Još jednom rukometaši Bosne nisu uspjeli pobjediti slabiju ekipu od sebe na gostovanju, ali ovoga puta im jednostavno nemamo šta zamjeriti jer ono što se dešavalo u Zavidovićima i nema baš puno veze sa rukometom. Opet su se Zavidovićani “iskazali” kao domaćini kojima u goste treba dolaziti u oklopnim vozilima, na teren izlaziti sa kacigama na glavama, a po mogućnosti imati i neko naoružanje na klupi. I kad bi neko te iste Zavidovićane upitao zašto tolika mržnja, toliki gnijev sa tribina, tolika grubost na terenu, vjerovatno bi pola nijh samo sleglo ramenima, a druga polovina bi smatrala da se nije dogodilo ništa strašno.
Možda i nije jer Rasim Demirović ipak nije “iskopao oko” Emiru Šahinoviću, mada je izgleda baš to želio i niko od rukometaša Bosne nije završio u bolnici. I sve to u utakmici koja uopšte nije od tolikog značaja, pogotovo za Krivaju, koja teško može ispasti iz lige. A šta bi se dešavalo da je kojim slučajem ova utakmica bila odlučujuća za Krivaju ne smijemo ni pomisliti.
Međutim, treba gledati i u budućnost koja možda nosi gostovanje u Zavidovićima kada im bude “gusto”, pa reagovati sada, unaprijed, ne bi li spriječili da neko zaista ostane invalid zbog “neophodnih bodova” i ratobornih Zavidovićana koji na zelenu boju dresova izgleda reaguju kao bikovi na crvenu. I za kraj treba spomenuti sudije koji su bili katastrofalni, ali su izvukli živu glavu. Pa zar to nije najvažnije kad gostujete u sred Bosne i Hercegovine, u Zavidovićima!?