Dva tisućljeća već traje prokletstvo krivice Jevreja, optuženih za ubistvo svoga samoproglašenog Bogo-Čovjeka, Ješue, Spasitelja, Hristosa, Krista, Pomazanika, Ise, po rođenju Esena od Betlehema i pobunjenog misionara od Nacrata (Nazareta), razapetog i, po vjerovanju, uskrslog u Jerusalimu. Naravno, nije trudno znati da je voda mokra, i da nisu svi Jevreji Jude. Ali, grijeh su nosili svi mojsijevci, kleli se u Boga, ili ne. Odjednom, neko kaže: „Slobodni ste“. Raduje se i papi lično zahvaljuje čak i okorjeli bogohulni Netanyahu, predsjednik Izraela. A papa zna da će osmijesi radosti dopuniti ugroženu vatikansku kasu i malo uspraviti (ne zadugo) opasno nagnutu lađu povjerenja (katoličku crkvu svake godine u prosjeku napušta 80.000 vjernika).
Niko ne postavlja pitanje: Ko će sada biti kriv? Drugo, kako crkva misli da obešteti sve žrtve svoje genocidne doktrine? Postoji li post-mortem retro-utjeha? Papa misli da je on taj Atlas kom je pripala privilegija da ponese grijeh cijele Planete. I da umjesto Boga – oslobađa. „Novi Hrist“ svoga vremena, i prozirni lukavi potez velikog smijača – Lucifera. Onog koji bi da ujedini nespojivo.
I baš sada, kad je arapski svijet podigao glavu, neki dični-senilični papa naprasno odlučuje da kolektivno pomiluje sve Jevreje. Ne liči li to na uvertiru u bosansku dramu u tri čina koja započinje paničnom Kukanjčevom kuknjavom: „Ne ruši Murate branu!“
Ne sruši Murat Šabanović branu višegradsku, ali ni general Milutin Kukanjac ne održa riječ. Slaga Kukanjac, a Murat u čijem je glasu podrhtavao očaj, posluša Izetbegovića, iako mu je rekao da ako ga prevari, sluša ga posljednji put. Ostalo je neutvrđeno da li je Murat uopće imao eksploziv, ili je samo blefirao, ali je sigurno da papa sam i papski nunciji iznevjeriše Bosnu, jer su uvijek blefirali. A Murat osta simbol prevarenog bošnjaštva. Nije prvi put. Napokon, kad je papstvo priznalo neki svoj genocid?
Nešto ima jako čudno na putevima Gospodnjim: nakon što Mongoli pobiše minimum 50.000.000 miliona Kineza (ako je vjerovati podacima u Wikipediji), ovi podigoše ogroman zid, ali nastaviše da se ubijaju međusobno, a kasnije pređoše na susjede. Teško je suočiti se sa statistikom, ali, istina je uvijek negdje između imaginacije i zbiljnosti. Željezno-elektronski 3000 km dug zid između Meksika i SAD ne može spriječiti imigrante i narkomafiju da se prebacuju s druge strane, odakle ih šerifi bezuspješno vraćaju po nekoliko puta. U zatvorima već odavno nema mjesta. Grčka namjerava podići zid na granici sa Turskom. Ali, zidovi ne pomažu. Neće pomoći ni onaj koji se gradi između Jude, Šomrona i još neproglašene nezavisne države Palestine. Ako berlinski zid nije izdržao, neće izdržati ni ozidana baština zločinca Kradovana Serbskoga. Ta krhka barijera zvana RS, nemoralna genocidna paradržava koju održava tatarski najamnik Dodik, što po Izraelu daljinski šeta špijuna, pokretnu anti-dimnu tužibapsku kostur(n)icu, u ime krvnika ravnogorskog. Kroz dveri pakla vjetrovi orkanski šibaju, donoseći uvijek sliku raspela, s kog papa prijesmrtno, da se ne ogriješi, skida kosture i aveti mržnje onih što Buntovnika raspeše umjesto sebe.
I stvarno, koliko ono bi Jevreja što ih pobiše krivoslovne crkve? Morao bi to znati, ko drugi do papa? Bez onih 6.000.000 za koje su odgovorni Himler i Hitler. Bez Staljina i Sibira. Ne začuđuje li činjenica da i pored svih egipatskih i babilonskih robijanja, inkvizicija, džihada, novoperzijskih prijetnji, Hamasa i Hezbollaha, taj Avramov narod još živi? I nije li, najčudnije, da ga brani papa, Nijemac, s nacističkom prošlošću, Ratzinger, kog od milja zovu Nacinger? I to upravo u dane kad američki nosači aviona doplovljavaju do obala Libije da zastraše neustrašivog obarača civilnih aviona, ljubitelja cezarskih haremskih ceremonija, Gadafija, o kom se prebrzo zaboravlja da je u UN bacio Povelju samih UN.
Ne shvata i ne miri se lako lav s tim da svaki predvodnik mora jednom ostariti i ustupiti mjesto mlađem. Osim toga, mlađi nasljednik nije manje lavovski gladan moći. A zna više. Na primjer, zna da je prošlo vrijeme harema i da facebook-lavice žare i pale od Oymyakona do Rta dobre nade. To je još najbolje, prije Gadafija, spoznao Berlusconi. Malo ljubomora, malo zakon i probuđeni moral, i došlo vrijeme da se ide.
Već ranije zaplašen ekspanzijom islama, hvata se papa za slamku spasa, jer šta su Jevreji do slamka u okeanu zbunjenog i pobunjenog arapskog svijeta, koji skida sa tronova loše američke sluge da bi postavio gore. Nikako da shvati papa da nije problem u islamu već u samom krilu naopakog tumačenja svake vjere. S pravom štite Arapi svoju naftu, ali moraju imati naoružanje. Ruske supersonične krstareće protiv-brodske rakete P-800 Yakhont stige su do Sirije. Trude se i Sjeverna Koreja i Kina da na Bliskom istoku i šire pariraju NATO-u, ali ko je još divljeg kauboja, što mora ukrotiti baš svakog mustanga i bika, još odvratio od namjere?
Dok papa čisti krst od otisaka Kajafe, Židova, što sa svojom oligarhijom uzvikivaše protiv Isusa: „Na krst da se raspne, krv njegova na nas i na djecu našu!“, sam papa još nema namjeru da oslobodi krivnje sveca među svecima, Đordana Bruna, ali se uveliko priprema da kanonizira Stepinca. Ne bješe li to onaj skrbnik pedofila i izumitelj „pacovskih kanala“ za spas ustaša, pod čijim kamama nesta pola Bosne, u genocidnom čišćenju bez premca po zvjerstvu?
Djecofil?
Pape, pusti forenziku i krst, spasi od svog spasavanja i blagosiljanja rijetke potomke Esena, najboljih Jevreja, i njima srodne potomke Bogumila, bezmalo istrijebljene od tvojih prethodnika. Obavijesti genocidne skrivače da su sva svoja zlodjela, u svjesnom neznanju, posvetili otpadničkoj sekti iskrivljenog jevrejstva. Badava im skrivanje, kandila i pokore. Ako hoćeš već nešto činit’ dobro, idi do Dodika i šapni mu da mu je vrijeme da ode u Sarajevo, i da ostavi sve što je prigrabio i oteo, dok još nisu došli po njega oni drugi, neosviješćeni, neprosvijetljeni Židovi, Kajafini istomišljenici (a takvih je danas najviše, više no onda), a oni znaju i na krst da pribiju. Njima ne trebaju ni tvoja dozvola, ni tvoj oprost.
Pobrini se, pape, za svoju dušu, ako si je ikada i imao. I ne raspinji ponovo jednom već razapete. A kako si se dobrovoljno priklonio Thanatosu, ne diraj djecu, o kojoj ne znaš ništa, i ne pominji ništa o rađanju. Ćuti pape, i vabeć’ debelokože ortodokse svježe „oslobođene“ dvomilenijumske krivice, nastavi hodat’ po tankom ledu od Oymyakona pa na Sjever, i pazi, u tvojim godinama, da te opet ne obori neka hitra facebook-klizačica.
mr. sc. Marjan Hajnal