Zadatak porodične medicine je što više približiti doktora pacijentu, iskusnog specijalistu porodične medicine koji će o svom pacijentu znati sve i brinuti se o kompletnom zdravstvenom stanju njegove porodice.
Nizak kvalitet usluga koje se pružaju na nivou primarne zdravstvene zaštite i nedostatak koordinacije zdravstvenih profesionalaca rezultira time da se prevelik broj slučajeva upućuje na više nivoe zaštite i da se liječe po nepotrebno velikim troškovima. Pored toga, osnovne zdravstvene usluge se i dalje pružaju na osnovu dobi, pola ili bolesti u subspecijalističkim dispanzerima, što nije učinkovit način korištenja raspoloživih resursa. Dok je u bogatim zemljama ovaj sistem pokazao svoje prednosti, bosanskohercegovačka situacija je daleko od toga, prije svega zbog nedovoljnog broja ljekara za timove porodične medicine, teškog privikavanja pacijenata na novu praksu, ali i zbog toga što “hitni slučajevi” često moraju čekati. Porodična medicina po modelu zapadnih zemalja u BiH je još nedovoljno prihvaćena i mnogo toga nedostaje da bi građani imali svog ljekara. Uvođenje sistema medicinske zaštite bogatih zemalja u pretežno siromašnoj BIH teško će ići u prilog bolesnima, a zbog njih medicinske ustanove i postoje.
Da li mi to imamo? Kroz timove porodične medicine, jedan ljekar zadužen je za mnogo više pacijenata nego što može pregledati, strašne su gužve, nefunkcionalna su i otežanana zakazivanja pregleda. Iako su zdravstveni radnici uveli sistem telefonskog zakazivanja kako bi riješili problem dugotrajnog čekanja, pacijenti se najviše žale upravo na taj novi metod rada; posebno je veliki problem u porodičnim ambulantama: Moštre, Gračanica i Buci, gdje porodični ljekari imaju i do 3 hiljade pacijenata, prosjek je 40 pregleda dnevno. Kako sve obaveze izvršiti kad je za jedan pregled neophodno 20 minuta, a za porodičnog ljekara možda i više? A posebno pitanje se nameće uvođenjem informacionog sistema: Da li su porodični ljekari okupirani više računarom ili pacijentom u sadašnjem načinu pregleda? Zašto doktor mora biti za kompjuterom i vršiti unos podataka i gubiti vrijeme koje mu je potrebno za pregled pacijenta? Zar se ne mogu uvesti operateri na računaru, a doktori na diktafonu objasniti šta treba unijeti u elektronski karton pacijenta? Ovim se ulazi u kršenje člana 27. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH, u kojem se pacijentu garantuju određena prava, među kojim i poštivanje pacijentovog vremena.
Uslovi u kojima se pruža zdravstvena zaštita u ambulanti Moštre neka je na čast cijeloj općini. Zašto nikakva komisija ili inspekcija ne obiđe rad tih ambulanti i utvrdi uslove pod kojima radi medicinsko osoblje i doktori?
Govori se o formiranju Zdravstvenog savjeta općine Visoko. Bilo bi dobro da taj isti Savjet vrši nadzor posjeta pacijenata kod pojedinih doktora, jer primjetne su velike gužve u terenskim ambulantama porodične medicine, dok ih u samom Domu zdravlja nema toliko.
Zašto organizacija, tj. standardizacija radnih mjesta nije urađena kako treba? Zašto, na primjer, imamo jednog internistu na čiji se pregled čeka i po 2 mjeseca, a imamo tri doktora fizijatra? Kako je moguće da pojedini doktori u radnom vremenu idu na druge terene u Vareš i Brezu? Je li to honorar ili neusklađenost kadrovskih normativa sa stvarnim stanjem na terenu, jer imamo situaciju da nisu svojim pancijentima pružili adekvatnu medicinsku uslugu, npr. internista, očni, fizijatar, a obilaze druge općine?
Oranizacija rada labaratorija također je upitna. Kako je moguće da član laboratorije iz Moštra, koji se vodi u porodičnom timu dr. Mirsade Omerbegović, ide na teren i vadi krv u drugim terenskim ambulantama, a u Visokom u labratoriji ih ima dovoljno da to mogu obavljati?
Svakako treba napomenuti da smo prije rata imali laboratoriju koja je radila subotom i tokom praznika, što sada nije slučaj.
Zašto genekolog nema dvije radne smjene, kad znamo da je zaposlenicama koje rade kod privatnika teško dobiti izlaz pa otići na pregled?
Da li je rad pod posebnim uvjetima razlog oboljevanja više bolesnih, tj. 12-satni rad, pogotovo kod radnika Preventa? Ne treba dozvoliti da se održi takav rad u Preventu. Treba zaštiti radnike, moraju imati kontrolu na nivou općine epidemiološke službe. Ovo nadovezuje priču o ulozi epidemiološke službe na otkrivanju štetnih faktora zagađenosti zraka i okoline, posebno Preventa.
Da li je zagađenost zraka uzrok enormnog porasta malignih oboljenja, kao što je slučaj sa rakom pluća od kojeg na našoj općini stanovništvo sve više umire? U Hitnoj pomoći smrtnost pacijenata povećana je za 50 posto. Šta je razlog ovakvom stanju?
Zašto se u Domu zdravlja održavaju stručni sastanci sa šefovima, a ne sa svim doktorima? Zar ne bi bilo logičnije razgovarati o problemima u zdravstvu sa doktorima, jer šefovi teško da vide te probleme?
Zašto Dom zdravlja nema preventivnog rada? Prije rata bi se slikala pluća, sad nema tog načina rada, a od nas se uzima, tj. izdvaja sa platne liste 16,5 posto ukupnog dohotka, a istovremeno smo izloženi ličnom učešću u participaciji bilo koje zdravstvene usluge, te se dešava da se usluge duplo naplaćuju? Zbog nepostojanja preventivnog rada, krši se čl. 21 Zakona o zdravstvenoj zaštiti, tj. načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite koje glasi: načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se uključivanjem svih građana Federacije u sistem zdravstvene zaštite uz primjenu objedinjenih mjera i postupaka zdravstvene zaštite koje obuhvataju promociju zdravlja, prevenciju bolesti na svim nivoima, ranu dijagnozu, liječenje i rehabilitaciju.
Zašto su velike razlike u plaćama radnika Doma zdravlja? Koliko to ima šefova u Domu zdravlja, a koliki je honorar za nerad? Da li se u Domu zdravlja plaćaju radnici ili rukovodioci? Prije rata Dom zdravlja imao je 350 zaposlenih, a ni trećinu šefova.
Imamo slobodan izbor ljekara u Sarajevskom kantonu, kada će to biti kod nas? Dokad ćemo kršit član 27. Zakona o zdravstvenoj zaštiti po kojem pacijent ima slobodu izbora?
Zašto je porodilište ukinuto? Voljom pojedinca ili nešto drugo? Mi moramo imati porodilište jer imamo prostor i najbolju opremu, a pogotovo možemo imati za 4 općine rad porodilišta isto kao što imamo hemodijalizu. Ako kažete da imate dva ginekologa, jedan radi u prvoj, drugi u drugoj smjeni, a hitna u trećoj smjeni, ali imam osjećaj da se neki boje samog svog rada, tj.sposobnosti. Krajnje vrijeme je da se zdravstvene usluge ne štimaju pojedinim doktorima nego pacijentima koji očekuju njihov rad puno radno vrijeme i posvećenost pacijentu.
Porodična medicina je dobro zamišljena, ali loše realizovana u Domu zdravlja Visoko, jer je broj pacijenata po timu daleko manji u samom Domu zdravlja, a veći u terenskim ambulantama porodične medicine. Zamišljena je tako da pacijenti iz udaljenijih sredina imaju dostupnost lijekova i zdravstvene usluge. Međutim, kod nas je obrnuto stanje. Kartoni pacijenata Donje Zimče, Gornje Zimče, Gornjeg Moštra, Poriječana, Zagornice, Podvinja, Grđevca i Upovca, prebacuju se u Visoko i pacijenti se izlažu troškovima prevoza, a ne organizuje se još jedan tim, čime se krši direktno čl.18. Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH, a koji glasi: načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se osiguranjem odgovarajuće zdravstvene zaštite građanima Federacije koja je fizički, geografski i ekonomski dostupna, posebno zdravstvene zaštite na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Moj zaključak i preporuka da se da uz usvajanje izvještaja kaže: “Porodična medicina od 1996. godine do danas nije dala nikakve rezultate. Sva istraživanja, svi pokazatelji govore da porodična medicina nije donijela ništa dobro. Rezultati su poražavajući. Potrebno je sprovesti kompletnu reformu, jer sa ovakvim sistemom, ne možemo naprijed.”