Zbog činjenice da u Visokom ne postoji posebna institucijakoja bi na sistematičan način vodila brigu o oboljelim od PTSP-a a s obzirom dase radi o veoma teškoj i podmukloj bolesti grupa građana općine Visokoinicirala je osnivanje nevladinog, nestranačkog i neprofitnog udruženja čiji bičlanovi upravo bili ljudi kod kojih je dijagnosticiran PTSP. Želja im je da kaoi u Tuzli jedno takvo udruženje okupi što veći broj oboljelih i pomogne uliječenju PTSP-a. Mustafa Dedić-Muste, Emsud Gazibara i Salih Begić bili sugosti na inicijativnom odboru za registraciju Saveza udruženja veterana rata1992-1995. liječenih od PTSP-a Federacije Bosne i Hercegovine održanog 26. 05.2008. godine u Sarajevu. Pored gostiju iz Visokog sastanku su prisustvovali ipredstavnici udruženja koja se bave problematikom PTSP-a iz Tuzle, Goražda,Sarajeva, Lukavca, Sapne i Gradačca. Podršku osnivanju, svojim prisustvom iaktivnim učešćem sastanku inicijativnogodbora Saveza udruženja veterana rata 1992-1995. liječenih od PTSP-a, dao je iministar za boračka pitanja Federacije Bosne i Hercegovine Zahid Crnkić.
PTSP je intenzivno prolongirana reakcija organizma napreživljeni užas. Nikad se tačno ne može znati kad će reakcija početi. «Okidač»neočekivano može biti neka situacija iz svakodnevnog života.Najznačajnija karakteristika PTSP-a je stalno ponovno preživljavanjetraumatskog događaja. To zna biti praćeno mučnim emocionalnim reakcijama,snovima koji oboljelog bude i nekoliko puta noću i nametanjem neželjenihsjećanja.
Oboljeli pokazuje nesposobnost za ljubav, ne nada se dobrom ishodu životnihsituacija u porodici, na poslu, braku, nema sposobnost koncentracije,preosjetljiv je, osjeća intenzivan strah, anksiozan je, nemiran, ima osjećajkrivice, srama, a nekad može biti agresivan i imati suicidne misli.
Pošto u našim uvjetima ljudi svakako nemaju naviku da se javljaju ljekaru,oboljeli se zna otuđiti i samoinicijativno posegnuti za tabletama, alkoholomili drogama što dodatno komplikuje njegovo stanje alkoholizmom i drugimposljedicama. PTSP ne uništava samo pojedinca nego narušava odnose kako uporodici tako i u široj društvenoj zajednici. Najpogubnije od svega je da osobazaražena sindromom može narušiti razvoj mladih osoba – njegove djece.
Visoko ima ne baš tako mali broj boračkih ali i drugihnevladinih udruženja koja, prema učinku, ne samo da ne rade ono zbog čegapostoje nego ne rade nikako. Inicijativa formiranja udruženja koje će se bavitisamo problematikom PTSP-a u Visokom zbog zdravlja pojedinca, njegove porodicepa i društva u cjelini više je nego dobro došla jer samo zdrav pojedinac možeda gradi zdravo društvo.