Razlika između bogatih i siromašnih građana u našoj zemlji sve je veća te je posljednje dvije godine sve manji broj onih koji se nalaze u srednjem staležu u koji se nekada ubrajalo između 60 do 70 posto naših građana, a danas tek njih oko desetak posto.
Naime, prema brojnim analizama, trenutno u BiH 20 posto stanovništva živi u dubokom siromaštvu, 50 posto stanovništva živi na rubu siromaštva, 20 posto njih ubraja se u bogate, tako da se samo desetak posto ubraja u srednji stalež, piše Dnevni list.
“Nažalost, posljednje dvije godine svaki dan je srednji sloj prelazio ili u siromašne ili u bogate, tako da bi uskoro srednji stalež mogao postati endemska vrsta u BiH”, istakao je Mesud Lakota iz Udruženja za zaštitu interesa potrošača u BiH.
On navodi kako posljednjih godina dobivamo zemlju u kojoj se ogromnom brzinom odvajaju ekstremno siromašni i ekstremno bogati građani. Prema tome, Lakota slikovito objašnjava kako se srednji sloj stanovništva u BiH može naći tek sporadično. U cijeloj toj priči vrlo je važno naglasiti kako današnji srednji stalež niti izbliza nije ono što je nekada bio u našoj zemlji.
“Tu prije svega treba navesti kako su ranije, na primjer, pripadnici srednjeg staleža svake godine mogli priuštiti bar jedno porodično putovanje (ljetovanja, zimovanja…), svake dvije godine mogao se priuštiti novi automobil, obnova stana ili pokućstva… Međutim, danas srednji stalež u BiH o ovome može samo sanjati”, naglasio je Lakota.
On navodi kako se navedene stvari ne mogu ubrajati u luksuz, ali zbog stanja u zemlji, trenutno našim građanima predstavljaju i više od luksuza. Naime, s obzirom na (ne)uređenost naše zemlje te vrlo visoke cijene osnovnih životnih namirnica nije niti čudo što se većina kućnog budžeta potroši na preživljavanje.
“Malobrojni pripadnici srednjeg staleža mogu biti zadovoljni što ne moraju dizati kredite ili pozajmljivati novac kako bi preživjeli mjesec, na što je osuđena ogromna većina naših građana”, ustvrdio je Lakota.
On je skeptičan kada je u pitanju poboljšanje po ovom pitanju, jer bez drukčijeg uređenja države i aktivnije uloge vlasti, trend nestajanja srednjeg staleža će se nastaviti. Inače, u svim razvijenim evropskim državama opstanak srednjeg staleža osigurava društvenu stabilnost zemlje.
Međutim, do sada niti jedna garnitura vlasti o ovom problemu nije vodila pretjerano računa te raslojavanje u BiH traje od rata do danas, znači punih 16 godina.
“Mnogo je stvari koje se moraju u potpunosti promijeniti, od podsticaja domaćoj proizvodnji, zapošljavanju, pokretanju privrede, ali, nažalost, tih promjena nema niti na vidiku”, kaže Lakota.
Sličnog razmišljanja je i Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka, koja navodi kako će se, s ovakvom politikom u našoj zemlji, uvijek sve lomiti preko leđa najsiromašnijih, a stanje biti još i gore. U tom kontekstu ona kao primjer navodi podatak Helsinškog odbora kako u BiH više od 300.000 ljudi nema nikakve naknade i primanja.
“Srednja klasa u svakom društvu je nositelj kako ekonomskog razvoja, tako i drugih vrijednosti, kao što su porodica, moral. Nažalost, mi te srednje klase više gotovo ni nemamo, ali zato imamo nešto što se zove novokomponirana bogataška elita koja uvodi neke nove navike i primitivne kvalitete”, poručuje Cenić.
S druge, pak, strane, ostatak stanovništva živi u siromaštvu bez gotovo ikakve nade da ikada pređe u srednju klasu.
Cenić tvrdi kako srednju klasu u BiH čine samo zaposleni u bankarskom sektoru i u administraciji, jer niti u jednoj drugoj djelatnosti plate nisu na tom nivou. Ipak, bez obzira na katastrofalno stanje, ona smatra kako će se u bližoj budućnosti teško osnažiti srednji sloj stanovništva.
“S obzirom na besparicu u svim porama bh. života, situacija je sve samo ne sjajna”, smatra Cenić.
Također, ona od novih vlasti ne očekuje neke drastične promjene, s obzirom na ekonomsku, ali i političku krizu u zemlji. Prema tome, i nove garniture vlasti će teško naći zajednički jezik oko najvažnijih pitanja te će većinu svoje energije usmjeravati k popunjavanju budžetskih rupa.
Osim toga, treba očekivati i nova zaduženja kako bi se očuvao kakav-takav socijalni mir, tako da nema nikakvih pretpostavki da će se smanjiti broj siromašnih i krenuti u ekonomski oporavak zemlje.