Udruženim snagama permanentnog međusobnog suprostavljanja, izludžujući okolinu, etničke političkeelite su na tron ideala koje treba postići postavile uhljebljenje! Osnovni ciljje uhljebiti se ili «ukruhiti se»! Zapravo to je postao viši idealbosanskohercegovačkog društva i običnog i ne običnog bosanskohercegovačkogčovjeka. Naviknut na ne rad u pređašnjem sistemu, mali čovjek po uzoru na svoje«velike vođe» normalnim smatra i očekuje «hljeb bez motike». Ideal je uhljebljenjepo svaku cijenu a rad ismijan, podcijenjen, staromodan, bespotreban. Onaj ko sese uhljebi je kralj, car, snalažljiv, cijenjen, dok je onaj koji radi postiđenjer je ismijan od strane većine. Mladi slave kriminalce i uzimaju ih kao uzor astariji, uglavnom zarobljeni u raljama vlastite sujete ili ostvarivanja tolikoželjenog cilja uhljebljenja, ne mogu i ne žele da pomognu mladima da shvaterad, kulturu i sport kao stvari koje zaslužuju da se slave.
Društvena elita postali su kriminalci, prevaranti, ljudikoji su «znali iskoristiti moment» tj uhljebljeni. Akademska zajednicaslijedeći društvene trendove izgubila je kredibilitet prodavajući diplome abacajući znanje u zapečak. Naučna zajednica ne koristi kritiku kao pogonskogorivo razvoja društva. Profesori će da kritiziraju tek onda kada im seplati. Uhljebljeni doktori pogazili susvoju zakletvu, pomažu onima koji imaju da plate a sirotinji tek onda kada sepojavi neka kamera koja će ih pokazati onakvim kakvi bi trebali biti ili kad sesmiluju i sažale.
Roditelji djecu ne uče vještinama i znanjima nego načinimalakog uhljebljenja. Društvo odaje priznanje onima koji su se uhljebili. Oni suuzor! Ljudi koje treba slijediti.
Kada izađete iz kuće i sretnete nekog ko se uhljebio, čestitajte! Ili stanite pred ogledalo i uradite isto!