Visoko nema ni jednog hotela,imali smo jedan, ali nestade u bujici privatizacije. Imamo dva motela, rade, imamo jedan koji se gradi i jedan što čeka upotrebnu dozvolu. Kakav zaključak donijeti, ma imamo koliko nam treba? A, juće, koliko nam je trebalo i imali smo.
Salemaga Čabaravdić, rođen 1896.god. i Kilalić Mehaga rođen 1892.god., oba stari visočani, uz kahvu „su dva“, izrekoše jednog dana u kafani Partizan svoje sjećanje, po pitanju hanova, ili motela jer su služili i služe istoj funkciji.
CRKVENI HAN
-Nalazio se iza pravoslavne crkve u pravcu Kiseljaka, bio je aktivan do 1900.god.Znaju za njega po ćuvenju, ali ga se ne sjećamo aktivnog.
BAKRAČEV HAN
Mjesto gdje se danas nalazi Tehnički pregled na Peradarskoj stanici.
– Najstariji han po njima gdje je nekad bivalo 50 konja koji su nosili sol.Inaće hanovi su imali svoje mušterije.Monopol soli je zahtijevao i svoje hanove.Bakračev han je bio taj.govore da je bio aktivan prije njihovog sjećanja.Ne sjećaju se kad je prestao biti aktivan.
– Međutim, postojale su ruševine sa kaminom negdje do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka.
Hanovi su dugo trajali,radili su sve dok je bilo potrebe, a bilo je potrebe jer su karavani dolazili i odlazili. Neka nas ne iznenadi više imena jednog hana.Čovjekov vijek je bio kratak da bi se do nestanka zvali jednim imenom.
SAVIÆA HAN
– Nalazio se na mjestu današnje Kelgine kuće na Sebilju.
– Kasnije se zvao GREDIN HAN, a potom Vukovića kafana.Bio je malih dimenzija, ali je imao veliko dvorište za konje.Han su posjedali Neretljaci
IŠIRLIJIN HAN
-SIPIN, SALKANOV, SEBILJSKI. Izgleda da je promjenio dosta vlasnika, a i najduže se zadržao u radu.Pravi gradski „ motel“, nalazio se na mjestu današnje prodavnice Borovo.
Bio je lijep, dobro opremljen, sa lučnim kamenim ulazom i željeznim vratima, kaldrmisanih avlija, otvorena i zatvorena.Primao je do 50 konja i nešto više putnika.Imao je i ishranu za ljude i životinje.
Po mjeri i za današnje prilike.
Pokušajmo napraviti paralelu sa današnjim motelima.
50 i više ležajeva.
50 i više mjesta za parkiranje.
Restoran koji radi non stop.
Benzinska pumpa. I današnji „konji“ moraju jesti.
Zaključak:Prilično teško.
VEHBIN HAN
– Vlasnik Vehbija Džonlagić, kasnije Patkov han, je bio na uglu ulice Kralja Tvrtka i ulice Mehe Patka, na mjestu današnje kuće Mehanovića.Po konstrukciji je bio sličan Iširlijinom hanu,veoma velik, sa unutrašnjim otvorenim atrijem, kaldrmisanom avliojom u koju je moglo stati do 30 konja sa ishranom za konje i goste.Imao je neku vrstu društvenih prostorija uz naknadu, kiraethanu, pa se dugo čaršija skupljala u njemu, jer se zadržalo „ čulo se u Patkovu hanu“.Iza njega je bio hamam koji je ranije porušen i koji je sigurno bio u sastavu nekog starijeg hana.
SELIMOV HAN
-Bio je na dijelu današnje pijace, odnosno kuće Sretena Nikolića i dosezao je do Pušarinih kuća.Bio je manji han od koga je kasnije ostala kafana, birtija i avlija za konje.
Kasnije su Nikolići i Milići napravili manji han sa kafanom, ali velikom avlijom za 100 konja.Punio se obićno pazarnim danom.
KALDŽIN HAN
-Bio nekada na mjestu Hadžincine aščinice i Galibovog šnajderaja. Držao ga je neki Kaldžo, a kasnije su ga nazivali Mehanovićev han.Nije bio od nekog značaja i više je služio za vezanje tovarnih konja.
KARAMEHIÆA HAN
-Nalazio se na mjestu trga kod kafane Bolid.Nije ostao u sječanju mnogim visočanima jer je radio do 1912.god.Kasnije je tu bila kafana sa mjestom vezanja za konje.Kasnije je tu ostala Ibrina kafana.
IVIÆA HAN
– Zauzimao je prostor današnje zgrade Delikates i bivšeg komiteta.
Rano je prestao da radi jer je 1924.god. napravljen hotel Balkan preko puta.Kasnije je korišten za vezanje konja.Poznatiji je bio kao kafana sa mjestom za vezanje konja gdje su tradicionalno svraćali sutješčani.Dosta je prerađivan pa je jedan period tu bila i birtija. 1930.god je dodata velika avlija.Kasnije je izgradjene kuća Dabića iza.
SKERLETIČKE HAN
-Izgleda najpoznatiji han s ženskim imenom.Vlasnica je bila Anđa Skerletićka koja se dosta dobro držala i dugo živjela.U jednom periodu je Anđa držala kafanu.Han je dominirao mostom koji je uvjek bio prometan i nalazio se na mjestu zgade Vizija.
Od 1920 godine je postojala samo kafana, ali je do gradnje veleprometove samoposluge pokoji seljak pazarnim danom vezao konja.
TAHMIS
-Mjesto je dugo vremena nazivano Laletova kafana.Tahmis se nalazio u blizini ćaršiske džamije i stare opčina i medrese.Laletova kafana je postojala do 1925.god. kao znak i mjesto Tahmisa.
Tekst je napisan malo nerazumljivo pa je potreban i „prevodilac“
Kafana je bila dugo poznata kao mjesto usklađivala mišljenja ( javno mnenje) , jer je ostalo da je „tahmin“ rečeno u Tahmisu, ili da je sve usaglašeno.Znači da je kafana imala neko zvanično zvaničnog mjesta dogovaranja.Neki zakonski okviri su donošeni u njoj i bili su poštovani.
Obzirom da se u blizini kafane nalazilo dosta javnih objekata, džamija, stara opština, medresa, ostali hanovi, kafana je imala značenje javnog objekta u kom su se skupljali putnici sa sve „četiri strane svijeta“, razmjenjivali mišljenje i donešenu ili zatečenu problematiku, usaglašavali je kao tehmin (javni zaključak) koji se po po potrebi iznosio na određenim mjestima kao gotov zaključak, te Laletovu kafanu moramo posmatrati kao objekat u kom je boravilo dosta putnika i mještana, te su je naši stari sugrađani uzeli u obzir kao han.
Visoko je imalo deset hanova i neke poznatije kafane, kiraethane i Tahmis, odnosno mjesta gdje se sakupljao poslovni svijet, jer bez poznavanja saobračajnica,karavana i dučana, nije bilo posla, trgovine i razmjene, pa se bez ikakvog problema može definisati visočko pazarište koje dugo pamti i kao tradicija nosi u poslovnim nasljeđima.Sve je to dovelo do poslovne dimenzije od dvanaestog vijeka do dolaska dubrovčana, a onda od petnaestog vijeka do današnjih dana.
Tu se skupljala sva visočka škola koja je netragom nestala od skora, ili se pritajila na određeno vrijeme.
Da jeste, bilo bi dobro.
Vjerovatno je autor zapisa insistirao na visočkim hanovime.Hanova je još bilo u okolini.Navedeni su samo da su postojali.
A to su Vratnički hanovi i hanovi iz Hlapčevića.
Ako iko želi vidjeti kako je han izgledao, može krenuti do kuće Džafića u Moštru.
U njihovoj bašti je ostao han da ga konačno uništi zub vremena
Ðafići nisu dozvolili da to učini ljudska ruka
jer su to jedini preostali spomenici prolaznosti vremena na našim prostorima.
Prepis učinio G Čakić iz arhive Avde Čakića.