Dario Božić nedavno ustvrdi: “Ako Rudar uzme (čitaj kupi op.a) bodove u Orašju, gotovi smo, niko nas neće spasiti od ispadanja”. Rudar je uzeo bodove u Orašju što nam je uveliko umanjilo šanse za opstankom, ali imamo neku teoretsku kombinaciju ako mi isto uradimo sutra u Cazinu. Međutim, to nije smisao ovog teksta. Uz najveću odgovornost igrača, trenera i Uprave NK “Bosna” kroz ovaj primjer možda najlakše možemo ilustrovati primjer društvene neodgovornosti firmi u Visokom. E sad, čim se pojavi jedan ovakav tekst, odnosno jedno ovakvo promišljanje, odmah se nađu kojekakvi neinformisani mediokriteti koji u svojoj ljudskoj nezrelosti ovakva promišljanja nazivaju medijskim reketiranjem. A nasuprot njihovim imbecilnim stavovima stoje oni koji uredno kupe medijsku milostinju i poltronskim uređivačkim stavovima pljuju po visočkom dostojanstvu za nešto malo materijalnog koje dobiju ustupajući svoj medijski prostor. To bi se trebalo zvati medijsko reketiranje. U Visokom je sve naopako, pa tako i ta materijalna sadaka i milostinja koja se udjeljuje od strane pojedinih privrednih subjekata da bi se napravila ravnoteža između nezavisnih i zavisnih.
NK “Bosna” je spomenuta zato što je u ovom trenutku ona kao simbol Visokog možda i najupečatljiviji primjer. Evo i kako: Načelnik općine Visoko je nedavno i na vrijeme okupio Upravu NK Bosna sa ljudima za koje on smatra da mogu ostaviti klub u prvoligaškom društvu. Onda je ta Uprava pokušala animirati privredni svijet Visokog sa jednim jasnim ciljem. Opstanak Bosne u ovom rangu takmičenja u kojem sada jeste, uz napomenu da su i sami svjesni da je kriva ekipa, trener i igrači što su u drugom dijelu sezone prosipanjem bodova od gotovine napravili veresiju. Tim povodom na 50 adresa privrednih subjekata koji egzistiraju na području općine Visoko poslali su pozive na zajednički sastanak sa nečelnikom općine i UO NK “Bosna”. NIKO IM SE NIJE ODAZVAO !!!
Neki dan na stadionu Luke priča mi Ivo Ištuk (jedan od pet najtrofejnijih trenera u istoriji BH nogometa, op.a) kako je u vrijeme dok je on bio šef stručnog štaba NK “Bosna”, a to je bilo naše najbolje i šampionsko vrijeme, postojala inicijativa da se po uzoru na Široki Brijeg izgradi stadion sa poslovnim prostorima koji bi se kasnije izdali pod kirije, prevashodno bankama kojih tada u Visokom nije bilo ni približno kao danas. Postojala je potpuna strategija kako bi se klub sam mogao finansirati. Međutim, ništa od toga nije realizovano i stadion Luke je danas kakav jeste najbolja ilustracija nesposobnosti visočke politike da riješi pitanje sporta u Visokom.
Ali, vratimo se mi u današnje vrijeme, 15 godina poslije. UO NK “Bosna” zadužio je predsjednika OO SDA Visoko Ahmeta Kurspahića i jednog od vlasnika IM “Semić” Mahira Semića da posjete firmu “Suša” i pokušaju napraviti neki Ugovor o sponzorstvu između ove firme i NK “Bosna”. Odnosno, UO kluba je zadužio Zijada Breščića, direktora visočke poslovnice “Sarajevo Osiguranja”, da razgovara sa Adnanom Smailbegovićem, predstavnikom Preventa, o istom pitanju. O ovoj trojici ljudi ja lično imam tri različita mišljenja, ali bez obzira na svačiji stav o tim ljudima, ipak su to ljudi koji su nešto ostvarili u ovom gradu. Ahmet Kurspahić je predsjednik najjače političke opcije u Visokom, direktor je Veterinarske stanice, Mahir Semić je sa IM “Semić” napravio zavidne rezultate u mesnoj industriji i odavno je nadrastao loklane okvire, Zijad Breščić je dugogodišnji direktor najstarije osiguravajuće kuće u BiH i politički aktivan svih ovih godina. Sva trojica su doživjela poniženje u svojoj misiji i želji da u ime UO NK “Bosna” pokušaju napraviti neke stvari kako bi se Bosni pomoglo da zadrži prvoligaški status. To nisu ljudi koji su iz privatnih interesa išli da zarade po koju stotinu konvertibilnih maraka na Bosnino ime, oni su na određeni način predstavljali i interese ovog grada; materijalno su potpuno neovisni, a doživjeli su privatna poniženja – ista onakva kakvim je Visoko izloženo svih ovih godina.
A zašto je to tako!?
Razlog je vrlo jednostavan. Zato što ovaj grad nema vlastite politike i pravog “domaćina”. Da ne bi bilo nesporazuma, nije nužno da prvi čovjek i pravi “domaćin” treba biti načelnik općine i ovo nije adresirano lično na njega, iako bi se i on trebao naći dijelom prozvanim. U BiH ima puno gradova u kojima nisu načelnici ti koji kroje politiku grada. Ili recimo, Mulo Hodžić nije bio načelnik, ali je bio neko ko se pitao i vizionarski rješavao strategiju razvoja Visokog, u što sam se uvjerio neki dan kad mi je bivši radnik KTK Visoko objasnio kako je Mulo riješio pitanje bunara i snadbjevanja vodom u KTK koja teče prirodnim padom od stočne pijace do puta na Ravne. To su tada radili stručnjaci iz Beograda i da toga nema, danas vjerovatnio ne bi postojao ni Prevent Leather. Postoje slike i snimci dolazaka Josipa Broza u Visoko, Mulo Hodžić je na njima u prvom planu sa Titom i Jovankom. Trebalo je u to vrijeme biti mangup pa se družiti s Titom, za razliku od ovih bezveznjaka danas koji dolaze u Visoko i rade s nas šta god žele. Od smrada preko urbicida do eksploatacije svega visočkog bez bilo kakve koncesije.
Nedostatak poštovanja, kabadahijsko ponašanje i sav primitivan odnos onih koji su kroz razne poslove ušli u Visoko samo je njihova logična reakcija i prilagodba ambijentu u koji su ušli. U normalnim okolnostima u gradu koji ima svoju politiku ne bi bilo potrebno da se trojica privrednika blamiraju tražeći sponzorstva za opstanak lokalnog kluba u ligaškom takmičenju. Za takvo nešto je dovoljan telefonski poziv načelnika općine ili predsjednika kluba, i to još na kraju da ti se zahvali onaj koga si nazvao na zainteresiranosti. Ali da bi to tako funkcionisalo moraš prethodno imati izgrađen autoritet koji se stiće vremenom.
Ima i drugačijih primjera neovisno od sporta i NK “Bosna”. Jer se društvena odgovornost ne ogleda smo kroz to da li neko sponzoriše NK ili RK “Bosna”, odnosno da li Prevent ima reklamu za svoj neki telefon za smrad na poltronskim i podaničkim medijima. Nedavno sam bio na jednom ručku sa Rusmirom Hrvićem, direktorom Vispaka. Potpuno neovisno od teme našeg sastanka, ispričao mi je priču o tome kako je kompanija AS Jelah nedavno napravila park za djecu u Tešnju i pitao kako bi se nešto slično moglo uraditi i u Visokom? Rekao sam da je nešto takvo prije 13 godina radio Asmir Hodžić na lokaciji između UniCredit i Moje Banke, pa sam preuzeo obavezu da ih uvežem kako bi se realizovala ideja da visočka djeca dobiju još jedno igralište. U gradu gdje su im oduzeli sve površine za igru, pa čak i trotoare. Inače ulazak AS Jelaha u Visoko je potpuno suprotan i drugačiji u pozitivnom smislu od ponašanja Preventa u Visokom, uz dodatak da Vispakova kafa miriše, dok su Preventovi “muljni kolači” suprotno tome.
Da u ovom gradu ima zvanične i jasne visočke politike i da ovaj grad ima neku sivu eminenciju u liku “domaćina” i svijest Visočana bila bi drugačija. Ekonomski i privredni kolonizatori Visokog bi se trudili da budu u Upravi NK “Bosna” i da pokažu tako svoju lojalnost i poštovanje prema mjestu gdje ostvaruju profit. Zamislite sve te banke koje od svih nas samo sa tekućih računa uzimaju mjesečno 1,5 KM. Pa svi ti krediti koje svi imamo i sve te kamate na te kredite. Obično nekakvo vođenje računa bez obzira ima li para na njemu je 5 KM mjesečno … ovo samo pričamo o bankama čija društvena odgovornost u Visokom ne da je mala nego je bezobrazno mala. Pa samo da nam parkinge plaćaju koje su nelegalno uzurpirali po trotoraima iz budžeta općine za sport bi bilo puno više para. Da ima svjesti poslije ovakve reakcije Prevata i firme “Suša” u slučaju NK “Bosna” neko iz Općine bi puno ozbiljnije prostudirao odnos Visokog i ovih firmi počevši od građevinskih, urbanističkih i svakih drugih dozvola koje su im izdavane i koje se izdaju radi olakšavanja pokretanja biznisa, da li to oni uistinu zaslužuju? Ima li obostrane ljubavi i interesa? Kome Centrotrans plaća koncesiju što uništava naše ceste, a Općina im još bez tendera daje poslove? Gdje mi to i zašto točimo gorivo i da li te benzinske pumpe uopće zaslužuju da im dnevno ostavljamo hiljade konvertibilnih maraka. Da imamo prave ljude na pravim mjestima ne bi nas zvali Smrdogradom, niti bi hiljade onih koji rade tamo odakle najviše smrdi protiv svoje volje i iz straha potpisivali nekakve peticije protiv visočkih novinara i Hilme Neimarlije tvrdeći da “muljni kolač” miriše, i da im je radno vrijeme usklađeno po evropskim standardima, da rade po 8 sati i da imaju slobodan vikend i praznike kao i svi normalni ljudi.
Da je kako nije, ne bi Visoko bilo ovako “Nisko” kao što je danas, kao što i baba ne bi bila baba da ima muda.
{jcomments off}