Dani knjige u MSŠ “Hazim Šabanović” u Visokom obilježeni su promocijom El-hidrove knjige autora akademika Nedžada Ibrišimovića. Književnu večer su osmislili članovi Vijeća učenika ove škole, koji su u sklopu književne večeri, čitali odlomke iz dijela Nedžada Ibrišimovića.
„Učenici u ovih sedam dana nastoje promovisati knjigu kao nešto dobro i ono čemu treba posvetiti puno više pažnje nego što je to slučaj sada.“ – obratio se prisutnima Najrudin Zilić, direktor MSŠ Hazim Šabanović.
El-Hidrova knjiga je nastavak nagrađivanog romana Vječnik, jednog od najznačajnijih suvremenih bosanskohercegovačkih književnika Nedžada Ibrišimovića.
Roman nastavlja priču o čovjeku koji živi skoro pet hiljada godina i putujući dolazi i do Sarajeva u kojem 1933. godine započinje svoju pripovijest. Kako već sam naslov otkriva, knjigu je napisao El-Hidr, evlija, Zeleni, čovjek koji se neimenovan pominje u suri Pećina (Al-Kahf) i koji dugovjekog smrtnika vodi u prostor vječnosti sve do Skrivenog imama.
Sinoćnje predstavljanje knjige nije imalo promotora, pa je sam autor na sebi svojstven način brojnoj publici u sali škole prepričao knjigu i uputio čitaoce na istaknute dijelove.
„Nijedna knjiga zapravo nije za pričanje, prepričavanje, svaka je knjiga za čitanje. Kako da ja, autor, pričam o knjizi? Smijem govoriti o El-hvidrovoj knjizi i zato što se ona nekako sama pisala, a ja je samo zabilježio, pa nekako kao da nije moja“ – obratio se Ibrišimović prisutnima i u nekoliko navrata tražio potpuni mir u sali, aludirajući na brojne učenike koji su se komešali.
Nedžad Ibrišimović autor je brojnih pripovijesti, drama i romana (Ugursuz, Karabeg, Braća i veziri, Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem, Woland u Sarajevu…), dobitnik mnogih nagrada i priznanja, među kojima su najznačajnije Nagrada Bošnjačke zajednice kulture Preporod (2005), Nagrada izdavača Bosne i Hercegovine (2005) i Nagrada Hasan Kaimija (2005).
Nedžad Ibrišimović, bosanskohercegovački književnik, rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB “Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Njegova djela prevođena su na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.
Nakon izlaska iz štampe remek djela Vječnik (2005), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman Vječnik je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući “Svjetlost” iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev Derviš i smrt. U januaru 2009. godine u izdanji IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje Vječnika, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
{joomplucat:67 limit=17|columns=4}