Za radosna sjećanja na prve godine naših života zaslužni su naši najbliži – roditelji i bliža familija, a ako smo prva životna iskustva doživjeli u obdaništu, ta sjećanja mogu biti neizmjerno bogatstvo i period u kojem smo stekli prve i često doživotne prijatelje.
Priču o visočkom obdaništu, odnosno Javnoj ustanovi za predškolski odgoj i obrazovanje, započinjemo s nekoliko činjenica i nažalost podataka ilustrovanih fotografijama koje i pored ogromnog zalaganja menadžmenta ove ustanove, zajedno sa neumornim „tetama“ i mladim i ambicioznim volonterima, našoj djeci sutra neće ostaviti tako lijepe slike odrastanja i uslova u kojima danas borave.
Dotrajala stolarija, namještaj koji je već odavno morao biti zamjenjen, posuđe iz kojeg se djeca hrane, te zadovoljavanje osnovnih potreba u svakodnevnom boravku – samo su neki primjeri dugogodišnjeg stanja u ovoj ustanovi u kojoj trenutno boravi 110 djece u dvije jasličke i četiri vrtičke grupe.
Zgradu koja je namjenski građena za mališane i njihove predškolske potrebe i na kojoj bi nam mnogi pozavidjeli, danas krasi samo namjena i osmjesi djece koja borave u njoj. Već odavno su roditelji suočeni s činjenicama da nisu zadovoljeni svi mninimalni uslovi boravka i odgoja djece, ali kako nam kažu, često nemaju drugog izbora, a i žele svojoj djeci pružiti socijalizaciju u profesionalnoj ustanovi s odgajateljima koji će njihovoj djeci pružiti radosti i znanje.
Na upražnjeno direktorsko mjesto prije osam mjeseci imenovana je Suada Mlačo – „teta“ s puno iskustva i rada sa djecom, osoba koja vrlo dobro zna koje su najosnovnije potrebe i uslovi koji moraju biti zadovoljeni. Iz razgovora s njom, saznajemo da se, prihvatajući direktorsko mjesto, uhvatila u koštac sa skoro nerješivim problemima, ali i da je zadovoljna s promjenama koje su do sada urađene.
„ Teško je mijenjati sve odjednom, znam da to ne može, ali sam zadovoljna s reakcijama djece i roditelja koji su prepoznali naš novi pristup, želju da i djeci, ali i nama zaposlenima koji se mjesecima susrećemo s činjenicom da imamo četiri izostale plaće iz predhodnih godina. Sada plaće isplaćujemo redovno, a recimo u prošloj smo godini isplatili samo 10 plaća“ – ističe direktorica Mlačo.
Finansiranje rada ove ustanove ide preko uplata roditelja za boravak djece u iznosu od 150 KM mjesečno te grant za ovu godinu od Općine Visoko od 171 600 KM, što se odmah umanji za 10 %.
„Dosad mi je iz Općine Visoko doznačeno 126 500 KM,a u ova naredna dva mjeseca nadam se u najboljem slučaju prilivu od oko 22 000 KM. Tekući računi za plin, vodu, struju najviše koštaju, često i dugujemo, ali drugačije se ne može“.
Direktorica Suda Mlačo ističe da sredstva nisu dostatna, zbog čega postoje četiri dugujuće plaće, a nemoguće je i izdvajanje za nepohodne radove unutar prostorija zgrade.
Godišnji grant-OV je za ovu godinu izglasalo 171,600 km ali meni u budžetu odmah umanje za 10%.dosad su mi poslali 126,500 KM i za oav dva mjeseca koliko mi je ostalo do kraja godine dobiću (ako bog da)oko 20 000 u najboljem slučaju 22 000.
Malo svjetla očekuje se od naredne budžetske godine kada je prema kantonalnom zakonu osnivač ustanove( u ovom slučaju Općina Visoko) dužan pokriti godišnje troškove plaća i toplog obroka zaposlenih.
„Kada bi općina Visoko obezbijedila tih oko 240 000 KM godišnje za naše potrebe, tada bismo od uplata roditelja mogli planirati samostalna ulaganja u neophodnu rekonstrukciju zgrade i time povećati broj djece na boravku i naravno što je najvažnije osigurati im sve potrebne uvjete boravka“.
Hoće li općinski vijećnici imati sluha za probleme visočkog obdaništa, ili će kao i njihovi predhodnici zadržati „maćehinski odnos“ pokazat će sjednice vijeća koje nas očekuju do kraja ove godine i prijedlozi raspodjele budžetskih sredstava u 2011.g.
Vjerujemo da će vijećnici imati na umu značaj ove predškolske ustanove, u kojoj se danas odgajaju budući građani ove Općine, djeca koja će možda sutra zauzeti njihova mjesta! Nadamo se da se neće voditi za pojedincima koji su za vrijeme svog manadata vrlo često komentarisali kako ih „obdanište ne interesuje„ jer su im djeca davno prerasla taj uzrast te kako u njega svakako ne mogu ići „djeca sa sela“. Smatramo ovakve stavove pojedinaca u najblažem obliku sebičnima i bez potrebe da se posebno komentarišu.
Predškolski odgoj prepoznat je i kroz novi Zakon o obrazovanju u BiH, gdje je posebno navedeno da djeca koja se upisuju u osnovnu školu moraju provesti obaveznih 150 sati u radu sa odgajateljima iz predškolskog obrazovanja, kako bi im se olakšao boravak u školi i to ne isključuje niti jedno dijete, bez obzira na standard roditelja i mjesto stanovanja. Ove se aktivnosti provode već tri godine u visočkom obdaništu i trenutno su aktuelne, za šta Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK izdvaja potrebna sredstva. Ovim su programom obuhvaćena djeca iz socijalnih kategorija gdje su roditelji nezaposleni te posebno djeca romske populacije kojima je boravak u ovaj ustanovi višestruko koristan.
Direktorica JU za predškolski odgoj i obrazovanje Visoko, Suada Mlačo, ističe da su među promjenama koje se pokušavaju uvesti i dijalog s roditeljima – redovni sastanci, osluškivanje njihovih sugestija, ali i komentara i osjećaja djece, kao i potreba da se svakom djetetu prilazi individualno.
„Sve se mijenja, to vidimo najbolje na primjeru škola, a i na našoj djecu koja se danas puno razlikuju od nas u njihovim godinama. Njihove potrebe, odnosi s drugima i interakcije danas su puno služenije, prilagođene novima standardima i tehnologijama, ali i životu njihovih roditelja, odnosima u porodici i često utjecajima brzine života. I mi se moramo tome prilagođavati, ostavljajući kao i uvijek prioritet mentalni i fizički razvoj naše djece – uvijek se trudeći da zadovoljimo njihove potrebe i pripremimo ih za život i osamostaljenje“ – ističe u razgovoru Suada Mlačo pozivajući roditelje na saradnju, ali i odgovorne u organima lokalne vlasti da ne zanemare činjenice o radu ove ustanove, već da pomognu kako bi naša djeca dobila ono što zaslužuju – čist, siguran i udoban boravak uz profesionalne odgajatelje u visočkom obdaništu.