Čika Mirko Vukojeviæ nam je ispričao:
Po završetku I svjetskog rata u Visokom se pričalo o radioaparatu kao tehničkoj novini preko koga se može saobraæati bežičnim putem.Kod mlađih je to pobudilo veliko interesovanje.
Početkom 1924 god. U Visokom je došao putujuæi radioamater , pa je on demonstrirao slušanje preko radioaparata.
Taj aparat bje izgledao otprilike ovako:
Na stolu dužine 2 metra bio je ugrađen mehanizam sastavljen od lampi, otpornika i drugih uređaja, a u sredinisu su bila tri kruga podijeljena na stotinu podjeoka.Okolo stola su bile razvedene žice gdje se moglo prikopčati više pari slušalica.
Nekoliko građana se je zainteresovalo za ovaj radioaparat da se kupi.Tako se nas deset-petnaest sastalo koji smo skupili novce i kupili ovaj radioaparat za 4.000 dinara.
Tako je osnovan prvi radio klub u Visokom, razumije se, samo za slušanje.Ovaj radio klub je instalirao ovaj uređaj u tadašnjem hotelu „ Balkan“ ( zgrada sadašnjeg zdravljaka) a danas ABS banke
Antenu smo vezali s krova za drvo u starom groblju ( preko rijeke Bosne). Energiju smo dobijali putem baterija i akumulatora koje smo punili u Franjevačkom samostanu, koji je imao svoj vlastiti agregat, a punili su nam akumulatore po 20 dinara. Na čelu ovoga kluba bio je neki veterinar Dr. Arko predsjednik, a ja sam bio sekretar i blagajnik. Plaæali smo članarinu po 100 dinara, od čega je članarina bila 30 dinara , a 70 dinara zajam klubu.Pored nas bili su članovi Dr. Berger, Salko Bajramagiæ, Dr. Mikolji, Dr. Zekiæ. sreski načelnik Brkanoviæ . a broj članova je dostizao najviše 30.
Tada smo mogli slušati samostrane stanice, Beč, Stutgart,Budim-pešu Cirih,Rim, a tek negdje pred kraj našeg djelovanja preko Londona smo uhvatili radio Zagreb. 1926 godine smo preselili u zgradu Ibre Karamehiæa, ( sada kafana „Korzo“, koje se mnogi Visočani sjeæaju kao Ibrine kafane). Članovi su dovodili svoje porodice, a pošto je nastao problem oko toga šta ko želi slušati, to je donijelo i prve svadje.
Riješili smo ovako: Svako je mogao rukovati sa traženjem stanica dva dana u mjesecu, tako da bi smo se svih 15 mogli izredati određivanju slušanja Emisija.Berger je volio klasičnu muziku , mlađi članovi cigansku iz Pešte, neki volili vijesti, a sve je to riješeno na ovaj način:
Bečka radiostanica je izdavala svoj program koji smo kupovali, a svi članovi koji rukuju aparaturom bili su dužni da zapišu na kom su broju našli koju stanicu.Neki mlađi su se osposobili i za neke opravke.
Sve je to trajalo do 1928 godine.Na tržištu se veæ tada moglo kupiti radioaparata na bateriju, pa su neki kao advokati Dr. Zekiæ i Dr. Mikolji i sreski načelnikBrankoviækupili sebi radioaparate.Jednog dana je došlo do nesuglasica i pokrenulo se pitanje da se ukine naš radio klub.To je bilo februara 1928 godine.Do kasno u u noæ smo se prepirali jer je sreski načelnik Brkanoviæsa još tri člana upravnog odborada htio da se ukine, a ostalih 5 članova da ostane.Te večeri je ostao radio klub, ali je iste veæeri i progorila javna rasvjeta. Time je i prestala više potreba za našim radio klubom, pa smo zaključili konačno da ga likvidiramo.Prodali smo uređaj kapetanu Andrešiæu, a sto i ostali namještaj Salki Bajramagiæu.
Do same okupacije 1941 godine postojala je arhiva ovog radio kluba, ali su je uništile ustaše skupa sa arhivom bivše srpske banke u Visokom.
Eto tako je izgledao prvi radio , prva organizacija nazvana radio klubom koja je unijela nešto novog u Visoko iako taj radio klub nije imao zadatak onaj koji to imaju sadašnji radio klubovi.
Prepis Goran Čakiæ
Visoko 31-05-2009 godine.