Brojni prijatelji, članovi porodice te estradne i javne ličnosti oprostili su se danas, na komemoraciji u Narodnom pozorištu u Sarajevu, od doajena bosanske sevdalinke Omera Pobrića. O Omerovom liku i djelu govorili su Fatmir Alispahić, Halid Genjac i Josip Pejaković.
“Omer je volio i njegovao sevdalijsku dušu Bosne. Zato je njegova smrt rastužila sve bosanske duše gdje god da su, one duše koju su voljele Omera i koji je volio njih”, kazao je Alispahić.
Posebno emotivan bio je govor glumca i dugogodišnjeg Omerovog prijatelja Josipa Pejakovića.
“Nisam izgubio prijatelja jer se oni uvijek nose u duši, izgubio sam nerođenog brata. Dok sam živ govoriću o onome što si najviše volio, a to je odanost ovom prostoru što se Bosna zove. Sanjaj, prijatelju, i neka je rahmet tvojoj prelijepoj duši”, kazao je Pejaković.
Genjac je, obraćajući se Pobrićevoj porodici, rekao da je “otišao doajen bosanske sevdalinke, ali da je iza sebe ostavio seharu s neprocjenjivim blagom”.
Od Pobrića su se danas, između ostalih, oprostili i predsjednik SDABiH Sulejman Tihić, Nedžad Ibrišimović, Jovan Divjak, Enver Šadinlija, Nedžad Koldžo, Nijaz Skenderagić, Edin Pandur, Emir Nuhanović, Gradimir Gojer te brojni poštivaoci lika i djela Omera Pobrića, osnivača Instituta sevdaha Fondacije Omera Pobrića.
A ovako je Omer Pobrić o sebi govorio:
“Rođen sam u Tešnju 8. augusta 1945. od oca Safeta i majke Zlate. Osnovnu školu sam završio i djetinjstvo proveo u rodnom Tešnju. Srednju školu sam završio na Ilidži, pokraj Sarajeva. U Sarajevu apsolvirao Prirodno-matematički fakultet, odsjek biologija-hemija.
Ljubav prema muzici naslijedio sam od majke Zlate i brata Rušte…na pitanje “kada sam počeo svirati”, uvijek sam odgovarao sa “ne znam – ja sam zajedno s harmonikom rastao u majčinom krilu”…
Omer Pobrić umro je 20. januara i iza sebe ostavio brojne zapise, kompozicije, napjeve i napisane kjnige i plejadu talentiranih provjerenih i neznanih mladih talenata koje je čvrstom rukom vodio kroz sevdah i učio ih, s posebnom predanošću, svim ljepotama BiH i sevdalinke kao njenog neodvojivog dijela.
…”Sevdalinka je danas ugrožena – pomozimo joj da opstane. Stvarnost je da pomažući sevdalinci – pomažemo sebi. Nadam se i duboko vjerujem da će savjet Fondacije, pronaći put oporavka sevdalinke.
Ako ne uspijemo – zagovaraću ideju da zabilježimo sve što se danas sevdalijski pjeva u BiH, da to pohranimo u metalnu seharu i zakopamo u zemlju bosansku.
Možda će neke nove generacije Bosanaca, kad pronađu tu seharu i spoznaju sadržaj – više znati cijeniti tu očiglednu ljepotu.
Ja sam imao prelijep život u sevdahu i od sevdalinke pa činom formiranja Fondacije želim ljepoti uzvratiti lijepim…”, zapisao je Pobrić 14. februara 2003. kada je osnovao Fondaciju.
Dženaza i ukop bit će obavljeni danas, na Gradskom groblju u Visokom, nakon ikindije-namaza.
(Fena)
