Po mnogima najbolji igrač NK Bosna svih vremena, danas trener mladih talenata i stalni učesnik Novogodišnjeg malonogometnog turnira u Visokom, Sead Vranić u razgovoru za www.visoko.co.ba iznio je veoma interesantnu tvrdnju vezano za mali nogomet u Visokom uopšte. Vranić tvrdi da je nekadašnji igrač Bosne Nino Bajić, koji nikad nije napravio neku veliku nogometnu karijeru, najbolji igrač malog nogometa kojeg je Visoko ikad imalo, a sumnja da će se i u narednih 100 godina pojaviti neko ko je bolji igrač od njega. Na naše pitanje da li je Zajko Zeba, bolji igrač kojeg je gledala visočka publika, Vranić odgovorno tvrdi da nije iz više razloga, a kao osnovnu prednost Bajića nad Zebom navodi to što je Bajić “ljevak”.
U veoma interesantnom ambijentu kafane “Kod Šete” u naš razgovor su se ukljičili i ostali gosti, među kojim je bio i Mostić Sakib – Sake, danas politički aktivan u Stranci za Boljitak, a nekada prestižni vlasnik najbolje mesare u Visokom koji je kao i svaki pravi gazda redovno imao prije rata ekipe na Novogodišnjim Turnirima. On nas je podsjetio kako su u njegovoj ekipi tada igrali Bajro Župić (Partizan Beograd), Miralem Zjajo (Crvena Zvezda), te izvjesni Novaković tada najbolji strijelac Druge Jugoslovenski lige. I tako dok je Rehle gledao poster sa golim ženama na zidu, Sorry (Almin Alijagić op.a) pio svoju prvu kafu, a ostali gosti sa kafe lagano prelazili na pivu i lozu, došlo je i do prvih varnica prije nego je turnir i počeo. Zbog sukoba oko nastupa Muamera Sadikovića za ovogodišnji turnir kojeg su prijavili i Galerija Kovo i Ekosirovina kao i ekipa Gračanice, Vranić je obećao vlasniku objekta gospodinu Šeti da njegova ekipa (Ekosirovina) neće proći ni svoju grupu, a ukoliko se to desi nastojat će da u osmini finala za protivnika dobije upravo tu ekipu koju će sa zadovoljstvom i izbaciti iz daljnjeg takmičenja.
Baš kad smo mislili da je situacija u kafani već odavno van kontrole i smišljali plan kako što prije završiti intervju te instalirati se što bliže izlaznim vratima, bacih pogled u šank i tamo vidjeh jednu sliku, pogledam bolje i vidim za istim stolom gospodina Šetu i Seada Vranića, shvatih da je ovaj način razgovora i provociranja sastavni dio sporta i odlučih sve to objaviti u formi teksta.