Kupio sam jučer knjigu Emira Kusturice “Smrt je neprovjerena glasina”, jer mi je čovjek koji prodaje knjige rekao da ima dio u kojem se spominje da je Johny Depp boravio u Visokom početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Kusturica je 1985. snimao dijelove legendarnog filma “Otac na službenom putu” u Visokom, Bata Živojinović je služio vojsku u Visokom, Danilo Bata Stojković je pio u nekadašnjoj kafani “Centar”, u Visokom su snimali Miki Manojlović, Slobodan Aligrudić, Pavle Vujisić, Davor Dujmović, Ljubiša Samardžić, Mira Furlan …. Prije agresije na BiH, Kusturica i članovi Zabranjenog Pušenja su često boravili u Visokom, tačnije dolazili su u kafanu “Bolid” kod Seje Vampe, koji mi je u ratu pričao i zašto je to bilo tako. U ratu sam u toj kafani čak jednom prisustvovao telefonskom razgovoru između Kusturice i Vampe, čini mi se da je tada Kusturica bio u Parizu. Razlog zašto su umjetnici tada imali račune u Visokom bio je tadašnji porez na usluge koji je u Sarajevu iznosio 22%, a u Visokom zato što je manji grad, 11%, pa su Kusturica i Zabranjeno Pušenje radili preko računa u Visokom, a Nele Karajlić je i vozački ispit položio u Visokom. Za vrijeme snimanja filma “Dom za vješanje” sjećam se da je veliki dio ekipe često boravio u Visokom, tačnije u kući koja se nalazila u Čekrčićima, gdje je bio i prvi teniski teren koji je Visoko imalo. Ta kuća je minirana i kasnije sravljena sa zemljom, a 1994. baš sam bio tačno u rovu u neposrednoj blizini te kuće u koju su kad smo pomjerali linije ušli neki od “saboraca” koji su željeli da je “popljahaju”, ali znam da su se vratili razočarani sa rečenicom …”jebo mater, četnici je opuhaše prije nas”, ta kuća je ustvari bila tačno na liniji razdvajanja, na ničijoj zemlji. Kasnije nakon rata mi je jedan poznanik rekao – ti se krećeš u tim krugovima, de vidi s nekim bil’ otkupio stvari iz Kusturicine kuće, znam čovjeka koji je sve iznio – naravno od sramote nikad nisam to pitao. Ne poštujem ni Kusturicu ni njegove filmove od 1995. na ovamo, kao što ne poštujem ni njegova politička razmišljanja spram Bosne. To što je promijenio vjeru me ne zanima i poštujem svačiju odluku da bude šta god hoće, ali obožavam “Dolly Bell” i “Oca na službenom putu”. Na slici koju mi je poslao Zdeno Antović možete vidjeti visočkog frizera Ibricu koji je bio zvanični frizer ekipe filma, sa njim u društvu su Miki Manojlović (glavni glumac), Moreno Debartoli (u filmu Malik) i još jedan Visočanin Jagnjo Mirsad, koji se pojavljuje kao statista u filmu.
Iz tih razloga sam kupio knjigu, a u knjizi na 254 strani Kusturica piše:
“Nisam znao kako ratovi stižu na kućna vrata. Ali sam jedan susret 1990-te, doživio kao prvu najavu ratnog poduzetništva. Neki Omerović iz Gornje visočke mahale, prišao mi je dok sam kupovao lepinju na pijaci.
-Jesi li ti Vampin drug?
Mislio je na jednog probisvjeta koji je držao kafanu u Centru Visokog i ličio na vampira, jer je gorio u nekoj saobraćajki.
-Jesam rekao sam, a on mi se, zatim, obratio konspirativnim glasom:
-Reče mi Vampo da te zanimaju neke igračke koje i ja skupljam.
Zbunjeno sam ga gledao, a on mi je šapnuo:
– Kalašnjikova imam buraz, k'o mehkih krušaka.
Taj Omerović me poveo do svoje kuće, ušli smo u podrum, gdje su, pokriveni vojnom ceradom, ležale desetine drvenih sanduka ispunjenih automatskim puškama. Ovaj čovjek odbojne spoljašnosti nije se šalio.
– Jebaćemo im mater kad zatreba. Sve ćemo ih pobiti i četnike i ustaše.
-Javiću ti se ja preko Vampe kad skupim pare, rekao sam i gledao da što prije šmugnem iz memljive bosanske magaze.
– Buraz naši smo, a ja ti dajem komad po 150 maraka. Na tržištu se prodaje po 300, pa ti vidi, govorio je Omerović dok sam izlazio iz dvorišta njegove kuće i još dodao:
– Nigdje nećeš naći vaku robu buraz. Samo nikom ni riječi. Nije važno koje smo vjere, važno je da smo Muslimani, ha, ha, ha!
– Vidjeću se ja sa Vampom i javljam ti čim mi uplate neke pare od filma, pa ćemo pazariti, rekao sam bez namjere da ikada više zalutam u ovo dvorište i uznemiren požurio kući.
……
286 strana
Zbog ideja koje su vladale u sirotinjskim glavama, stradale su ruže i vinova loza porodice Domicelj, Majinih djeda i babe. Njih su iz Slovenije, sa prvom prugom, doveli Austrijanci. Dovedeni su u Visoko, jer lokalno stanovništvo nije ulijevalo povjerenje autoritetima iz Beča. Oni su sumnjali da su Turci ostavili pogubno viđenje, a stari slovenski običaji neodrživ način mjerenja vremena. …..
….. Čim smo stigli u Visoko, tek zaliječen od gripa Đoni je legao u krevet, malaksao od velikog broja događaja. Ja sam se ispeo na brdo iznad naše kuće i ubrao jabuku sa stabla. Malo su gdje na svijetu zemlja i nebo davali tako sočne rezultate. Grizao sam ovu jabuku, gledao u kućicu ispod sebe i iznenada, počeo da plačem. Ne zna da li zbog proteklog života ili zbog stvari sa kojima je sutra trebalo da se suočim, ja sam plakao. Prvo sam plakao malo, onda su potoci suza lili niz moje lice. Suze su se miješale sa ukusom najdivnije gorko-slatke jabuke na svijetu i oživjele sjećanje na djetinjstvo. Doduše, tada su se suze miješale sa zemljom. Iznenadna oluja u mojoj duši samo je djelomično, kao najmanji dio tog poremećaja, potekla suzama niz obraze. Ubrzo poslije toga shvatio sam da je taj dugo odlagani plač bio samo najava većih i potresenijih događaja. Ja sam tada oplakao našu kuću. Đoni, moj uvaženi gost, bio je posljednji koji je u njoj spavao. Ta kuća je gorila prvo u snovima babe Darinke, žene dobrog komšije Mitra, koji je posjekao ruže i vinovu lozu. Kuća je gorila u snu Davora Dujmovića, glavnog glumca “Doma za vješanje”. Stribor je često sanjao našu kućicu kako gori. Ako je već toliko gorila u snovima, šta je čekalo našu lijepu kuću u vremenima koja stižu?…
….
310 strana
Od novca zarađenog na “Arizoni Dream” kupili smo kuću u Normandiji. Nije više bilo dileme: život u Americi bio je naša prošlost, sa Sarajevom smo se oprostili zauvijek … Naša velika kuća u Normandiji bila je replika na kućicu u Visokom. Jedino što je ovo u Normandiji bilo pravo pravcato zdanje u odnosu na potonju. Maja je na ovoj kući do perfekcije dovela smisao za uređenje životnih prostora. Potpuno ukidajući stilove, stvorila je svoj stil. Kada je Johnny Depp ušao u ovu kuću rekao je:
– Its feels good, like if I was in Visoko.“