Dragi dragi Bože,
Prije svega oprosti ako te prekidam u nekom važnom poslu, mada ja baš i ne vidim da ti uopće nešto radiš. Možda i zato što ja, da to raščistimo na početku, mislim da ti, ustvari, ne postojiš. Ali dobro, puno ljudi koje znam i koji su mi važni, vjeruje u tebe, pa sam osjetio potrebu da ti se javim i, zašto da ne, uvjerim se da griješim. Mislim, griješim ja u kontinuitetu, ne da mi se, takav sam, živjeti u skladu sa pravilima za koja tvrde da su tvoja. Pošteno da kažem: teretli mi je to. Ako ipak postojiš, naravno da očekujem da barem pročitaš ovo pismo. Uostalom, kažu da ti sve vidiš i sve znaš, pa ćeš, naravno, znati da imaš poruku na Radio Sarajevu.
Marija, i njena agentica Vicka
Dragi dragi Bože, malo je glupo da mi sada idemo u neke dublje rasprave – ipak moram pitati: čitaš li ti neke novine, pratiš li šta se dešava? OK, ne mislim sada da te treba zanimati kako se igrači Fudbalskog kluba Sarajevo pripremaju u Fojnici – to ne zanima ni igrače FK Sarajevo – ali mi je nekako normalno da čitaš ono što ima direktne veze s tobom i tvojima. Zato ću ja, na početku naše (moguće) korespondencije, skrenuti tvoju pažnju na par novinskih sadržaja koji bi te, kontam, mogli interesirati.
Dragi dragi Bože, tebi je sigurno poznato da je mater od Isusa bila u Međugorju. Ustvari, da još dolazi redovno, svaki dan u 18 sati i 40 minuta, poštujući jednako zimsko i ljetno računanje vremena. Ne ulazim ja sada u to je li Djevica Marija to što se tvrdi da jeste, ali ako katolici tako kažu, rekoh, da ne kompliciram previše. Elem, kažu da Marija punih trideset godina obilazi nekada malo a danas jako bogato mjesto u Hercegovini. Znaš li ti nešto o tome ili to ona na svoju ruku? A važnije pitanje je: da li ti, pod uslovom da postojiš i da nas ne foliraju o tebi, znaš u kakav se to genijalan cirkus izrodilo? I profitabilan, protiv čega, inače, nisam.
Evo šta je pisalo u Slobodnoj Dalmaciji. To je, ako nisi čuo, jedna novina iz Hrvatske. „Pred starom roditeljskom kućom vidjelice Vicke Ivanković u Bijakovićima već u sedam sati ujutro okupi se nekoliko tisuća vjernika da bi se s njom susreli… Vidim momka koji se pentra uz ogradu i lozu držeći u zubima najlonsku vrećicu. Uto mu priđe Ivan Pavičić Ivek, Vickin kum i neka vrsta glasnogovornika, malo porazgovara s njim, uze vrećicu, a obred se nastavi. ‘To je bio jedan Poljak koji je donio pisma onih nevoljnika koji nisu mogli doći. Onda Vicka uzme ta pisma, pri susretu s Gospom preporuči te ljude, pa pisma spalimo. Ima ih na tisuće’ − kazao mi je poslije Ivek, koji je također ispričao da je Vicka napisala biografiju Blažene Djevice Marije od njezina rođenja do uznesenja. Gospa je odobrila tekst, a sada se samo čeka njezino odobrenje za tiskanje. ‘Istina, tri sam godine bilježila Gospina kazivanja i to za sada stoji u rukopisu. Kada će biti objavljeno, ja ne znam. Kada Gospa to kaže’ − dodaje Vicka. Mediji su već više puta objavili Vickinu i Jakovljevu priču kako ih je Gospa odvela u posjet raju, čistilištu i paklu. Ivek mi je to ponovio u svojoj anegdotskoj verziji. ‘Pita Gospe hoćete li sad do raja, pakla i čistilišta’, a Jakov veli: ‘Neka ide Vicka, ona ima osmero braće i sestara, a ja ne bih, ja sam jedinac’. Gospa se nasmijala, jer je vidjela kako Jakov misli da se neće ni vratiti − smije se Ivek… Puno prije ukazanja. Gospa je preko Vicke Ivanković Mijatović najavila ostvarenje jednog velikog svoga plana. Što je s time i o čemu se radi, pitali smo. ‘Ne znam. Samo znam da je Gospa najavila ostvarenje jednog svoga plana. Kojeg plana i kakvog, to ćemo od nje saznati. Kako je Gospa ljubav, držim da se ne radi o nekoj kataklizmi, nego o radosnom događaju'“.
Dragi dragi Bože, pa koji bi ozbiljan bog dopustio ovakvu zajebanciju? Oprosti na izrazu, ali zar nije i tebi malo smiješna scena u kojoj se, svakoga dana u 18 sati i 40 minuta, nađu Marija i Vicka, pa Marija priča, a Vicka bilježi; onda Vicka to uobliči i da Mariji na čitanje? Sorry, ali ja sam mislio, ako sam o vama uopće mislio, da se vi gore bavite nekim ozbiljnijim poslovima od izdavaštva: to mi je nekako više za nas ovdje, dolje, zavisi iz koje se perspektive gleda.
Iračka djeca u Međugorju
Dragi dragi Bože, mi ovdje imamo puno vjera, a sve i jedna tvrdi da si ti jedan. Ne bih ja sada to problematizirao – bit će, valjda, prilike – ali ću ukazati na nešto što ima veze sa onima što kažu da Isus nije tvoj sin, već poslanik i da se zove Isa, te da ga je rodila Maryam. Evo o čemu se radi: Zaklada (ne, nije to sestra od opklade) Hrvatska bez mina, organizirala je dolazak grupe iračke djece na ljetovanje u Sukošan. To je, kada se gleda iz Međugorja, malo lijevo. Riječ je o djeci bez roditelja iz zemlje u kojoj je danas k'o u paklu i džehenemu zajedno. Elem, došli gosti iz daleka i, šta će drugo, pravo na plažu. Skinuli se dječaci i u more. I djevojčice su, naravno, odmah ušle u slanu vodu, ali se nisu skinule, presvukle, kako god. Eno ih, moguće je, i sada u moru, sve i jedna u hlačama, majicama dugih rukava i glave pokrivene maramom. A nema ni jednoj više od dvanaest godina. Pa i da ima…
Dragi dragi Bože, muslimani kažu da su ta djeca obučena sa islamskim propisima, odnosno tumačenjima onoga što si ti objavio u Kur'anu. A tamo, koliko je meni poznato, piše i: „O, sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje”.
Dragi dragi Bože, ja bih te pitao: je li tebe, ali ono iskreno, baš iskreno, briga zato što se žensko dijete iz Iraka ne kupa u kupaćem kostimu kao i sva druga djeca oko nje? Izvini, ali ako jeste, e onda mi je to kao i Marijino diktiranje biografskog teksta! Kontaš? I o tome, je li, možemo detaljnije drugom prilikom.
Pošamaraj ove svoje
Dragi dragi Bože, da bi bilo te druge prilike, ja bih volio da ti meni daš neki znak da si pročitao moje pismo. Ne, nisam ja kao onaj Woody Allen, koji je kazao da bi vjerovao kada bi imao neki čvrst dokaz da postojiš: recimo, uplatu značajnijeg novčanog iznosa na njegov bankovni račun u Švicarskoj. Nisam ni kao jedan moj prijatelj koji te moli da mu javiš brojeve lota. Dragi dragi Bože, ja bih se zadovoljio da ti malo pošamaraš ove što te kao zastupaju, a ustvari te, shvatio si, uglavnom prave budalom. I tebe i nas s tobom. Ako ti, za razliku od nas,uopće postojiš.
U svakom slučaju, hvala unaprijed.
Emir Imamović Pirke, manje poznati pisac iz Bosne
P. S.
Dragi dragi Bože, samo još nešto. Ako bi se nekako moglo javiti Vasiliju Kačavendi, episkopu Eparhije zvorničko-tuzlanske, da se ne kaže ubij bližnjeg svog, već ljubi bližnjeg svog, ali da to ne znači kako treba obljubiti svakog dječaka koji mu se nađe blizu mantije… Jesmo l’ se dogovorili?