Haris Tvrtković u septembru bi pohađao osmi razred osnovne škole. Sa svojim vršnjacima, koji mu danima pišu po facebook zidu, dijelio bi dobre i loše školske sate. Putovao bi sa svojim školskim drugovima na ekskurziju i nakon planirane operacije krajnika ponovo trenirao rukomet i košarku. Možda bi za koju godinu postao pilot ili plejmejker reprezentacije?! Umjesto toga primoran je provoditi vrijeme na bolničkom krevetu intenzivne njege Klnike za neurohirurgiju.
Pet dana prije kraja juna ove godine Harisov otac popravio je bicikl kako bi dječak i na taj način bezbrižno uživao tokom ljetnog odmora. Zaslužio je! Ipak je sedmi razred savladao odličnim uspjehom. U isto vrijeme Harisovi dedo i nana pripremali su veliko porodično okupljanje očekujući uz ostale i najstarijeg unuka Harisa.
Kobnog dana, prije polaska na porodično okupljanje, vozio se biciklom od kuće prema mjestu gdje se trebao naći s prijateljima. Prolazeći raskrsnicu regulisanu semaforima, koji su Harisu pokazivali zeleno svjetlo, udario je u bočni dio vozila Hitne pomoći koje je zaobišlo, crvenim svjetlom zaustavljenu, kolonu vozila.
Nesreća se dogodila u centralnom dijelu Vogošće. Prolaznici su burno reagovali. Čak su se htjeli obračunati s osobljem Hitne pomoći. Isto osoblje prevozi Harisa u Kliniku urgentne medicine Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo. S ivice smrti Harisa vraćaju u život! Kakav takav! Jer Haris se od tog dana nalazi u komi. Roditelji ga obilaze svakodnevno, rodbina i prijatelji povremeno.
Ukratko, tako je nastradalo dijete za kojeg su novčanu pomoć, odustajući od odlaska na ekskurziju, prikupljali njegovi školski drugovi.