Ni (ne)prespavana noć nije pomogla. Gorak okus ispadanja nogometaša Bosne iz Prve lige sve je jači. Danas smo sreli i šefa stručnog štaba Avdu Kurdiju koji je vidno utučen, ali ne bježi od odgovornosti. Spremno prihvata svoj dio krivice, iako je naravno jasno da on nije jedini, a ni najveći krivac. Za poraze se obično prvo okrivi trener, ali ovo nije bio samo poraz na zelenom terenu, ovo je poraz visočkog nogometa na svim poljima. Kurdija je posebno razočaran jer je Bosna, koliko god to rezultat ne pokazuje, igrala dobru utakmicu u Velikoj Kladuši, jednu od boljih na gostovanjima ove sezone:
– Počeli smo odlično, dominirali, stvorili tri odlične prilike i onda primili “smiješan” pogodak, koji smo faktički sami sebi dali. Na početku drugog poluvremena propustili smo još jednu kolosalnu priliku da se vratimo na 2:1, ali jednostavno nije išlo. Sve se ove sezone okrenulo izgleda protiv nas i ispadanje je rezultat toga. Ja bih sada mogao reći kriva je Uprava, krivi su igrači, ali neću. Krivi smo svi, a ja evo uzimam na sebe najveću odgovornost. Međutim, ako ćemo dublje analizirati, moramo se vraiti malo unazad. Mi smo igrali solidno u prvom dijelu sezone, dva puta pobjedili na gostovanjima, imali neke kikseve na domaćem terenu, ali sve u svemu jednu komotnu situaciju na kraju prve polusezone. Domaći remi na kraju jeseni protiv Krajišnika je nekako čini se nagovjestio loše proljeće. Tada smo igrali 0:0, promašivši penal u finišu susreta. U zimskoj pauzi smo ostali bez četverice igrača: Mahira Bajrića, Alena Čehajića, Edina Genjca i Dedića, a stigli su samo Lelo i Šeta. Onda je uslijedio nastavak sezone u kojem smo poraženi od Goražda u Visokom i to je čini se bio početak kraja. Ja prihvatam krivicu, ali trener ne može biti kriv za ono što je naš golman napravio u toj utakmici, kao ni za promašeni penal protiv Krajišnika, ni za promašene zicere u Velikoj Kladuši. Ja sam poslije Goražda ponudio svoju ostavku koja nije prihvaćena. Isto sam napravio i kada smo remizirali protiv Igmana u Visokom, opet je odbijena i na kraju kada je doveden Sead Vranić kao moj pomoćnik, predložio sam da me on zamjeni, sve je odbijeno. Ljudi moraju znati da je naša ekipa itekako limitirana i da je ovaj broj osvojenih bodova možda i realan u odnosu na naš kvalitet. Kada smo imali veći izbor dobrih igrača, pravu podršku Uprave, mi smo pobjeđivali na gostovanjima i donosili zlata vrijedne bodove. S ovom ekipom je to malo teže, ali nas su izbacili domaći kiksevi, a to nam se nije smjelo dogoditi. Nije se nama puno toga smjelo dogoditi, ali na neka pitanja bi i Uprava trebala dati odgovore. Ja sam svoj dio krivice prihvatio, a žao mi je toliko da vam to ne mogu opisati. Žao mi je i zbog onih najvjernijih navijača koji su znali prepoznati i naše sjajne partije kada smo imali ekipu za takve rezultate i koji su bili uz nas i u ovim teškim trenucima. Znam da ima i onih koji sada likuju nad našom sudbinom i to je žalosno, jer ovo je poraz cijelog grada. Glupo mi je sada govoriti o ostavci, jer nije pošteno sada reći, ja odlazim. Sada je najlakše otići i sve zaboraviti, a ja to ne želim. Nudim svoju ostavku, međutim spreman sam pomoći svim svojim znanjem i u Drugoj ligi da se Bosna što prije vrati. Još jednom se zahvaljujem svima koji su do posljednjeg daha bili uz nas i vjerovali u opstanak. Nažalost, nismo uspjeli, ali to je nogomet – vidno utučen rekao je šef stručnog štaba Bosne Avdo Kurdija.