Mnogo zanata, radnji i radnjica bilo je nekad u gradu. Teško bi ih bilo i prebrojati, a kamoli opisati. Vrijeme ih je sve pregazilo, bolje reći većinu. Brice se ipak ne mogu zaobići. Bilo ih je na svakom koraku, za sve glave i tipove kose. Danas ih je manje, a još je manje onih koje sliče na one nekadašnje. Osim što su se bavili uljepšavanjem ljudskih glava, ujedno su bili liječnici a često i zubari. Praznovjerna primitivna društva i rana plemena vjerovala su kako dobri, ali i loši duhovi ulaze u tijelo preko kose, brade i drugih dlačica na glavi. Kada su god postojale legende ili praznovjerja vezana uz kosu, brijači nisu bili gladni kruha.
Prvo vas je otac dovodio na šišanje, onda ste polako sami odlazili, ali po programu roditelja da posjetite bricu, a nekako tek sa punoljetstvom osjetite važnost prave brijačnice, a sa time i kvalitete brice. Od tada ste redovna mušterija i sugovornik brijačnice i svjesno mu dopuštate do kraja života da vas “vuče za nos”.
Ponekad dođete s namjerom brijanja, ponekad šišanja, a često i zbog dobre čašice razgovora. Zanat brice nije samo posao nego i poziv, često i ritual. Njegovi maniri su otmjeniji od manira zanatlije, njegov govor sladunjav više nego u trgovca, njegove ruke su nježne kao apotekarske. U tim mirišljavim prostorima možete saznati sve o čaršiji, okolini, stanovništvu, o njihovom nastanku, ponekad imate dojam da se tu rješava sudbina općine, pa i države. Kod brice ponekad liči na malo pozorište, ponekad na sudnicu, ponekad na sportsko igralište; malo tema ostane neobrađeno, nijedna osoba ne ostane pošteđena, često se desi da brijačnica postane pravo ratište oratora, pri čemu uvijek glavnu riječ i pravo prevenstva govora drži sam brico. On zna i umije govoriti prema prilici i potrebi, kao zabavljač ili propovijednik, zna razonoditi, utješiti, informirati, naučiti, a ponekad čak i uznemiriti mušteriju. Oni su govornici, glumci, književnici, vjersku poglavari, švaleri, povjesničari, političari, novinari, hroničari … znaju sve, o svakoj temi bi satima mogli pričati. Oni su uvjerljivi pobjednici svih debata, i onih afirmacijskih, a bogami i negacijskih.
Postoji anegdota da je brico pitao mušteriju: “Kako da vas ošišam?” A mušterija odgovorila: “Šuteći”.
Lokalni intelektualci i naratori odaju im priznanje i skidaju kapu. No, političari u svom fahu ih rijetko uvažavaju jer brice se predstavljaju da o politici znaju sve čak i previše , a narod ko narod to voli i sluša brice. Alat kojim se služe jednostavan je i običan: britva i makaze, mašinica, češalj i četka, peškir, mantil, lavor i sapunjara, po potrebi razne mirisne tekućine, kao i nezaobilazno ogledalo u kojem ste uvjek ljepši kada se na kraju bricinog majstorluka pogledate.
Opis slike koja ilustruje tekst:
Muški frizerski salon (brijačnica) na Jaliji, 1964. g.; preko puta Opštinskog parka. Slijeva- Bećar Asim, Halilović Šefko