Od 20-26.01.2008.godine u BiH obilježava se sedmica prevencije od HPV-a čiji je onkogeni tip jedan od uzročnika raka grlića materice. U cilju prevencije širenja ovog virusa pokrenuta je ova kampanja koju zajedno sa timom stručnjaka ljekara ginekologa vodi Prim.dr. Jasmina Gutić, šefica ginekološkog odjela opće bolnice „Dr.Abdulah Nakaš“ u Sarajevu.
Šta je to zapravo genitalna HPV infekcija, na koji način je pacijentice mogu primjetiti i na koji način prevencija može biti što brža?
– HPV ili Humani Papiloma Virus, je virus za koji je sigurno dokazano da je u devedeset ili više procenata je prisutan u svim malignim ili premalignim promjenama grlića materice. Direktno se dovodi u vezu sa nastankom tih promjena. Skoro da možemo postaviti znak jednakosti, s jedne strane HPV, s druge premaligne i maligne promjene na grliću materice. Specifikum tog virusa je prvo da ih ima 130 tipova u anogenitalnoj regiji žena i muškaraca. Namjerno kažem muškaraca. Postoji 30 tih tipova koji imaju afinitet za kožu oko anusa pa dovode do promjena u smislu kondiloma ili sitnih bradavica koje dobije veliki broj i muškaraca i žena koji su seksualno prenosivi, ali na sreću benignog karaktera. Uzrokuju ih benigni tipovi HPV-a. Zatim iste te bradavice u rodnici kod žene na grliću, na prepucijumu, glansa kod muškarca… Znači govorimo o benignim promjenama. Ali postoje promjene koje mi ne možemo vidjeti čak ni ginekološkim pregledom, a uzrokuje ih virus, ali se može otkriti drugom vrstom pregleda, to je pregled brisa, papanikolau brisa, citološkog brisa za kojeg mi govorimo da je u sklopu preventivnog pregleda svake žene bar jedan puta godišnje. Jer taj virus taj onkogeni tip virusa, znači imamo benigne i onkogene tipove, to je virus 16, 18, 33 ,35 koji izaziva premaligne i maligne promjene. Naravno ne prvi kontakt i ne samo jedna infekcija virosom. Smatra se da 70 % sexualno aktivnih žena u toku života biva prokužena sa jednim tipom virusa, čak i malignim tipom virusa. Ali na sreću taj virus ne ostavlja promjene. Govorimo o perzistentnim trajnim infekcijama virusom koje traju godinama, nisu prepoznate ili nisu adekvatno praćene, znači hronicitet infekcije još udružen sa nekim kofaktorima, a ti kofaktori su kod žena, dokazano, sa većim brojem poroda, sa ranijim početkom seksualnog života, seksualno promiskuitetne osobe, kod onih koji koriste oralne kontraceptive, upotreba duhana Isto tako, dokazan je kancerogeni efekat produkata iz duhana cigarete u sluzi grlića maternice. I to su neki kofaktori koji dovode do infekcije. Udruženi, naravno, sa ostalim seksualno prenosivim agensima, te ponavljajuće infekcije grlića, ponavljajuće infekcije u rodnici koje nisu adekvatno tertirane dovode do pomenutih promjena. Šta je sepcifikum Human papiloma virusa je da se njegov genetski materijal udružuje sa genetskim materijalom napadnute ćelije. Znači, on ima tako agresivan potencijal, da ulazi u ćeliju, da se ugrađuje u genetski materijal jedra ćelije, i taj genetski materijal postaje jedinstven- ćelija i virus. I, onog trenutka kada uđe u ćeliju, on izaziva proces nekontrolisane diobe. A svaka nekontrolisana dioba ćelije i dioba je tumorozni proces, onkogeneza. Takva ćelija prvo poprima oblike premalignih, a kasnije malignih promjena pa sve do samog raka grlića maternice. Znači, naš cilj je da uzimajući papa bris dobijemo odgovor od citologa, ginekologa ili patologa, da je našao promjene koje su sumnjive na prisustvo virusa. A onda je zadatak kliničara da traga za njim i da dokaže njegovo prisustvo. Postoje specijalne molekularno- biološke metode identifikacije koje su dosta skupe i zahtjevne. Rade se tako da se traži prisustvo genetskog materijala virusa. Screaning metoda je relativno najprihvatljivija. U institucijama u kojima se to radi, traganje za jednom vrstom viskog onkogenog potencijala virusa košta 180 do 200 KM, što je dosta skupo za pacijenticu. Međutim, mislim da se na mikrobiologiji Kliničkog centra u Sarajevu, takvi pregledi ne plaćaju. Idu na uputnicu ordinirajućeg ginekologa koji je posumnjao na HPV infekciju i ima već prisutne promjene na ćelijama, gdje ima smisla traženje HPV virusa. I sad, na koncu tražimo i dokažemo postojanje visoko onkogenog virusa, izuzetno nam je važno, jer nam screaning govori da li će neka, na primjer, blaga promjena, odnosno atipija nađena u Papanikolau testu prijeti da za godinu- dvije postane karcinom. U nekim slučajevima ta karcinogeneza može trajati čak više, što nam je izuzetno važno, jer svako će postaviti pitanje kako se ta infekcija HPV- om liječi? Lijeka protiv infekcije HPV virusom nema. Virus je ugrađen u čeliju i lijeka nema.
Kako onda vi (ljekari) ustvari djelujete, ako nema lijeka?
– Mi djelujemo imuno modulatorima, to su lijekovi koji podižu imunu snagu organizma tipa interferona u obliku masti, liječimo neku upalu kao seksualno prenosivu bolest, mi liječimo sve ono što prati virus, podizanjem imunih snaga možda pomažemo organizmu da se bori s njim i možda onda organizam uđe u kategoriju onih kod kojih nastupa spontana regresija. Lijek koji će djelovati na virus ne postoji.
Kakva je situacija po ovom pitanju u svijetu, imate li neke pokazatelje?
– Svake godine u svijetu imamo 500.000 novih slučajeva, 270.000 slučajeva smrti od uznapredovalog raka grlića materice. To se uglavnom odnosi na zemlje u razvoju. Podatak koji ostaje svakome u uhu je, da u Evropi svakih 18 minuta jedna žena umre od raka grlića materice. U 21 stoljeću mi to ne bi smjeli dozvoliti!
Ima li nekih pokazatelja za našu zemlju?
– Mi smo na Akademiji nauka nedavno imali jedan veliki skup gdje smo iznijeli podatke za unazad pet do deset godina, gdje možemo reći da se po broju raka grlića materice nalazimo u zemljama sa umjereno visokim stepenom incidencije raka grlića materice. To je nekih 20 slučajeva na 100.000 žena sa čim naravno ne možemo biti zadovoljni kada znamo da je to recimo u Finskoj pet ili šest žena na isti broj.
Postoji li neka dugoročna strategija za naredni period kako bi se kvalitetnije pristupilo ovom problemu?
– Ja trenutno imam, sreću i zadovoljstvo ali i ogovornost da sam vođa jednog projekta koji se planira na nivou Kantona Sarajevo za naredne četiri godine, a uključivat će HPV probir kod određenih kategorija žena gdje imamo naznake prisutnih atipija grlića materice. Taj probir će naravno biti besplatan zahvaljujući kantonalnom ministarstvu zdravlja i Zavodu zdravstvenog osiguranja KS. Sličan projekat je prošao i u Tuzli pa se izvodi na Tuzlanskom kantonu i na cijelom teritoriju Republike Srpske. Znači najvažnije je da je besplatno. Na ovaj način mi ćemo steći uvid imamo li mi tog HPV virusa!?. Ja naprimjer znam, jer moj istraživački interes za HPV datira još od 2000-te godine kada sam završila doktorsku disertaciju na temu uloge HPV-a i premalignih i malignih promjena na grliću materice. Tada sam našla preko 70% udruženih HPV virusa onkogenog tipa i premalignih promjena grlića materice. Dovela sam to u korelaciju sa brojem porođaja, hormonalnom kontracepcijom, drugim sexualno prenosivim agensima itd. Tako da su se te studije uklopile u ona istraživanja koja su bila u svijetu, u istraživanja kolegice Latifagić koja to radi na Tuzlanskom kantonu i od 1999 godine aktivno vodi laboratoriju gdje se identificira HPV. Ovo će biti pomak dalje da ćemo mi steći aktuelni uvid u situaciju šta se to dešava. Imamo li mi tog onkogenog virusa, koliko ga imamo, koji su tipovi što je vrlo bitno? Jer onda možemo planirati vakcinaciju.
Dakle situacija u Sarajevu, Tuzli i Republici Srpskoj i nije loša, a šta to znači za cijelu državu, gdje smo tu?
– Ono što je veoma važno je da je BiH postala članica „EKA-e“, zahvaljujući također Tuzli, Kliničkom centru, odnosno institutu za patologiju gdje radi uvažena kolginica profesorica Latifagić, koja je učlanila Tuzlansku patologiju ali i Bosnu i Hercegovinu u „EKA-u“. EKA je Evopsko udruženje za prevenciju cervikalnog kancera. To je Asocijaija koja ima svoje uslove za učlanjenje i koja svakog januara u periodu od 20 do 26 u cijeloj Evropi obilježava taj dan prevencije raka grlića materice na odgovarajući način. Svi u isto vrijeme imaju obavezu šta se mora ispoštovati u to vrijeme. Mi zdravstveni profesionalci ništa ne možemo uraditi bez medija koji će dati publicitet na odgovarajući način, bez ministarstava, ministara, parlamnta, vlade, poznatih ličnosti koje porodice vole da gledaju, čija riječ nešto znači itd. Tako da je čitava sedmica u tom znaku. U Brisel idu profesorica Latifagić i federalni ministar zdravstva gdje će se obratiti i prisutne upoznati gdje je BiH u cijelom tom problemu. Uglavnom napravljen je jedan značajan pomak.
Cijelo vrijeme govorimo o ženama. I muškarci mogu oboljeti od ovog virusa, kako ih „najerati“ da i oni rade ove nalaze, odnosno kako mogu znati da imaju virus?
– Kod njih problem nastaje kada oni uoče promjene sa genitalnim bradavicama.Onda se oni jako zabrinu. Oni treba da idu dermatologu ili urologu. Nema potrebe kod njih ići za identifikacijom virusa. Ako se kod žene dokaže virus, muškrac ga ima sigurno, jer je u kategoriji seksualno prenosivih.
Šta se u tom slučaju savjetuje?
– Preventivna aktivnost. Znači prije svega, odgovorno seksualno ponašanje, da se kulturno izrazim, a svi znamo o čemu govorim. Promiskuitetne osobe imaju šansu da taj virus pokupe iz tih mase nesigurnih veza sa nepoznatim osobama, sa osobama nepoznatog seksualnog ponašanja ili ako ih već prakticiraju neka to bude sa prezervativom. Ali odmah uz ogradu da prezervativ ne štiti.
Ima li zapravo prave zaštite?
-Znači odgovorno seksualno ponašanje, sa osobom koju poznaješ. Koja vjerovatno nema prisutan virus. A ako je već nepoznatog seksualnog ponašanja onda prezervatih koji ipak ne štiti na dijelovima kože koji ne štiti. Infekcija se prenosi dodirom koža na kožu ili koža – sluznica. Tako da ne štiti od te vrste infekcije.Ono što je dokazno da djeluje to je jedino vakcina, koja djeluje protiv određenih tipova HPV-a.
Međutim stvari oko vakcine još nisu dovedene do kraja i nije u svim zemljma odobrena!
– Vakcina je postala stvarnost u svijetu. U Americi, Kanadi, Australiji, nekim zemljama Evrope, recimo odobrena je u Hrvatskoj i Sloveniji. Kod vakcine je situacija takva trenutno da je registrovana četverovalentna vakcina, znači koja štiti od četiri tipa. Onkogenog 16, 18 i 6 i 11 ovog tzv. niskog onkogenog potencijala koji uzrokuje genitalne bradavice. To je ta četverovalentna vakcina koja se pojavila na tržištu i druga vakcina koja štiti samo od onkogenih tipova 16 i 18. E sad, ovdje postoje određeni limiti, a toje zato što se vakcina daje djevojčicama koje nisu počele sa seksualnim životom, jer nije dokazano da vakcina može da djeluje kod osoba koje su već prokužene virusima ili ako djeluje to je neki minimalan efekat. Daje se u tri doze, daje se jedna doza, pa poslije dva mjeseca, pa poslije šest mjeseci. Vakcina se plaća, dosta je skupa. Neke zemlje su usvojile da ide besplatno kao što je Italija, ali je nesigurno do kada će njihovi fondovi to moći podnijeti. Tako da će tu biti dosta kontraverzi. Ja očekujem da će u ovoj godini u našoj zemlji biti dosta priče oko vakcine. To je vrlo pozitivno i vrlo značajno jer se tu uključuje jedan multidisciplinaran pristup, znači tu idu pedijatri, školska medicina, epidemiolozi, mikrobiolozi, ginekolozi, Zavodi javnog zdravstva koji prave programe vakcinacije itd. Sad moramo početi aktivnije da se družimo, da pravimo okrugle stolove da vidimo ko će šta i kako raditi?
Na kraju pitanje šta ćemo sa pacijenticama koje dolaze van Kantona Sarajevo, Tuzlanskog Kantona i Republike Srpske. Kakav će biti njihov tretman jer dolaze iz kantona gdje se na ovom problemu ne radi toliko kao u pomenutim, odnosno u RS?
– Ja mislim da je to sada vrlo interesantna priča i da je odgovornost prije svega na ordinirajućem ginekologu. Na ginekolozima kantona o kojima pričamo, koji nisu obuhvaćeni skriningom. Treba da se izbore preko svojih zdravstvenih fondova, zdravstvenog osiguranja i kantonalnih ministarstava zdravstva da taj program uđe u probir, kao što je ušao program prevencije karcinoma dojke, kolorektalnog karcinoma da se osmisli program, da se iskoriste iskustva onih koji već imaju iskustva u tom programu. Mi ginekolozi moramo biti međusobno povezani, ali na žalost mi se malo družimo. Malo se sastajemo preko udruženja, sve su to sporadične inicijative. Treba da krene inicijativa od bilo koga. I ovo što radimo na KS, krenula je inicijativa iz Zavoda za zaštitu žene i materinstva. Prava adresa je recimo profesorica Iljazović i Institut za patologiju u Tuzli. To je žena koja radi koja je sve ovo što je urađeno preko EKE uradila lično, bez bilo kakve želje za ličnom promocijom. Imena nisu važna, ali u i važna, ako to neko radi iz entuzijazma. U ovoj sedmici i ja ću ići u određene centre gdje ću držati predavanja, a to ja radim sve u svoje radno vrijeme i bez materijalne nadoknade, što je izuzetno važno. Nažalost, materijalni faktor je počeo da vlada svim mozgovima. Ja vjerujem u one ljude koji ne razmišljaju tako, vjerujem u one ljude kojima je pacijent broj jedan i preventivna aktivnost, na koncu, ono za što je položio Hipokratovu zakletvu. Ja sam spremna da pomognem svakome koga ovaj problem intresuje.