Nedavno sam napiso tekst čija sadržina je bila ilustracija nesposobnosti službenika PU Visoko da zaustave sve prisutnije nasilje, krađe, dilanje itd… Konkretno u pitanju je bila pljačka marketa u ulici Musala broj 1, gdje slučajno živim. Tekst je sugerirao kako policajci uredno fotografišu i kažnjavaju nepropisno parkirane automobile u “gradu” u kojem i nema zvaničnog parkinga, dok u istoj toj ulici na pazarni dan ponedjeljak, 100 metara od zgrade PU Visoko, za vrijeme kulturne manifestacije koju je obezbjeđivao određeni broj policajaca, dešava se klasična pljačka prodavnice. Pljačka u kojoj pljačkaš nemaskiran, sa sunčanim naočalama otuđuje 400KM od radnice, koju æe kasnije inspektori pitati…”a jel mu pištolj bio pravi ili vodeni!?”.
Ova priča za razliku od mnogih ima “happy end”.
Prije neki dan u kladionici sretnem prijatelja, koji sasvim slučajno radi u policiji (nisam šmeker iako su mi pokušavali naštimati takvu ulogu). Kaže meni prijatelj…”e ti si ono pisao o onoj pljački ovdje u radnji?”. Kažem taj sam!…” e da znaš da smo riješili taj slučaj i priveli pljačkaša, inicijali su mu U.A, iz Poriječana je”. Bi mi drago, odlučih napisati ovaj tekst u znak jednog vida izvinjenja, ali u isti tren se sjetim zadnje rečenice ranije pisanog teksta koja je otprilike glasila ovako: “Policija bi trebala konačno početi raditi svoj posao za koji prima platu od svih nas poreznih obveznika, dok još nije pala mrtva glava”. Nažalost u međuvremenu desilo se da je ipak pala mrtva glava i desila su se curenja tonskih zapisa u kojima se potvrđuje podmitljivost visočkih inspektora (emitovani razgovor u Dnevniku BHT-a op.a).
U svakom slučaju ovo bi trebala biti javna čestitka, čestitim i poštenim policajcima na rješavanju i rasvjetljavanju jednog krivičnog djela.