podlegao vatrenoj atmosferi i iz straha ili nečega drugog sudio jednostrano u korist domaćina.
To je rezultiralo povredama naših igrača (Harmandić, Divković i Međić), a stručni štab je bio primoran da izmjeni prvu postavu i uvede u igru igrače koji su do tada imali manju minutažu u cilju čuvanja osnovice ekipe od daljnjih ozljeda. Ponašanje sudija i domaće ekipe ne možemo nikako smatrati pozitivnim u daljnjem napredovanju rukometa u BiH…”
Ljubitelji rukometa u gradu rukometa slijedom posljednjih rezultata njihovih igrača sada od “zelenih” očekuju nastavak sjajne serije. Sada se treba vratiti u Prvenstvo i preskočiti Željezničar.