Sportski savez općine ima pravo i obavezu da na najbolji način osmisli ciljeve, kriterijume i prioritete za ulaganje budžetskih sredstava u sport za naredni period. Strategija sporta na našoj općini za period 2011. do 2015. godine, pod uvjetom da je ista ponuđena i usvojena, treba odgovoriti na koji način i u koje segmente sporta je najefikasnije i najprimjernije uložiti novac iz općinskog budžeta, i kako na osnovu tog ulaganja na najbolji način ostvariti javni interes u oblasti sporta na čitavoj svojoj teritoriji i doprinjeti jačanju ukupnog sporta u državi.
S obzirom na planirana i do sada izdvojena sredstava, jedno od osnovnih područja kojima treba pokloniti glavnu pažnju u Strategiji razvoja sporta za period 2011. do 2015. godine na našoj općini jeste seoski sport i organizacija seoskih sportskih igara. Ovakvim futurističkim pristupom sportu zainteresirat će veliki broj ove populacije da se uključi u razne vrste sportsko-rekreativnih aktivnosti, te pridonijeti da se na sadržajan i kvalitetan način troši slobodno vrijeme, a istovremeno će biti prvaziđen raskorak između želja sportskih radnika i realnih mogućnosti sredine u kojoj sportska organizacija radi i djeluje.
Neophodno je učinit napor da ova takmičenja budu što racionalnija u narednom periodu i da se izbjegnu financijske obaveze vezane za održavanje takmičenja (kotizacije,troškovi sudija i delegata, ljekarski pregledi, osiguranja, prevoz, ishrana, korišćenja sportskih objekata i dr.)
SEOSKE SPORTSKE IGRE
Sport na selu i igre potiču od čobana, jer je u ranije vrijeme do masovnijeg okupljanja mladića i devojaka dolazilo za vrijeme ispaše stoke na livadama i proplancima. Pri takvom okupljanju kod čobana su se javljali prohtjevi za dokazivanje u snazi, izdržljivosti, vještini, pameti i dr. Osim na poljanama za vrijeme čuvanja stoke , najviše su se odvijali na narodnim veseljima, a posebno za vrijeme teferiča. Sada bi seoske igre zahvatile širi prostor jer bi se takmičenje prenosilo na grupe ljudi, zaseoke, sela i šire.
U seoskom takmičenju najviše bi bilo zastupljeno bacanje kamena sa ramena , utrkivanje, skakanje, hrvanje, klisanje, vučenje kuke, pretezanje štapa i još mnoge druge discipline. Ovo su discipline kod kojih se trži snaga, ali je i onih kod kojih je spretnost na prvom mjestu.
Bacanje kamena sa ramena
Kamen se baca sa ramena i čini sportsku disciplinu od davnina. Pri njemu se odmjeravaju snaga i vještina. Mjesto gde se vrši bacanje zove se bacalište. Teško bi ranije moglo se naći selo koje ga nema. Prije bacanja na bacalištu se povuče dobro vidljiva crta, linija koja označava među”. Držeći kamen u desnoj ili lijevoj ruci iznad ramena, bacač bi prišao međi, stao uz nju, sageo se i ispravljajući se učinio energičan pritisak ruke na kamen koji bi odletio i pao na zemlju. Pri padu kamen bi ostavljao udubljenje, pa se od međe do njega mjeri daljina bacanja. Zatim prilazi i baci drugi takmičar i tako redom. Svaki od njih ima pravo da baci više puta i kada se uvjere da ne mogu postići bolji rezultat, mjerenjem se ustanovi pobjednik u bacanju. Manji kamen se često baca iz zaleta, pri čemu se mora voditi računa da se ne dodirne međa, jer u protivnom rezultat se ne bi mogao uzeti u obzir.
Utrkivanje
Na ravnom terenu izvodi se obično utrkivanje(trka). Pritom se ne ograničava broj trkača, ali je u praksi najčešće do desetak. Često se i par momaka upušta u utrkivanje, da bi ustanovili koji je brži. Početak i kraj staze su unaprijed obelježava, a dužina je zavisi od terena na kome se trči. Na određeni znak svi trkači potrče ka cilju, a pobjednik onaj koji stigne prvi.
Skakanje
Skakanje je dosta rasprostranjena individualna sportska disciplina. Skače se u vis i u dalj. Kod skoka u vis preskače se preko letve oslonjene na dva vertikalno pobodena štapa u zemlju, na kojima su ostavljeni ogrančići kako bi se letva mogla po potrebi podizati naviše. Skakanje u dalj vrši se od povučene linije na ledini. Može se skakati i iz mjesta i iz zaleta. Kod skakanja iz mjesta noge su sastavljane i na startu se stoji iz linije. Kod zaleta, skakači se zalete sa određene daljine i ispred same linije prave skok što dalje mogu.
Hrvanje
Kod hrvanja najviše dolazi do izražaja snaga i vještina. U ovoj disciplini učestvuju uglavnom mladi momci, kako narod kaže oni koji se šepure”. I hrvanje se obavlja na ravnoj ledini. To se radi u parovima i nije važno kako su obučeni. Tehnika hrvanja sastoji se u tome što hrvači stanu frontalno jedan prema drugom, uhvate se rukama oko pojasa i raznim trikovima i snagom pokušavaju jedan drugog da obore na zemlju. Koji u tom uspije smatra se pobjednikom.
Klisanje
Za igru je potreban jedan duguljasti komad drveta veličine do 20 centimetara i debljine do 3 centimetra koji se i naziva klise. Iskopa se jedna rupa i klise stavi na jedan kraj rupe tako da dijelimično visi. Udara se palicom različite dužine, ne kraće od 50 centimetara, tako da odskoči u vazduh, a onda se u vazduhu udari još jednom u pravcu drugog igrača. Drugi igrač treba da prihvati klise svojom palicom i vrati izazivaču.
Klisanje je rasprostranjeno uglavnom kod čobana i seoskih momaka kada nisu okupirani svakodnevnim poslom. U ovoj igri može da učestvuje više lica, obično po petorica, šestorica.
Vučenje kuke
Ova igra nastaje kada dvojica momaka hoće da vide koji je jači. Obično nastaje posle hvalisanja i raspredanja o postignutim pobjedama na bacalištu kamena, pretezanju štapa, vučenju kuke i dr. Onaj koji sluša priču obraća se svom rivalu govoreći pa dobro jarane, hajde da i nas dva povučemo kuku”. Zatim bi ukrstili srednje prste, stegli ih što čvršće, odupirali se nogama i jedan drugog povukli k sebi. Ako bi bili podjednako jaki vučenje traje duže. Slabiji polako popušta i priznaje pobjedu jačem.
Pretezanje štapa
Ova disciplina je omiljena ne samo kod seoskih momaka i čobana, već i kod ljudi srednjih godina. Pretezanje mogu izvoditi parovi i to na taj način što dva rivala sjede jedan naspram drugog odupirući se nogama. U rukama imaju štap, koga mogu lako obuhvatiti, dužine do jednog metra. Na određeni znak svaki vuče k sebi. Onaj koji je uspije da svog rivala da podigne sa sjedišta i prevuče na svoju stranu smatra se pobjednikom.
Vaganje soli
Kod ove igre dva momka se okreću leđima jedan drugom. Rukama se hvataju i čvrsto drže.
Igra počinje kada takmičari u početku jedan drugog podižu na leđa i vagaju”. Time se najpre odmjerava snagu. Zatim vaganje postaje sve brže da bi jači i spretniji svog rivala bacio preko glave na zemlju i tako postao pobjednik.
Na kraju kao zaključak nameće se obaveza i organizovanja ovoga takmičenja na međunarodnom nivou („seoske olimpijade“), turnirskog karaktera, gdje bi kroz seoski sport prezentirajući sebe i svoje proizvode našli svoj interes mnogi, počevši od zemljoradničkih zadruga, mnogobrojnih poljoprivrednih udruženja , samostalnih prerađivača mesa, te kućnih radinosti. Oni svi bi direktnim učešćem u organizaciju takmičenja kreativno djelovali na proširenju sportske ideje za zdrav život, te ujedno stvaranju ukupno boljeg materijalnog stanja sporta na našoj općini i efikasnije realizacije Strategije sporta općinskog sportskog saveza za period 2011. do 2015.godine.
new wave-neue wele-novi val