{jcomments off}Baš nekako prije ovog zahlađenja u onih nekoliko pravih proljetnih i lijepih sunčanih dana sticaj okolnosti i novi radijus kretanja htio je da jutarnju kafu pijem u Caffe-u “Hammer”, među rajom poznat kao “Ripli”. I tako prošli vikend sjedimo Mirso Burić, Mustafa Radončić, Nusret Smajović, Dario Božić i ja. Lijepo nekako, kafa, sunce, lagane sportske teme o tome zašto je RK Bosna zapela protiv Borca u Visokom u interesu sarajevske Bosne, odnosno zašto je u ovom gradu nenormalno da neko uloži vlastitih 10.000KM i ima namjeru uložiti još 10.000KM za postavljanje umjetne trave i zašto mu to neko ne dozvoljava i bahila uz sve to … i baš kad smo otvorili temu kako nam rodni grad prolazi kroz najtežu krizu morala priđe nam starija žena koja prosi. Ona je bila treća u nizu, ali je imala jednu specifičnost zbog koje i nastaje ovaj tekst. Gospođa, za razliku od drugih prosjaka, ima jasan stav o tome koliko traži milostinje. Ona traži 1 KM, ništa manje. Objasnim joj lagano da smo Nusret, Dario i ja na birou, Mirso spomenu tešku finansijsku situaciju u visočkoj privredi, a Šujica sve to novinarski mudro podrža pogledom. Međutim, gospođa i dalje insistira na 1 KM i sada već napadno uz upadanje u svaku rečenicu, što će reći da nam ne dozvoljava da nastavimo komunikaciju. Kažem joj, nemamo sad sitna, hajde dođi kasnije kad konobar naplati pa ćemo ti dati.
Gospođa ustvrdi da “nije marka vala neka para”!
Svi mi osim Darija smo već pili drugu kafu. Dario je malo kasnio i bila mu je prva, a gospođa je bila tik uz dio stola gdje je on sjedio tako da je on bio na meti udara. Prisjela mu je ta kafa već, a i druga će ubrzo, jer mu je djelatnik sportskog Saveza, izvjesni Dragan saopćio da komesar Opštinske lige nema pojma i da utakmica protiv 7. aprila nije prekinuta iz razloga koje je on naveo, nego iz sasvim nekih drugih koji su vezani za nokautiranje “međašnog” (vjerovatno pomoćnog) sudije. Stekao sam dojam da je sportski radnik to izgovarao nakon druge dece etanola koja mu je kolala venama.
Konačno nekako Mirso je uspio, snagom poruke i nekim pedagoškim metodama svojstvenim mahali iz koje on dolazi, ubjediti prosjakinju da ipak navrati malo kasnije dok rasitnimo novac.
Odlazeći za drugi stol odmah do našeg dešava se slijedeće: prosjakinja zastaje, okreće se prema našem stolu i izgovara antologijsku rečenicu:
“JEBEM VAM MATER SVIMA” !!!
Nakon toga dostojanstveno uigranom metodom pokreta, grimasa i rečeničkim skladom obrati se ljudima koji su sjedili pored nas uz istu konstataciju da marka nije neka para.
I to je Visoko.