Mnogo je razloga koji su me potstakli na ovo što ćete čitati u retcima koji slijede. Prosto kazano, vrijeme u kojem živimo sa sobom nosi neke “nove standarde i kriterije”, proizvodeći takav društveni ambijent koji, postavljen pred čovjeka rezultira mnogim strahovima i nedoumicama, a često ako mu se preda, ostaje bez inventivnog duha pa počne optuživati sve i svakog ali ne i samog sebe!
Jedna od mnogobrojnih zdravih osnova za razumijevanje vremena, njegovog prioriteta jeste dijalog, institucija koja je dobro strana i odsutna među nama danas.
Velika počast vakta u kome zivimo ili Ahiri zemana bolje kazano jeste ta ljudska opčinjenost samim sobom i svojim mišljenjem, ističući sebe i svoje JA u prvi plan gdje god je to moguće, ili realno nemoguće, pritisčući svjesno-nesvjeno kočnicu kako društvenog, tako i ličnog napretka zbog samo jedne riječi sastavljene iz dva slova, JA.
Činjenica je da dosta pametnih i bistrih glava šeta danas, više nego ikad našim ulicama, mahalama, sokacima, međutim njihova prisutnost u zajedničkom dobru mjeri se u malom, bojeći se da će im društveno dobro umanjiti lično!
Znajmo dobro da sve dok nam lični interes bude prioritet nad općim, nećemo postići ni jedno ni drugo, zato jer remetimo prirodni proces i uređenje, a Bog se je postarao da ne prihvati ništa što ne bude procjeđeno kroz iskrenost, pošto On može sve, to mu nikako neće biti teško!
Samo pametan insan voli čuti druga mišljenja, odlika velikih ljudi je dogovaranje, a ne misliti da se sve s tobom završava i počinje, jer to vodi ka oholosti i letu bez krila, a to je osobina koju ne voliš?
Ima li šta ljepše od toga da imaš sposobne ljude, individualce? Ima! Vidjeti ih kako zajedno sjede, piju kahvu, druže se i razgovaraju.
Kazali su: Jedna pamet drugu povećava, jedno svjetlo drugim se pojačava!
Naši stari imali su običaj kazati: “Čovjek i štap su pametniji od samog čovjeka”.
Velike greške u koje su zapali pojedinci i zajednice uglavnom su proizvod i posljedice samostalnog donošenja odluka. U kojoj mjeri se raširi samostalno odlučivanje i upravljanje u tolikoj mjeri se broj grešaka uveća, samo je stvar u tome dali ćeš pogreške pripisat svojoj samovolji, sebičnosti i kazati: JA sam pogriješio? Teško!
Sve dok čovjek ne bude sudija prvo samom sebi, neće moći suditi ni drugima, jer da bi prešao u drugu avliju tvoja treba da blista!
Da bi dogovaranje bilo plodno i rodno potrebno je da oni koji se dogovaraju ispune slijedeće uvjete:
1.Zdrava vjerska osnova, bez obzira o kojoj religiji govorili.
2.Moral, dimenzija “izbijena” iz našeg društva.
3.Temeljno poznavanje onoga o čemu govorimo.
4.Iskustvo u datoj oblasti.
Nakog ispunjenja navedenog možemo očekivati neki napredak, u protivnom sve će se kao i do sada završavati samo na pustoj, ali kvalitetnoj ideji koja jeste potrebna, ali ni blizu dovoljna.
Onaj ko sluša velike riječi savlada i velika brda, jer uvijek nad znanim ima znaniji. Onaj ko se dogovara prevali put i preko velikih brda, a onaj ko sluša SEBE izgubi se i u ravnici!
Sumirajući kazano, da se zaključiti da ako hoćemo da budemo stanovnici prostora i vremena u kome živimo moramo biti od onih čije će riječi slijediti djela, Onaj ko treba da vidi, uspjeh ce sigurno vidjeti!