Sretnem prije nekoliko dana oca šestmilijarditog stanovnika planete zemlje koji je “stjecajem okolnosti” Visočanin (trenutno narušenog zdravlja), a čija žena je u Sarajevu zvanično, uz potvrdu Kofi Anana , na svijet donijela istorijski lik, svjetski poznatu medijsku zvijezdu Adnana Mevića, isto kao što ASA Group pod sloganom “We Bring You The Stars” u Sarajevo na SFF donosi filmske “zvijezde”. Ne bi tu ništa čudno bilo da igrom slučaja majka Adnana Mevića nije radila u visočkom Preventu, govorim u prošlom vremenu, jer su tu ženu otpustili iz Preventa što je užasno odvratan marketinški momenat onih koji se time bave u ovoj kompaniji, za razliku marketinškog interesa da zvijezde vozikaju po Sarajevu za vrijeme trajanja Festivala. Sada će neki reći šta ima ASA sa Preventom!? A to je ekvivalentno pitanju šta majka Adnana Mevića ima s njim! Prevent je srce ASA-e kao što su krojačnice u Visokom srce Preventa i Prevent zapošljava najveći dio radne snage ove po profitu druge kompanije u BiH odmah iza Elektroprivrede, čak je i BH Telecom iza njih! ASA i Prevent su jedno i tu nema dvojbe i zajednički imenitelj im je Nijaz Hastor, to još samo naivnim i neinformisanim nije jasno. Naravno ne ulazim u analizu toga zašto se “šminkeri” i raznorazni menadžerčići sakriveni iza prefiksa unaprijeđivač prodaje u ASA-i, odnosno ovi iz Preventa ne mogu i nikako ne vole. To je za neku drugu analizu koje me uzgred i ne zanima.
Suština ovog teksta je slijedeća, naime imadoh priliku pogledati jednu odličnu projekciju na SFF koja je bila van takmičarskog programa u Narodnom pozorištu, jednu sjajnu priču ispričanu u Makedoniji sa bosanskom tematikom u režiji irske rediteljice baziranu na istinitom događaju silovanja bošnjakinja, film se zone “As If Am Not There” i vrijedi ga pogledati. Prilikom povratka u Visoko na semaforima u kasnim satima na jednoj od sarajevskih raskrsnica pored mene stadoše dva lijepa crna automobila, dizajnerski lijepo ispisana, gdje se može uočiti da je ASA ponosni pokrovitelj SFF sa sloganom “We Bring You The Stars”. Fin i lijepo smišljen slogan kao i marketinški momenat. A onda, 29 kilometara zapadno od Sarajeva ulazeći u mjesto zavičajnog življenja poznato kao Visoko opet osjetih jak smrad od kojeg mi umalo ne otpadoše obrve i koji je dolazio iz kruga Preventa za koji su ASA-ini i Preventovi vitezovi službi “kriznog izvještavanja” rekli da je “neugodni miris” na koji se navikneš kao na Armanijev parfem!? I onda opet osjetih nešto što mi je kao Visočaninu neugodnije od “povremenog neugodnog mirisa”, a to je nedostatak poštovanja tih raznoraznih šminkera i unaprijeđivača prodaje spram Visokog i svega visočkog.
Umjesto šminkanja po SFF vitezovi “kriznog izvještavanja” trebali bi svojim šefovima i samom Nijazu Hastoru malo ukazati kako to Cementara u Kaknju poštuje lokalnu zajednicu i kako su za razliku od njih shvatili suštinu sredine u kojoj rade, djeluju, zagađuju … Trebali bi znati ukazati malo više poštovanja spram lokalnog stanovništva, malo više društvene odgovornosti, a dio marketinškog novca predviđenog za šminkanje po SFF uložiti u ono što im i zakon nalaže, a to su uređaji koji će zrak i vodu u Visokom učiniti boljim. Naravno to puno više košta od sponzorskog automobila Halidu Bešliću i Hajrudinu Varešanoviću ili recimo od dresa Wolfsurga u kojem je Dino Merlin pjevao radničkoj klasi Preventa u KSC “Mladost”. Taj vid zamazivanja očiju javnosti od stvarnog i suštinskog problema u Visokom ne prolazi i ovdje ne žive samo poltroni okovani kreditima koji rade u Preventu i koji ne smiju javno reći da je “neugodni miris” svojstvo, a ne supstanca i da nas koji ne zavisimo od Preventa u Visokom zanima tačna i nezavisna hemijska analiza supstanci tog svojstva koje se pravim imenom u Visokom zove SMRAD. Da podsjetim, na to imamo i sva zakonska prava!
Velike i ozbiljne firme to znaju kao što znaju i oni koji tek nakon tri godine zasmrđivanja Visokog kao navodno više pažnje počinju posvećivati “povremenim neugodnim mirisima” i dovede kojekakve anonimne stručnjake i otvaraju nekakve telefonske linije za građane, a pri tome su stvarnom vlasniku i ASA-e i Preventa u zadnje tri godine uštedjeli milione eura na štetu građana Visokog koji udišu nekontrolisane smradove. A, ako slučajno ne znaju o čemu pričam, evo malog besplatnog vodića za neupućene koji bi radeći u jednoj velikoj firmi trebali znati i koji se itekako tiču BiH i njene želje da uđe u EU. Da bi se ušlo u EU, imaju neki preduvjeti koji se moraju poštovati:
1. Konvencija o klimatskim promjenama 1992. godina na samitu o Zemlji iz Rio De Žaneira
2. Berlinski mandat iz 1995. godine
3. Protokol iz Kjota (Japan, 2007) kojem je BiH pristupila 15.07.2007.godine po modelu koji se preporučuje zemljama u razvoju, bez direktne obaveze u pogledu smanjenja emisije stakleničkih plinova (GHG), ali uz obavezu korištenja finansijskog (Clean Development Mechanisms) mehanizma čistog razvoja što između ostalog podrazumijeva i modernizaciju industrijskih tehnologija, a što je bitno u kontekstu ove priče. Međutim, članstvo u Evropskoj uniji zahtjeva pristup Protokolu koji važi za razvijene zemlje, pa će BiH kada njeno članstvo već bude aktuelno morati promijeniti svoj model i preuzeti odgovarajuće obaveze za regulisanje emisije za period nakon 2012. godine. Već tada se predviđa novi protokol.
4. Član 3. Zakona o zaštiti okoliša – pravo na život u zdravom okolišu
5. Ustav BiH, Dejtonski mirovni sporazum – pravo na zdravu okolinu
P.S “Čist zrak, duga ljubav”