Kao izbjeglica u ratnom vremenu sa roditeljima došao u Visoko, prošao sve selekcije Bosne, pažnju na sebe skrenuo još kao pionir koji je postigao rekordan broj golova u jednom takmičenju, na kadetskom turniru u Berlinu našao se u bilježnicama poznatih njemačkih “lovaca” na talente, zapaženo odigrao nekoliko sezona za seniorsku ekipu i nakon toga domaći “stručnjaci” počeli tražiti mane u njegovoj igri bez obzira što je i povrijeđen postizao više golova od tada favoriziranih igrača. Dvije sezone zaredom je bio i najbolji strijelac Bosne da bi nezadovoljan ipak napustio stadion “Luke” i otišao u Rijeku. Elvis Lelo danas uspješno nosi dres Veleža i igra u prvoj postavi elitnog BH takmičenja. Kao takav, živi je primjer kako samozvani stručnjaci u Visokom i nisu neki stručnjaci nego su silom prilika podobni treneri koji rade u interesima onih koji imaju svoju djecu u klubu i neke svoje izmišljene talente.
-” Epizoda u Rijeci i hrvatskom nogometu za mene je bilo odlično iskustvo, sad sam puno zreliji i drugačije razmišljam. U Veležu mi je kao iz snova, ipak je Velež veliki tim sa tradicijom iz onog vremena kada je nogomet bio na puno većem nivou nego danas, klub sa trofejima iz vremena Jugoslavije u kojem su igrale sve same nogometne veličine koje su poznate u svjetskim okvirima. Velika je čast igrati u Mostaru, pogotovo kada si u prvoj postavi, motiva ne nedostaje uz “Red Army”. Naravno o Bosni sve najbolje bez obzira na sve, ipak je to moja prva ljubav – izjavio je za naš sajt napadač Veleža Elvis Lelo od kojeg u narednim utakmicama Premijer Lige očekujemo i prve golove.