“Sudeci po jučerašnjim diskusijama očigledno je da među delegatima Doma naroda postoje različita shvatanja o tome koja je i kakva uloga ovog tijela. Neki sebe doživljavaju kao predstavnike kantona, neki misle da predstavljaju svoju profesiju…To je možda i razumljivo s obzirom da već 15 godina imamo ovaj dom federalnog parlamenta ali još uvijek niko nije niti čini se želi da definiše šta su vitalni nacionalni interesi, dakle koja su to kolektivna, nacionalna, prava koja bi ovaj dom trebao da štiti. Samo tako se može objasniti da neko za govornicom Doma naroda kaže da, “predstavlja sve gradjane kantona X” ili da kao član kluba srpskog naroda u Domu naroda traži veća izdvajanja za, recimo, sport.” Peđa Kojović,O brojkama (budžeta) i slovima (zakona)
Čitajući blog Peđe Kojovića, zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, sjetih se svog susreta sa radom Općinskog vijeća. Tužno al’ istina gola, od broja 31 do, čini mi se, broja 35 vijećnika vladaju jednom općinom, a kako to izgleda, eh to nema ni na jednom filmu, čak mi ne pada na pamet ni ima li u nekoj parodiji naših slavnih pisaca. Zato, ako ne uspijem pretočiti slovima jednu, ne tako davnu, sjednicu kojoj sam prisustvovala, ne uzimajte mi za zlo jer to je naprosto nemoguće.
Općinsko vijeće NN ( čitaj: nije važno koja je sve su iste) općine je “organ” ( u pravom smislu te riječi) predstavničko tijelo građana i općine, eh građani izabrali ste sebi pravi “organ” da prostite i sad žvačite! Pa kaže dalje, Općinsko vijeće je “organ” odlučivanja u općini koji svoju funkciju vrši u skladu sa Ustavom, zakonom i Statutom Općine, a što ga članovi tog “organa” znaju i šta je Ustav, a šta Statut, to je tek za priču, čast izuzecima, njih uvijek ima dok ih ne “proguta” dvotrećinska većina!
Poslije provedenih lokalnih izbora, stampedo izborne kampanje nije tema ovog osvrta, i objavljenih rezultata u procentualnim vrijednostima, slijedi konstituiranje Vijeća. Prvo se načelnik dodvorava svim novoizabranim vijećnicima i laskavim, intimnim druženjima na kaficama i susretima sa svakim ponaosob odmjeri snage, pohotne apetite, intelektualne sposobnosti i društvene domete. Zatim ih sve u paketu izvede na dvije tri zajedničke večere, da se osjeti atmosfera zajedništva i prijateljstva, da se upoznaju svi sa svima, sve naravno plaćeno sredstvima iz “nekoga” budžeta, namjerno kažem nekog jer u tom momentu oni ne znaju je li to budžet koji je usvojen u prethodnom mandatu ili je pak budžet koji će oni sami, ne znajući ni šta usvajaju, usvojiti! Eh, kad su se lijepo družili svi sa svima i načelnik sa svakim od njih, i ponaosob, i grupno, uslijedi dražba. Svaka općina u svom radnom opusu ima radna tijela koja se, ruku na srce, ne bave ničim do trošenjem budžetskih sretstava, a radni materijali o kojima radna tijela tobože odlučuju i predlažu Vijeću, odnosno aminuju sve “prljavštine” jednog preduzeća koje se zove općina, kroz rad istih, su prva stepenica na kojoj se spotaknu stranke sa malim brojem vijećnika. Te stranke, na uštrb jednog ili dva mandata najčešće dobiju veliki broj učešća u tim radnim tijelima, tako da si ti vijećnici već priušte novčane naknade za svaku sjednicu koja se održi u jednom mjesecu. Najčešće je tih sjednica tri i više u jednom mjesecu, pa kad oni to sebi operacijom sabiranja pomnože za 50-tak minuta sjedenja mjesečno i dizanja ruke za nešto što je pripremio sekretar Vijeća, to ispadne k'o penzija bivšeg dugogodišnjeg direktora neke glomazne firme. Elhamdulillahi, puna šaka brade!
Tako načelnik već na prvoj stepenici ušutka “male” stranke sa “malim” brojem vijećnika i oni i ne primijete da su za jednu Budžetsku komisiju dobili pet nevažnih ili manje važnih komisija i, naravno, presretni su. Načelnik se riješio malih, kojih ukupno ima desetak iz sedam-osam stranaka BPS, BOSS, NS, NSP, SDU,SDL…, onda slijede dvije vodeće stranke, najčešće su to SDA i SDP, SNSD i SDS, HDZ i HSP, zavisno od općine iz koje su, nekad je načelnik iz SDA, SNSD, HDZ nekad iz SDP, SDS i HSP partije, ali je sasvim nevažno, jer oni zajedno kuhaju kašu i zajedno je u slast pojedu, ma kako to nama ispred malih ekrana izgledalo!
Pred svaku sjednicu, bar sedam dana ranije, a nekada i kraće, stignu iz štamparije u zgradu Općine “materijali za sjednicu Vijeća”. Ne daj bože elektronske forme jer onda bi budžetska sredstva otišla i na laptopove za toliko vijećnika, ovako je isplativije i racionalnije trošenje budžetskih sredstava. Oni lijepo zaduže tu debelu knjižurinu za koju smijem garantirati da ju nikada nijedan vijećnik nije pročitao od do, a ako i jeste, onda bar dvije trećine nije razumio, i onda se naglancaju cipelke, obuku se odijela, ponesu knjižurine u torbama ili pak pod miškom i na sjednicu. Najčešće su to karikaturalni likovi koji kad se “uglade” za sjednicu nisu sigurni jesu li oni u ogledalu ili neki gospodin sličan njima.
U holu ispred vijećničke sale čekaju početak sjednice. Ljubazno se smješkaju Oni iz većine jedni drugima, ostali munjeno pregledavaju koliko je vijećnika u pojedinim grupicama, šta li to ona grupica tamo šuruje, šta se domunđavaju, o čemu se raspravlja i u tome protekne i kafica, koju naravno plate vijećničkim bonovima za kafu, koju imaju u obavezi popiti pred početak sjednice.
Sjednicom predsjedava predsjednik Vijeća Tom sa dva podpredsjednika Superman i Batman, sva tri konstitutivna, sa zadovoljenim nacionalnim ključem, zaključali ih dabogda od sad pa na vijeke vjekova ne bi li ovaj Deverly Hills od države što se zove Bosna i Hercegovina napokon progledao!
Njih tri ustanove da su prisutni vijećnici u zadovoljavajućem broju za “validno” donošenje odluka i rješenja po važnim pitanjima za građane i općinu i započne sjednica.
Kamera snima red po red, iz jednog ćoška sale u drugi, Popay provjerava mišiće, Spužva Bob se proteže, Pčelica Maja gleda u displej svog mobitela ne bi li joj stigla poruka od Pava, a Tom iznosi li iznosi, prezentira strateški važan projekat za građane poput izgradnje “Spalionice” u naselju “Baščaršija”, čita on sve ekonomske prednosti za izgradnje jednog strateški značajnog objekta za razvoj općine i njenih građana, tuli li tuli, dok Tri Medvjedića, ženke u post klimaksu iz jedne od vodećih stranaka, kao da kimaju glavama, a one kunjaju, nit vide nit čuju, slažu elemente za današnji ručak, a načelnik Moby Dick, u prvom redu prekrstio nogu preko noge, klati desnom dok mu lijeva ne pomodri, značajno se isprsivši, pomno prati izlaganje i povremeno se nakašlje da skrene pozornost ostalim učesnicima na značajnost teme.
Onda Garfild iz predzadnjeg reda, u momentu kada predsjedavajući Tom poziva na raspravu, podigne ruku, a predsjedavajući sav sretan da će biti učesnika u raspravi “da mu riječ”. On sav inspirativan zamoli pauzu od pet minuta radi konsultacija sa svojim klubom vijećnika i naravno dobije podršku većine jer svi u tom momentu trebaju konsultacije sa svojima, kako bi za to “važno” pitanje ispravno glasali. Predsjedavajući dozvoli pauzu koja se sa pet pretvori u deset minuta kafe i cigara, u šuškanja je li se ko gdje ugradio i koliko, kome je načelnik šta obećao zauzvrat ako izglasaju povjerenje takvom projektu, pa onda saznaju da se SDP, SNSD, HSP protivi tom projektu ali im fail jedan glas da potuku načelnika i njegovu partiju, ispipavaju ko je od vijećnika iz “malih” stranaka obećao načelniku svoju rukicu Za i koliko još rukica treba njima Protiv i tako u nedogled, dok se između sebe ne dogovore, da će izglasati ovaj načelniku “drag” projekat, ali će zauzvrat na sljedećoj sjednici oni imati “svoj” projekat koji vrijedi ovog današnjeg ustupka za onaj sljedeći ustupak, a tek kad se o budžetu bude raspravljalo, eh tek tada je načelnik nadrljao ako iz budžeta ne izdvoji bar 20.000, KM za izgradnju puta u nekom selu Kruška na Drini, odakle je vijećnika bar jedna četvrtina, pa još ako izdvoji pozamašnu sumu za obnovu i rekonstrukciju vjerskih objekata, a konstitutivni takvim novcima zarađuju glasove na izborima, pa iiih, ne možeš sve potrebe imati na umu tog momenta, onda se vrate u salu, izglasaju izgradnju “Spalionice” sa 16 glasova Za, 11 Protiv i 4 Suzdržana. Čast suzdržanim, oni su uvijek manjina, il ne znaju o čemu je bila riječ, pa ni ne glasaju, ili pak znaju, ali kako su manjina, ne mogu napraviti ništa, pa zašto da se zamijeraju i unose razdor u Vijeće kad ionako ništa ne znače tih njihovih četiri glasa.
Značajna odluka je donesena, izglasana, prelaze na neka leteća pitanja, brzinom svjetlosti ih apsolviraju, dižu ruke i spuštaju i eto ga već vrijeme ručku, predsjedavajući oglašava GONG-om da je pauza za ručak i da nastavljaju sa radom sjednice poslije ručka!
Vijećnici odlaze na ručak, teme su iste samo su narudžbe drugačije, neko će piletinu, neko varivo, neko roštilj, zaliju sve to lijepo i punih stomaka, njih nekolicina se vraća na sjednicu, ostali imaju druge obaveze, vanredne okolnosti, nova dešavanja, ali predsjedavajućem to ne smeta, šta više on neće ni primjetiti da mu je sala poluprazna jer je od dnevnog reda uglavnom ostalo prezentiranje informacija koje se ne izglasavaju, samo se predoče tom “organu” koji se zove predstavničko tijelo općine i građana.
I već je 15h i 30 minuta, sjednica je završena, predsjedavajući se zahvaljuje na ukazanom povjerenju i uloženom naporu, uz obećanje da se vide sljedećeg mjeseca, a ako ima neko da mu paušal nije “legao” na račun, da se komotno obrati u odjel općinskih financija i provjeri o čemu se radi….a ja, ja se izvinjavam čitateljima koji su očekivali prezentaciju sjednice, ali nemoguće je režirati nešto što ne postoji, zahvaljujem se Peđi Kojoviću na inspiraciji i napominjem da je svaka sličnost sa općinskim vijećnicima slučajna!