Još jednom ove sezone su nas rukometaši Bosne razočarali. Poraz od Sloge u Doboju nije neka velika sramota, poput recimo poraza u Brčkom, ali način na koji Bosna gubi utakmice ove sezone je jedna velika priča u više različitih poglavlja.
I uvijek kad pomislim da nas više ne mogu ni s čim iznenaditi, oni učine upravo to. Iznenade nas novim momentima i novim načinom na koji izgube jednu utakmicu, pa bi već mogli razmišljati o izdavanju neke knjige pod naslovom „1001 način kako izgubiti utakmicu“.
Pa onda vi izaberite, sviđa li vam se možda poglavlje Goražde i Brčko, gdje ekipa sa šampionskim ambicijama padne bez borbe, ili možda Živinice sa 6 promašenih sedmeraca, bespotrebnim isključenjima, ogromnom količinom nervoze…itd, ili možda poglavlje Gradačac gdje se prokocka velika prednost i nastane potpuno rasulo, pa se spašava jedan bod…itd. Od sinoć imamo i novo poglavlje, Doboj, koje ima dosta sličnosti sa recimo Gradačcem, ali je donijelo i nešto sasvim novo što je možda nekog iznenadilo, ali većinu dobrih pozavalaca prilika u klubu i oko njega, vjerovatno nije.
Kod rezultata 13:10 za Bosnu, Demirović traži time-out, igrači prilaze klupi i onda nastaje komešanje, naguravanje i pokušaj upotrebe pesnica između dvojice igrača Bosne! Sve to naravno izaziva oduševljenje domaćih navijača, ali i nevjericu među nekoliko rukometnih zaljubljenika iz Visokog, koje ni Brčko nije opametilo, pa su opet krenuli za Bosnom na gostovanje.
Jesmo li to konačno otkrili uzrok svih pomenutih poraza i nervoze koju igrači pokazuju skoro na svakoj utakmici? Da li to u Bosninoj svlačionici vlada nered i nesloga?
Naravno da znam i o kojim igračima se radi ovoga puta, ali isto tako sumnjam da se to isto može svakog trenutka desiti između bar još nekoliko igrača Bosne iz ovog ili onog razloga, pa nema potrebe da se sad spominju imena. Uprava kluba već vjerovatno sve zna ili će tek saznati, ali je pitanje šta će i šta može poduzeti? Može poduzeti puno toga, ali vjerovatno neće.
Razlog je jasan, dolazi završnica Kupa, završnica prvenstva, važne i jake utakmice, pa treba sve snage usmjeriti prema tome i „prašina“ će se vjerovatno samo pomesti ispod tepiha gdje je se već podosta nagomilalo. Želimo mi taj Kup i želimo biti drugi, ali to baš i nije realnost, pa bi se mogao desiti još poneki neugodan poraz do kraja sezone, a onda slijedi neminovno pospremanje u kojem će se morati podići i onaj tepih ispod kojeg se cijele sezone sklanjala „prašina“. S obzirom da veoma cijenim sve napore ove Uprave, iskreno im želim da se ne „uguše“!