Jesenja sezona izlaganja u Galeriji Likum 76 u Visokom otvorena je večerašnjom izložbom fotografija i promocijom knjige Dine Nurdina Alendara. Izložba i promocija knjige rezultat su saradnje Galerije Likum 76 i porodice i prijatelja koji su na ovaj način željeli obilježiti 10 godina od njegove prerane smrti.
„To je zapravo sjećanje koje se zove ‘10 godina od posljednjeg putovanja’. Njegovi prijatelji su osmislili večerašnji program i ovu izložbu fotografija posvećuju likovnoj publici Visokog“ – istakao je prof. Džemail Silajdžić, član Udruženja LIKUM 76.
U ime prijatelja Dine Nurdina Alendara obratila se Mirha Topuz, između ostalog citirajući mr. Marjana Hajnala iz knjige „Memoari nedoživljenog vremena“.
„Kada bi se nadvremenim moglo živjeti rezultat o prostornosti oduhovljene materije zvala bi se Dino Alendar. Kada bi se duševnošću prožela percepcija prostora, kustos u galeriji doživljenog bio bi Dino. Ako bi se iz memorisane građe vagabundstva mogao izdvojiti lik koji prkosi prolaznosti ovjenčanoj lažno konvencionalnim moralom – taj lik bio bi Dinin. Katkad zamišljen, najčešće je ozaren rijetko viđenim osmjehom“ – istakla je, između ostalog, Topuz.
O fotografijama Dine Nurdina Alendara govorio je mr. Jasminko Mulaomerović.
„Čini mi se kad gledam ove Dinine fotografije da je tu ona neka osnovna nit, ta intima putovanja, zapravo ukazivanje da je svijet čudesan. Ono što mi zovemo ‘božijim znakovima’ ili to nazovite kako hoćete, svejedno je gdje se nalazi. Je l’ to u nekoj avliji ili u nekom Hong Kongu – da je to taj čudesni svijek koji ljudi mogu tražiti i fotografisati i uživati u tome i promišljati te sitne trenutke sreće u vlastitom životu. Svejedno je je l’ to avlija ili je to cijeli svijet, a u ovom slučaju za Dinu je cijeli svijet bio avlija“ – obratio se brojnim prijateljima i poštovaocima lika i djela Dine Nurdina Alendara mr. Mulaomerović.
„Dino Nurdin Alendar, rođen 28.05.1958. godine u Mostaru. 18.08.2001. vraćajući se sa jednog od svojih putovanja na svom BMW-u izgubio život nadomak Sarajevu.
Odrastao uglavnom u Visokom i Sarajevu, živio u Kotoru, Kopru, Prištini, Offenbachu, Munchenu, Franfkurtu… Zvanična biografija navodi cijeli niz različitih poslova kojima se bavio, smatrajući najozbiljnijim karijeru brodskog oficira koja je uslijedila nakon završetka pomorskog fakulteta.
Nezvanični dio govori o putovanjima, lutanjima i istraživanjima svijeta oko nas i duha u nama.
Svoja razmišljanja bilježio je u dnevnik koji su svjedoci njegovih putovanja po cijelom svijetu. Bavio se fotografijom od ranih sedamdesetih. Izlagao u Neu – Isenbergu, Frankfurtu, Visokom i Sarajevu.“ (knjiga.ba)
{joomplucat:249 limit=27|columns=4}