Iznenadih se kad na Federalnoj TV vidjeh prilog o puštanju u probni pogon postrojenja za tretman voda i biološko čišćenje zraka. Pravo da kažem, nije mi odmah bilo jasno šta je to Prevent pustio u probni rad. Ima toliko nejasnoća da se jednostavno nema čemu vjerovati, a pokušao sam doprinijeti obostranom razumjevanju i nisam ničim očaran u tom pogledu. Kad još vidjeh gospodina Ibru Tirka, direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove i čuh njegovu izjavu, bi mi jasno da borba koju su vodili Visočani proteklih mjeseci nije ništa više do, prvo, borba za postizanje tek sad proklamovanih nevidljivih ciljeva izgradnje spalionice, prethodno po isteku „Okolišne dozvole“, zaštite od smrada, od H2S od nitrata, kromnih soli, a to je mali dio aktivnih otrovnih supstanci prisutnih u izlaznim industrijskim otpadnim vodama i zraku, kontaminatorima prisutnim u tehnološkom procesu i ime za cilj dobijanja određenih dozvola, ili kako Tirak reče: “Ma, oni su nama podosta obećavali da će učiniti“, a onda neki tretman otpadnih voda, jer to naslov puštanja u probni rad definiše na neki drugačiji način, utoliko jer se nije sve ni spominjalo u okviru borbe za čisto Visoko i naselja duž toka rijeke Bosne. Ko misli da je Prevent gotovo pobijedio a Visoko izgubilo grdno se vara, jer se Visoko neće zaustaviti samo na nestanaku smrada u čaršiji nego će nastaviti borbu za spas zraka koji udišemo, protiv kontaminacije poljoprivrednog zemljišta i trajnog zagađenja vodotoka rijeke Bosne, daleko nizvodno od Moštra, Dobrinja, a onda “Termoelektrane Kakanj“ Ćatići, Kaknja i sve dalje i dalje vodotokom Bosna – Sava. Tretman voda je sigurno značajnija stavka, kategorija, neutralizacije akutnog zagađenja otrovima koji nisu bili obuhvaćeni borbom onih koji smatraju da su “posudili“ okolinu od svojih nasljednika.
Sramotno je da su bila pozvana sredstava informisanja, a ne oni koji su postavili uslove Preventu. Objektivnost Federalne TV je dosta bitna i dobro je da je išla prva u javnost doprinoseći objektivnom informisanju svih onih koji žive na širem području Visokog i veoma ugroženih prigradskih sela i onih koji „projezde“ autoputem.
Pohvalan je pokušaj Preventa da bude bar „mrve“ transparentan, i da se ekologija mora primijeniti u projektovanom smislu angažovanjem mnogo više od 600.000 KM, ali isto tako mnogo je važnije u ovom momentu priznanje da je otrov prisutan u Visokom i da je glavni kontaminator na lokalnom značaju Prevent, bez obzira na ankete, jer zašto bi u protivnom gospodin Ibro Tirak bio prisutan skoro u Visokom?
Da se nešto ponovo dešava u Preventu dokaz je ne samo pokrivanje i prikrivanje dešavanja u bazenima uz korištenje principa lagerovanja i stvaranje vještačke mirisnoneutralne zone pomoću skupih sredstava koja najčešće izdrži do 02.00 sata noću, što se moglo osjetiti proteklih dana u toku “stabilizovanja” procesa.
Svejedno, tukne noćas opet …
Gospodine Tirak, bio si u pravu.
Kako god pretpostavljali da se smanjenjem smrada smanjuje koncentracija otrova, budimo svjesni da je došlo samo do promjene nosećeg medija i da još nije sve gotovo, pa stvarno čudi da se prije vremena Prevent ponovo vraća na problem spalionice. Nije važno ko po Visokom distribuira odbačeni, a sada kako kažu, dopunjeni projekat spalionice, jer ostaje veoma mnogo problema oko spaljivanja tekstila i dvokomponentnih masa, o kom će biti dosta govora narednih dana.
Vodostaj je mali pa ona Jašina cijev ispod mosta ima još veću težinu. Jašo, dobil ti analizu one svoje ispusne tečnosti iz cijevi pod mostom? Ako jesi, čuvaj jer će nam trebati!
“Činjenica je kako je Prilog 4 znak netransparentnosti i loše politike za koju ostaje da se vidi hoće li biti primjenjiva i u procesu sticanja nove okolinske dozvole polovinom 2012. godine. Nema to veze sa društvenom odgovornošću koja se želi poistovjetiti s evropskom politikom o zaštiti okoliša“, kaza prof. Šabanović, ali se nikako ne uspje pomiriti sa definicijom transparentnosti koja se proklamuje u odnosima na liniji Visoko – Prevent.
Ne daj Bože da koji čitalac pomisli da postoji kategorija ljudi koja želi otjerati Prevent iz Visokog.
Nikako, postoje samo ljudi koji žele natjerati jedan veliki sistem, potreban danas itekako Visokom da zadrži istu veličinu ekološke svijesti koja garantuje obostrano zadovoljstvo radnik – poslodavac uz neosporno zadovoljstvo i sigurnost u radu, visini nagrade, a posebno u održivom natalitetu zdravih nasljednih generacija.