Visoko je nekada bilo kraljevski grad i normalno prvi grad jedne države.
Došla je onda 1463.g i Visoko je za jedno popodne počelo nestajati kao grad vladara Bosne i Hercegovine i to je trajalo sve do 1878.g kada je za minutu jednog kongresa pripala Austro-Ugarskoj i propalo više od dna vremena.
1945.g. se „trznu“ malo i napredova sve do 1992.g, a onda opet bi pokušaj da se bar nešto vrati od starog ugleda, ali ……..
I šta kazati, zašto toliko godina Visoko „gubi“ obraz i zašto svi kontinuirano nastoje satrti ovo što je bilo toliko Visoko? Zašto se Visoko urušava samo u sebe kad je nekada prednjačilo u mnogo čemu i nikad nije bilo zadnje.?
Evo jedne vijesti koja to dokazuje
Objavile su ga:
BOSANSKO-HERCEGOVAČKE NOVINE
12/12/1878
VIESTI SARAJEVSKE
“Svjetlost počinje. Od strane c. kr. vojničke komande u Visokom javlja se zapovjedničtvu II. vojske pismom od 2. o. mj., da je i u tom mjestu osvjetljenje uvedeno i Visoko prvi put 1 o. mj osvietljeno. Ovom je ustanovom žiteljstvo visočko svaku pohvalu zaslužilo, te bi se željeti imalo, da se i ostala mjesta Bosne i Hercegovine na ovo ugledaju i da se što brže zauzmu da ovu ovako važnu ustanovu izvrše. Ovom prilikom imamo na žalost primjetiti, da u Sarajevu do dovoljnoga osvjetljenja jošt mnogo oskudjeva. Nek se ugleda na Visoko”.
Vijest pronašao ilijašanin koji živi u Švedskoj, Jozo Babić na internetu , pa mu se zahvaljujem u ime svih kojim je Visoko u srcu.
Javna rasvjeta koju je gasio i palio posvandžija
Fenjer sa pitkom vodom na Sebilju.Slika je nastala 1901.g kad je česma napojena vodom iz rezervoara na Klisi.
Sada slušam muziku koja dopire s Jalije i nekako sam „sjetno“ zadovoljan, ali se bojim da moje zadovoljstvo ne bude posljedica riječi Marije Antoanete, supruge Luja XIV koja je izgovorila čuvenu rečenicu: „ Ako nemaju hljeba neka jedu kolače“, kao odgovor pobunjenim parižanima.
(Za visoko.co.ba, Goran Čakić)