Prema još uvijek nezvaničnim saznanjima, Visočanin, Haris Ihtijarević ključna je osoba u pregovorima oko dolaska najpoznatijeg svjetskog lanca brze hrane McDonald's, na prostore Bosne i Hercegovine. Prema našim informacijama McDonald's bi svoje poslovnice trebao imati u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci i Mostaru. Još konkretnije saznajemo da bi u Sarajevu trebalo biti više objekata, a jedna od lokacija koja se spominje u varijanti za vozače automobila tzv.McDrive varijanta bit će smještena kod hotela Radon Plaza. McDonald's je inače u BiH trebao doći mnogo ranije. Naime, jedna smo od rijetkih zemalja koja nije obuhvaćena uslugom ovog svjetskog brenda. Ali, do sada još nikad nije sklopljen uspješan dogovor, a kao razlog se navode strogi i precizni uslovi koje ova kompanija traži prilikom ulaganja u otvaranje svojih objekata.
Ko je Haris Ihtijarević?
U Visokom poznat po nadimku “Bajaga”, široj visočkoj javnosti postao poznat kao čovjek koji je bio smetnja Semiru Osmanagiću u njegovim istraživanjima na Visočici tako što je zagradio dio zemljišta koje je njegovo privatno vlasništvo, te angažujući zaštitarsku kuću nije dozvoljavao pristup. Zagrađeno zemljište je ustvari bio i prolaz za sve tadašnje turiste koji su se brojali u desetinama hiljada na dnevnom nivou. Nakon toga Harisa smo upoznali i tako što ga je jedan drugi Visočanin Vahid Hećo smjenio sa mjesta člana Nadzornog odbora BH Gasa zbog kompatibilnosti funkcija. Haris Ihtijarević – Bajaga je direktor Zajedničkih službi FBiH, a istovremeno je i predsjednik Agencije za bankarstvo, rođen u Visokom 1969. godine, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je završio u Sarajevu, a diplomirao je u Ljubljani (Fakultet za hemiju i hemijsku tehnologiju) i u Mariboru (Ekonomsko-poslovni fakultet, Financijski smjer). Magistrirao je u Mariboru. Govori engleski i slovenački jezik.
Pošto ne pripadamo onoj skupini ljudi koji negiraju svaki uspjeh, pogotovo visočki uspjeh, reći ćemo da je Haris Ihtijarević uspješan čovjek i Visočanin, bez obzira što nije bio u Visokom kad je ovom gradu bilo najteže.
Još prije desetak godina pričalo se o tome kako je jedna sarajevska općina poptisala ugovor sa ovom velikom svjetskom kompanijom, evo kako su o tome tada pisali BH DANI:
Šta nam to donosi otvaranje prvog McDonald'sa u Sarajevu? (Emir Imamović, BH Dani, broj 193, 16.02.2001)
Ništa, naravno. U Gradskoj kafani će ubuduće raditi ljudi s crvenim kapicama, prodavat će se hamburgeri dimenzija malo većeg žetona, Big Macovi u kartonskoj ambalaži, led s bezalkoholnim pićima, frapei i slične dječije radosti. Nije, istina, nemoguće da McDonald's na neko vrijeme postane iznimno popularnim mjestom. To je, uostalom, obavezna pojava u svim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka ili pokreta nesvrstanih. Beogradski je McDonald's jedno vrijeme bio najuočljiviji po gužvama i dugom redu ispred vrata svijeta hrane koja se može žvakati i ako se zubi zaborave na noćnom ormariću. I nikome, posebno posjetiteljima tog grada, nije bilo ničega čudnog u tome što po tri sata treba potrošiti da bi se jelo za pet minuta. McDonald's je zapravo bio dio neoficijelnih gradskih znamenitosti i turistička atrakcija; neodvojivi dio posjete koja je podrazumijevala obilazak Kuće cvijeća, zoološkog vrta, Terazija, šetnju Knez Mihajlovom i stizanje na autobus što ide “prije mraka”.
S vremenom, i ovaj će naš McDonald's postati isti kao i oni u Istanbulu, Zagrebu ili New Yorku: restoran u kojem se jede brzo i u svako doba; mjesto koje obožavaju djeca i u kojem roditelji jedu pravdajući se rečenicom “Kad sam već tu”. Dovoljno da se Raymond Albert Kroc (1902-1984) ne prevrće u grobu.
Bila je 1954. kada je distributer “Multimixera”, sprave za izradu milk shakea, čuo kako u Kaliforniji postoji McDonald's gril (tad su prodavali samo hamburgere, pa ih je prilično besmisleno nazivati restoranom) u kom se istovremeno koristi osam “Multimixera”. Kada je vidio kako posluju, Kroc je braći Dicku i Macu McDonaldu predložio lanac “grilova”, računajući da će za svaki trebati osam miksera. Poslovni razgovor ove trojke ličio je na sastanke novovremenih bosanskih bogataša. Posebno jedna Krocova rečenica.
“Zašto ih ne bi otvorili za sebe?“, upitali su Dic i Mac. “A gdje sam tu ja?“, replicirao je trgovac mikserima.
Godinu dana poslije, otvoren je prvi McDonald's u Illinoisu. Za samo jedan dan rada u kasu se slilo 366,12 dolara. Ipak, to mjesto nije dugo prodavalo hamburgere: pretvoreno je u muzej, među čijim eksponatima je i “Multimixer”.
Sve što se kasnije dešavalo samo je uljepšavalo priču o ostvarenju američkog sna dvojice roštiljdžija i jednog trgovačkog putnika. Fred Turner, današnji stariji kopredsjednik boarda direktora McDonald'sa, sa Krocom je odabrao novi znak restorana; napravljen je Big Mac (1968), zatim i sendvič s jajima – Egg McMuffin (1973), pa Happy Meal (1979)…
McDonald's danas posjeduje 28.000 restorana u 120 zemalja svijeta. U njima, pored ostalih, rade i diplomanti Hamburger univerziteta, McDonald'sove škole u kojoj se nastava odvija na 22 jezika i čiju diplomu posjeduje 65.000 menadžera. Prva takva škola otvorena je u blizini Chicaga. Danas Hamburger univerzitet imaju i u Engleskoj, Japanu, Njemaèkoj i Australiji.
Sarajevo, treba li reći, nije u planu, i prije da će i na Karauli osvanuti restoran nego će ovdje ikakva škola brze hrane biti otvorena. Još se čeka da zasija prvo slovo M, a poslije… Mali hamburgeri protiv ćevapa, pljeskavica, ražnjića, brizli, bifteka, šnicli, glavuša, butova, ramsteka… I protiv kravljeg ludila.
Na Čaršiji niko nema univerzitetsku diplomu kojom može potvrditi znanje o pravljenju mesa. I ne treba mu. Ustvari, šteta je samo što se Kroc, Mac i Dick nisu rodili na potezu od Begove džamije do Vijećnice, pa da i u New Yorku probaju deset u somunu i da Tarantino prevodi “brizle” na engleski.
|
U novembru prošle godine predstavnici McDonald'sa i sarajevske Općine Stari Grad potpisali su ugovor o otvaranju restorana najpoznatije brze hrane na svijetu. Prema tom dokumentu, McDonald's se obavezao zaposliti oko 70 domaćih radnika u restoranu za čije će prilagođavanje novoj namjeni biti utrošeno milion maraka. Zanimljivost ovog ugovora je u tome što je McDonald's prvi put pristao na varijantu plaćanja 1,5 odsto svog mjesečnog bruto dohotka općini u kojoj će biti restoran. Dakle, neće se plaćati klasična zakupnina, a prihodi Starog Grada ovisit će od onoga što Sarajlije pojedu. Prvi bosanski McDonald's bit će otvoren u junu ove godine, a ovih bi dana trebalo početi preuređenje Gradske kafane. Također, ukoliko zadovolje standarde američke kompanije, domaći će proizvođači hrane moći prodavati svoje proizvode velikom M-u. A Gradska? U narednih dvadeset godina je, sigurno, neće biti tamo gdje je do sada bila: ugovorom, taj je prostor pripao “hamburgerima” na dvije decenije. |