Kerume, Kerume! Sigurno si umislio da si kerubin. I zlurado ćeš se pitati, ko sam ja, i zašto bi se mene ticalo šta smjeraš graditi po Splitu? Odgovor je moj, da itekako raspolažem pravom na Split. Na istočnoj sam obali Mediterana, ali ipak, bliski je to prekovodni komšiluk. Moj je nauk da niko od ljudi nije vlasnik materije. Da si bogat i moćan, samo je iluzija. Sud o tvom naumu da na rivi podigneš spomenik Franji Tuđmanu, prepustiću svojim prijateljima i braći Splićanima, a prema onome što vidim, neće ti se ta zamisao lako ostvariti. Čini se da nedovoljno poznaješ svoje sugrađane. Naravno da se ni Franceku ne bi svidjelo da mu se na glavi kake lučki golubovi i galebovi, a ni meni ne bi bilo po volji da me u mirnoj luci bilo šta podsjeća na neveru. No, bude li se mrki krivousti sarkastični vožd-generalisumus našao među šetačima, vjerujem da će njegova ukipljena negativna aura rastjerivati turiste, a privlačiti muhe i komarce. Ako već, Vranju ne bace u more, kao što se priti.
Otom-potom. Više me brine što na Marjanu želiš sagraditi najveći kip Isusov. Ne možeš takvu megalomansku ideju postaviti na projektantski stol, a da mi ne položiš račune. Koje bi se još zemlje osim Izraela moglo ticati što bi se u vezi s Isusom moglo desiti na Marjanu? Kao Izraelac, neću ti nikako moći progledati kroz prste takvu gigantsku glupost.
Da se ne uhvatiš prebrzo kao za neki adut što ti anonimni Izraelac prigovara, pa da ti to podgrije tvoj eventualno prirođeni antisemitizam, odmah ću ti izbiti iz pohlepnih ruku i brzoplete glave kao argument. Nisam Židov, pa i ne nastupam u ime židovstva. Bićeš zbunjen, a ja uživam da zbunjujem nepoćudne i nepodbunjive. Bosanac sam. A još Izraelac, i poštovalac Splita. A pored svega:
Marjan sam, nazvan po Marjanu, ali ne tom tvom stazijevsko-genšerovskom, već po slobodarskom Marjanu, koji se ne dade pokoriti Musoliniju i Hitleru. Samo žalim što baš pod Marjanom, na Poljudu, Splićani spališe zastavu Jugoslavije. O.K., znam, Tito je od strane većine Hrvata označen kao zločinac, svi već znaju priču o Blajburgu. Ali, nije li sve to samo još jedna iskopana jama za bacanje u zaborav vlastite krivice i sukrivice, skupa sa četnicima, za uništenje Bosne, ‘41. ‘91… ?
Znam šta misliš, a znam i porijeklo takvih misli i sortu onih koji su te naveli da istovetno misliš. I bez tog argumenta ćeš ostati. Nisam ni komunjara, ni masonsko-židovski lobist. Ali znam da sve što je vezano za Hrista vezano je i za zapovijest u kojoj piše: „Ne gradi lika rezana i ne moli se kipovima“. A ti bi da napraviš najveći na svijetu kip, i to baš na Marjanu. Na kom je i velika jevrejska nekropola. Razmisli, zar nije bolje biti kerubin, nego ker-um?
Da ti Kerume nešto znaš o Hristu, kao što ni većina krstaško-mantijaško-pedofilnih zgubidana kojima se priklanjaš ne znaju, pustio bi Marjana na miru da bude što je i do sada bio: zelena oaza i simbol sveopćeg mira.
Da bih te ostavio i bez posljednjeg aduta, da znaš: moju daleku pra-pra-prababu Bogumilu zarobiše u Bosni i prodadoše je u roblje u Solinu. Kasnije odvedoše u Rim. Sad već možda nazireš koji su se pravi kerubini okomili na te.
Semantički, Marjan je po značenju mornar, a ja bez mora ne mogu, u Izraelu živim na obali. Neutješen vodama bez otoka, otplovim, bar dva puta godišnje prema svom pobratimu Splitu, i dok stignem, kud bi Marjan prvo, nego pravo na Marjan. I ti bi meni, dolazećem iz Zemlje Isusove, da ga još s pučine nebeske izdaleka vidim, postavio kip, veći od onog nad Riom? E, gavrane, gavrane… A sami spaliste Brač, zbog kilograma nečasti koju je Hrist zabranio i trgovce razjurio što od Hrama napraviše pećinu razbojničku.
Zar ne vidiš kud ti ode crkva? Zar ne kapiraš da je Marko Polo još znatno prije mene krenuo na Istok da tebi današnjem i ostalim euro-kremo-manima donio zrnce istine o nepromjenjivosti kosmičke konstante od koje svi zavisimo?
Ali, nisi ti jedini. Onaj mladi šampion u tenisu, Đoković, gricka travu wimldonsku. Što kuša travu, sigurno uzgajanu otrovima, njegova zabava. Ali, kad se krsti javno i izjavljuje da njegov pehar pripada Srbiji, pokazuje svu besperspektivnost do jadnog nivoa srozane mu otadžbine i mladih generacija koje u njemu vide svog idola.
Zajedničko svima vama je identifikacija sa Hristom. Po čemu? Nije li temelj Hristove filosofije bila poruka: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ A ti, Kerume? Ljubiš li bližnje? Da li osudi one koji srušiše most u Mostaru? Ljubiš li Boga svim srcem, svom dušom i umom? Ne! Ti voliš samo sebe. Recimo i da sagradiš „svojim“ novcem kip Hristu. Kome bi on bio na slavu? Sigurno ne Hristu, već Željku Kerumu, slavnom graditelju. Možda bi još da ti pridodamo i ime Veliki, kao graditelj Herod Veliki? Onaj kom pripisuju pomor dvogodišnjih dječaka?
Kerume, Kerume, nije Hristos bio zagovornik ni slave, ni bogatstva, jer znao je kako se stiču, a nije bio tolerantan ni prema grandomaniji. Naprotiv, protjerao je lupeže iz skerletnih loža, bio je protivnik obožavatelja sjaja dragulja i luksuza. I vrijeme je da prestanete Hrista prikazivati na križu. Sudiće vam se za svaki produženi trenutak njegove agonije, a vi mu već dvije tisuće godina ne dopuštate da umre. Bilo kako bilo, crkva se osipa, bliži se njen kraj. Prizivanje svetaca samo svjedoči do koje mjere ste potonuli kad ih vi dozivate, vi kojima nikada ranije nije padalo na um da postoji nešto sveto. Krajnji je, gotovo kanibalski stupanj vulgarizacije: antena Radio-Vatikana u blizini Rima. Hrist razapet na anteni! Od zračenja antena Radio-Vatikana je, usput budirečeno, prema lokalnim talijanskim izvorima, stotine djece oboljelo od leukemije.
Kerume Željko, cili Split zna da si se obogatio perući novac katoličke crkve. Prodavao si robu iz Karitasovih dobrotvornih rezervi, a crkvi si vraćao njen udio. Naravno da si im dužan i da bi se sada morao odužiti. A grijesima vašim velikim trebala bi stvarno jedna toliko grandiozna glamurozna statua da bi se pod njenom sjenom mogle skloniti sve krupne ptice rugalice. Napokon, sve ovo ima veze sa krstom nad Mostarom, te onim kojeg Paljani priželjkuju podići na Zlatištu iznad Sarajeva.
Svo to krstašenje posljedica je dubljeg europskog sindroma ksenofobije. Krstaštvo je na izdisaju, na smrt oboljelo od duhovne kuge, falsifikati više ne mogu prikriti namjere da se Srebrenica pretvori u simbol ne tragedije Bošnjaka, već u apologiju krstonoške gladijatorske arene u kojoj silnici siluju sve svoje nepoćudne, nepodobne, ali prisiljavaju i sve „ostale“ da ćutke trpe.
O pogubnim posljedicama krstaštva pisah već naširoko (Zbornik, http://www.orbus.be/zbornik/index.htm) a sad samo da dodam da kao kritičar judeo-hrišćanskog nacizma mogu da zažalim što se ne konfiskuju sva imanja najvećih falsifikatora. Neka se neko odgovoran pozabavi katastarskom statistikom koliko najplodnijeg građevinskog tla leži u centrima gradova, na jezerskim ostrvima, na pitomim bregovima, pored izvora, pod jurisdikcijom Rima, samo u Bosni, da ne govorim na području cijele bivše Jugoslavije. U ime koga i čega? Neka nikoga ne zavara privid idile. Sva su ta „sakralna“ mjesta ustvari špijunski kontrolni punktovi za crpljenje bogatstva, smješteni na trgovačkim raskrsnicama, strateškim visovima, u blizini rudnika, izvora mineralnih voda, šumskih resursa, pored vojnih poligona, uz kulturne centre, uzurpirajući monopol nad životima priprostih ljudi koji moraju obilježiti svadbe, rođenja, smrt umrlih. Od prirodnog toka života stvoreni su kultovi bogaćenja bolesnih parazita.
Isto je sa „pravoslavljem“-krivoslavljem. Bogoslovije, sjemeništa, manastiri, parada zlatnih kruna i ikona, kandila i tamjana, da bi se otjerala nevjera, a ona ostaje da čuči u srcima bijednih varalica, zvonara na bunu protiv čovječnosti. Čuvari su to trezora antihumanosti. Umjesto da budu antropofili, involuirali su u homofile, pedofile, nekrofile. Smrt su odvojili od života i priklonili se samo njoj. Otuda svi ratovi, rasula, razaranja, bijeda i glad. A u osnovi, bolesna apokaliptika, kojoj nažalost pogoduje klima plemenske nesloge na Bliskom istoku. Izrael im je svima kost u grlu, pa ni da je progutaju, niti da je iskašlju. Zato imaju nakanu, o kojoj trubi krstaš, nekadašnji agent CIA, Robert Baer, da će Izrael napasti Iran. Riječ je o gebelsovskoj propagandi, ili, kao u priči o pastiru i vuku. Malobrojni znaju da se potezi vlada Izraela i Irana ne vuku ni u Teheranu, ni u Jerusalimu. I bez par ludaka u Knesetu bliska opasnost postoji, ona je realna, užasna, sveprisutna. Čeka se samo trenutak da neka programirana spodoba „slučajno, u neznanju“ upali šibicu da osvijetli grotlo pakla.
O Al-Qaidi ne bih da govorim, njom neka se bave režimi u Siriji i Sudanu. Murat i Milorad neka pregovaraju sa njenim novim predstavnikom. Ali i ona je samo posljedica nastavka barbarskog infiltriranja NATO-krstaške a-kulturacije i vrijeđanja arapskog svijeta.
U svakom slučaju, i posljednji bezumni atak „konzervativnog kršćanina“ na mirne nedužne građane i tinejdžere u Norveškoj, samo je pokazatelj da bestijalno-besciljna, apstraktna, iracionalna pobuna i osveta ostaju primarnim oblikom samodegenaracije civilizacije. Nobel, eksploziv, sve se vraća… (Nietzsche) „Vječno se vrti kotač bitka. Sve umire, sve procvjetava, vječno trči godina bitka“.
A bitak je već odavno dotrčao, samo što mu se rugaju odveć prizemljene ptice rugalice.
To još nikako ne znači da je sudba mladih ptića, već s prvim perjem, iz nobel/naum/ker-um gnijezda poplašenih, konzervativno-kršćanskim „moralom“ raspršenih, uz nevrijeme svjetsko, okrvavljenim letom letjeti, ni nebom Tripolija, ni nebom Osla.