Da li zbog osjećaja koje budi u tebi, da li zbog zadovoljstva koje ti pruža, da li zbog problema koje zaboravljaš dok je slušaš ili gledaš u nju? Nije uopće bitno. Bitno je da godi. Hedonist? Hapsite me, ali svima nam je draga ugoda. To su znali i Grci koji su živjeli stoljećima i hiljadama godina prije nas. Ne samo da su na tome stali. Nego su je uzdizali u nebesa, imali svog Dioniza, Boga “ugode”, pisali o tome ditirambe, živjeli život.
Bili su fascinirani zabavom. A dan danas, oni su i dalje uzori u gotovo svim poljima životne djelatnosti. Njihova savršena arhitektura, njihovi počeci današnje demokratije, njihovi epovi, njihovi Ilijade i Odiseje, njihove drame, njihovi počeci muziciranja, njihove visoke škole i akademije koje su i tada kao i dan danas bile stvar prestiža, njihove Olimpijske igre koje i dan danas još traju i njihovi Bogovi koji upravljaju njihovim životima (baš kao današnji predsjednici vlada i država, našim životima), te njihovi tragični junaci koji su se borili za opće ideale i na kraju zbog njih i pogibali jer je okolina puna bučne kretenske manjine i šutljive inteligentne većine (ovo se pogotovo u zadnjih 22, 23 stoljeća nije pomaklo s mrtve točke).
Grci su bili fascinirani zabavom, a mi smo fascinirani Grcima.
Fascinacija.
Čudna riječ s mnogo slova. Lako izgovorljiva. Rekao bih, gotovo fluidna. Uglavnom se koristi za opisivanje nečeg impresivnog, dojmljivog, nečega što ti se sviđa. Uvijek je upotrebljena u pozitivnom kontekstu, ali ne možda uvijek s pozitivnim namjerama. Ponekad je mediji koriste za cinizam i izrugivanje, primjerice, “taj i taj drži fascinantan rekord u dubljenju na glavi/skakanju na jednoj nozi”.
Prilično subjektiva. Naravno da postoje stvari koje su globalno fascinantne, kao što su Eiffelov toranj, Egipatske piramide, Viseći vrtovi itd., ali one nisu reprezentativne jer ih je malo. Najbolji su primjeri u umjetnosti. Bilo to filmska, slikarska, glazbena ili bilo koja umjetnost. Dok je jednom neki film/slika/band totalno sranje, drugom je kult.
No najbitnija stvar kod fascinacije jeste da je bezuvjetna.
Ako je nečim uvjetovana, čemu sve?
Kako bezuvjetna? To znači da je ti ne trebaš argumentirati nekome zbog čega te oduševljava, niti te ikad može iznevjerit, jer je bezvremenska.
Ona ti je lijepa i po kiši, po suncu, gledana sprijeda, straga, bila ti je lijepa prije 15 godina dok si trčkarao oko nje, lijepa ti je sada dok je gledaš i diviš joj se i bit će ti lijepa za 50 godina kad ona još uvijek bude čvrsto stajala, a ti se budeš spremao na divlji tulum u zemlji s crvima. Također, nitko razuman neće od tebe tražiti da potkrijepiš dokazima zašto ti je draga. Jednostavno je.
Znači li to da se kroz ova pusta stoljeća tehnološkog napretka i raznih političkih, industrijskih i ne znam sve kojih revolucija čovjekova zainteresiranost i dalje svodi na zabavu/ugodu?
Jesmo li u glavi kroz sve ovo vrijeme imali krive role modele?
Neka zabave počne, to je bitno.
A hljeba će biti kao i uvijek do sada.