Koliko god postoji želja da se nađu podaci koji omogućavaju ocrtavanje prilike jednog vremena, desi se da nešto ostane po strani nadomak ruke i onda samo iznjedri. Kad tad sve izađe na vidjelo i pruži priliku dopune znanju koje vječito ostane ne zatvorena „kružnica“ saznanja. Mnogo je naučnika, doktora nauka, od Kreševljakovića pa do dr. prof. Hamdije Kapidžića , meni znanih, pa nek mi oproste što ne znam za njih koji su također potrošili svoj život u pokušaju da objasne što se neke stvari dešavaju, kako se dešavaju i koje posljedice nastaju i ostaju do nekog vremena kad se otkriju neki novi detalji. Sve ono što se tiče Bosne i Hercegovine, u ma kom vremenu bilo, čini simbiozu prilika i uticaja sa strane uz plodne prilike iz nje same.
Imali smo priliku čitati o sramnoj prodaji Bosne i Hercegovine Austrougarskoj ili mudro uokvireno u jedan drugi naslov „Političko riješenje prilika nastalih početkom nestajanja jedne velike imperije na razmeđu vjekova“ pa opis lokalnih prilika u borbama na relaciji Kakanj – Visoko, onda pronalazak nišana šehidu poginulom u borbi sa elitnim trupama generala Filipovića, jangiji 1911.g.
Visoko pade 17. augusta 1878.g. ostade i to zapisano, a vrijeme učini da se zaboravi ko je ratovao i zašto, ko je trebao da zna da je Bosna i Hercegovina imala Zemaljsku vladu koja se usprkos obećanju Osmanske carevine da će je predati bez ikakve borbe diže za sebe i u svoje ime. Ponos Bosanca i Hercegovca ne dozvoli da budu „kusur“ trgovine kulturne Evrope i pokuša sama održati samostalnost koju ne dobi kao vojna krajina jednog vremena i dvije političke opcije.
Vrijednost bosanskog ostade bosansko iako to danas izgleda nemoguće opciji kojom se pokušava dokazati nemogućnost daljnjeg suživota. Iredente iznutra potpomognuta onom iz vana koja vidi svoju perspektivu samo sa „vojnim“ krajinama u vremenu jačanja EU pokušava ono što je već davno bilo zacrtano, ali razumom učesnika nikad nije ostvareno.
Primorana da živi novim životom Bosna i Hercegovina posla delegaciju Zemaljske vlade u Beč da se pokori novom vladaru nebil tako dobila kakvu takvu garanciju da će ostati svoja u svome i sa življem s kojim je do tada suživjelo.
Delegacija dobi garancije i ostade joj Zemaljska vlada i posebna autonomija. Ličnosti na fotografiji treba duže posmatrati.To su ličnosti snage, poštovanja, ljudi iza kojih stoje bezbrojna djela vrijedna pažnje, ličnosti koje su poštovale druge da bi bile poštovane, sa čistim prirodnim instinktima samoodržanja u okviru više vjerskih i kulturoloških zajednica.
Ličnosti na slici nemaju danas nikakve sličnosti sa ovim danas koji vode svoju sredinu od najnižeg pa do najvišeg oblika političkog i iredentističkog organizovanja. Izgleda da su ličnosti na slici imale sreću da se međusobno cijene za razliku od onih danas koji nemaju vremena da budu poštovani i zapamćeni. Neka mi oproste svi koji se se naučno bavili navedenim periodom što sam se drznuo da ga uopšte pominjem. Morao sam zbog fotografije koja je nešto više od pisanoga materijala.
Moguće da postoji ova fotografija i na drugom mjestu, ali mene je iznenadila jer sam je našao u Visokom uz obrazloženje da je bila sačuvana u samostanu Guča Gora i onda došla u samostan Visoko. Blagonaklonošću fra Stjepana Lovrića prefekta franjevačke gimnazije u Visokom, imamo priliku da vidimo rijetku fotografiju. Nevjerovatno koliko su pojedinci susretljivi kad se radi o vremenu i istoriji Bosne i Hercegovine na čemu im se treba posebno zahvaliti. Istorija samo za sebe nije nikom potrebna jer predstavlja vrijednost tek kad u njoj uživaju i učestvuju drugi koji na to imaju pravo.