Možda će se nekome od vas učiniti smiješan naslov ovog teksta. Možda će neko primijetiti da djeca nemaju šta savjetovati roditeljima, pogotovo u odgoju. Jedna se majka požalila razredniku na svog sina i rekla mu: „Danas mi je sin rekao da ne moram biti uvijek u pravu. Eto, vidite kakav je moj sin! On misli da ja čak i u odgojnim postupcima mogu pogriješiti“.
Ova majka je u zabludi jer misli da su svi njeni postupci ispravni zato što je „majka“. Međutim, brojna ispitivanja (ankete) koja su organizovana među učenicima pokazuju u kakve sve greške upadaju roditelji i kako se te greške odražavaju na psihu djeteta.
Roditelje će sigurno zanimati jedna anketa u kojoj će svaki roditelj naći sebe i poneku svoju odgojnu grešku.
Antoni Smit, direktor jedne škole u Engleskoj, otišao je jedne večeri sa svojom ženom u pozorište, a kod kuće im je ostalo dvoje djece: djevojčica i dječak. Kad su se vratili kući našli su na stolu papir na kome je pisalo: PRAVILA ZA NAŠE RODITELJE.
Direktor škole, inače dobar pedagog i psiholog, najprije se od srca smijao, a onda je uzeo papir još jedanput u ruke i počeo analizirati-proučavati rečenicu po rečenicu. Savjeti koji su na papiru bili zapisani toliko su ga zainteresovali da je odlučio temeljito ispitati cijeli ovaj problem. Pozvao je neke kolege (direktore škola) da zajedno među učenicima organizju anketu o ovim pravilima za roditelje. U tom ispitivanju (anketiranju) učestvovalo je čak osam evropskih zemalja. Djeci se mora priznati da su vrlo savjesno prišla ovom zadatku, ali te pošto su i nastavnici obećali da će sve ono što napišu ostati u tajnosti. Rezultat te ankete izgledao bi ovako:
- Ne svađajte se u prisustvu djece
- Otac (babo) i mati (majka) neka budu dobri jedno prema drugome.
- Ne lažite nikada djeci! Recite im uvijek istinu, pa makar ona bila i neprijatna
- Nemojte nikada sramotiti svoju djecu pred drugima.
- Nemojte imati mezimce među djecom.
- Odgovorite na svako pitanje vaše djece.
- Ne ispoljavajte svoju lošu volju na djecu.
- Uzimajte djecu ozbiljno i u tom smislu s njima postupajte.
- Budite ljubazni prema prijateljima svoje djece.
- Nemojte samo grditi, nego i hvalite.
Bilo bi svakako poželjno da se roditelji pozabave savjetimašto su ih dala djeca evropskih zemalja, da prema njima koriguju svoje postupke, da se nikako ne smatraju nepogrešivim, pa će u odgoju svoje djece imati više uspjeha i više zadovoljstva.
Inače, ova je Smitova anketa pokazala još nešto: učenici s boljim ocjenama zadovoljniji su sa svojim roditeljima; djevojčice više čeznu za roditeljskom ljubavi nego dječaci.
Mnogo primjedbi palo je u ovoj anketi na oca (babu). Ona je pokazala kako se stvarno on ponaša u porodici (obitelji). Dječaci se žale što im otac posvećuje vrlo malo vremena i što ne pokazuje dovoljno razumijevanja za njihove nevolje. Prema tome, on bi u porodici u odgojnom pogledu morao biti mnogo aktivniji.
Završićemo prikaz s još jednom konstatacijom u vezi s ovom anketom. Ona je pokazala da su želje s obzirom na oca u svim zemljama iste. To se najbolje vidi iz sljedećih savjeta roditeljima koji su dobiveni iz pismenih izjava djece.
ZA TEBE OČE (BABO!
Da li si nakon dolaska s posla ikad pomislio na to da te djeca s nestrpljenjem očekuju?
Ona žele da ti ispričaju sve što su uradili prije podne, koje je za njih bilo dugo i predugo. Ona žele da ti postave mnogo pitanja jer, zar ne, dugo se niste vidjeli. A ti ćeš ih slušati pažljivo i odgovarati im isto tako ili ćeš ih namjerno pogledati i kazati nešto što ih neće interesovati. Da li zaista ne možeš slušati djecu koja te jedva očekuju?
Ako je tako, ona će s vremenom doznati da te ne zanima njihova igra, njihove nove knjige i prijatelji o kojima želi da ti priča. Da li ti je poznato da će se ugasiti njihova radost kojom te tako željno očekuju?
Izjave ove djece su svakako uvjerljiv dokaz kako se mnogi naši očevi ponašaju ravnodušno u kući. A djeci treba otac. On treba da se postavi kao čovjek pun životnog iskustva, da djeca osjete njegovu toplu riječ, stisak ruke i očinski pogled.