Projekt kojim je započet konačni obračun sa smradom nije ni blizu rješenja jer liči na onu: “Dobio na mostu, izgubio na ćupriji“.
Pokrivanje bazena jeste dobro ali je zasnovano na privremenom onemogućavanju starog problema, konstantnog smrada, jer koncentracija otrovnih plinova postaje maksimalna u skučenom prostoru ispod krova stvarajući veliko zasićenje koje vlada sve dotle dok se plin pod pritiskom ne izbaci u dovoljno ekspanzivnog prostora iz posljednjih bazena, a tada nastrada okolina tretmana voda i određene lokacije u Visokom. Projektant nije shvatio suštinu problema, ili mu nije decidno prenesena projektnim zadatkom, tako da posljednja dva bazena postaju jedini centar novih problema. Pokrivanje i gusta vodena zavjesa stvaraju novu supstitucije vode i plinova čineći stari problem prisutan u novom obliku. Rezultat je jasan, smanjuje se smrad, ali povećava koncentraciju plinova u labavoj vezi sa vodom. Umjesto u Visokom otrovni plinovi započinju ekspandiranje i ponovni smrad u daljem toku rijeke Bosne i lokalitetima nizvodno sve dotle dok koncentracija otrovnih plinova ne padne na nemjerljivu koncentraciju.
A, koliko života ostane u rijeci Bosni?
Znači li izneseno objašnjenje bilo kome, bilo šta?
Ako je nedovoljno jasno napisano kažimo ovako: Smrad će biti lokalizovan i pokriven aditivom i neće biti primjetljiv određeno vrijeme uz tendenciju pojavljivanja oko 02.00 sata kada se potpuno potare aditiv, a otrovi ekspandiraju po cijeloj okolini. Neka niko ne postavi pitanje zašto sad ne smrdi? Neće ni smrdjeti kad je proizvodnja svedena na minimum, a radnici otpušteni kao tehnološki višak.
Ko ovdje sad dezavuiše javnost?
Stalne priče o transparentnosti, ma kakvi.
Skorašnje noćno čišćenje korita Bosne na mjestu izljeva otpadnih voda iz Preventa je bilo nepotrebno potvrđujući sumnju stanovništva u postojanje otrovnih materija u mulju korita rijeke Bosne. Prisustvo kompletnog visočkog menadžmenta Preventa potvrdilo ono o čemu smo i do sada pisali, pa je prisutni visočki menadžment Preventa imao priliku da se uvjeri u nešto poznato samo manjem broju zaposlenih, novo što dolazi poslije ulaganja u tretman otpadnih voda, a ne otklanjanje smrada jer se proces kontaminacije obnavlja u drugom obliku. Prevent je izgubio vodnu suglasnost i dobio privremenu u trajanju od 6 mjeseci, jer su stručne službe utvrdile da izbacuje mnogo više otrovnih materija nego što prikazuje u svojim redovnim izvještajima.
Da li ima ribe u rijeci Bosni od mjesta izljeva otpadnih voda pa do Dobrinja? Ako ima, za kratko vrijeme neće je biti kao ni života u rijeci. Šta onda reći za vodu koju narod koristi za navodnjavanje, kontaminaciju i stepen zagađenja u povrću koje jedemo, a onda za stanje pitke vode koja se koristi iz bunara u dolini rijeke Bosne. Hoće li onda narod govoriti puklo „džemre“ u vodu i zemlju u onom negativnom kontekstu?
Odgovor sam dobio skoro od jednog „mudraca:
„Jeftinije i unosnije je uvoziti zdravu hranu nego jesti našu kontaminiranu i zato neka poljoprivrednici rade u Preventu.“
Ostao sam bez riječi.
Ljudi moji, vodi li iko brigu o navedenom?
I onda se desi Zenica. Gotovo identičan scenarij, ali uz male razlike jer Visoko nije dozvolilo da se izgradi spalionica.
Iako je bilo već riječi o problemima spalionice u Zenici, najnovije okolišanje i stidljivo i pomalo nedovoljno otvoreno prezentiranje pravog zeničkog problema koji i nas sutra očekuje, pokušaj iznošenja pretpostavke i načina rješavanja problematike odlaganja smeća, posebno poslije saznanja da se rješenje vidi u aktiviranju odlagališta Očazi, zvali ga makar i zakonskom sanacijom, predstavlja samo objašnjenje upotrebe površne metodike rješavanja akutne problematike bez razumijevanja pravih uzroka i pokušaja uvlačenja u „taldžijisku“ metodiku kao oblik ciljanja u pitanja, ko’, kada i kako.
Da se nije desio zenički slučaj javnost bi ostala uskraćena saznanja da postoji jasna veza između izgrađene spalionice u Zenici, neizgrađene u Visokom i aktueliziranju problema gazdovanja otpadom u Visokom.
Zahvaljujući Dnevnom Avazu od 17-11-2011. i novinaru Džonliću saznali smo istinu o igri oko izgradnje dviju kotlovnica na udaljenosti od 40 kilometara. To je presedan koji treba itekako da interesuje Visoko, jer je za očekivati da će pritisak na visočku javnost uskoro poprimiti aktivne oblike …
Ko kome ide na ruku, taldžijama ili onim koji će to sutra biti, potpuno je isto najvećem broju građana.
Razmotrimo nastalu situaciju i pitanje:“ Ko može gazdovati otpadom, smećem ili ga nazovimo kako hoćemo?“ Da li u Visokom postoji tradicija u gazdovanju ili je to želja, jer prvo treba vidjeti šta kaže zakon o stvaranju privrednih društava koja se u svijetu bave gazdovanjem otpadom?
Ko podliježe privatizaciji, a ko ne?
Treba li formirati firmu i dati je pod okrilje imena, ko’ biva, „Visočko smeće d.o.o“ u bilo kom obliku, fizičkom ili moralnom?
Ako je postavljeno pitanje suvišno, treba smatrati da je sve završeno i da ne treba ništa zaključivati na osnovu priloženog, jer je suvišno davati prednost bilo kome, a da se dobro ne shvati zenički slučaj i njegova poruka jer je današnja završna rasprava oko gazdovanja otpadom pokazala da se jednim potezom nikada ništa nije postiglo. Očazi postadoše opet aktualni, makar to ne bilo jasno pojedincima koji nisu u svoje vrijeme imali pojma šta znači gazdovanje otpadom na novim principima.
Baš šteta što Zenica pokaza „zube“ organizatorima javne rasprave, jer je falio samo dan da Visoko „skine“ s pleća spalionicu Preventa i dobije svoje regionalno odlagalište otpadom. Izgleda da je mali dio, od malog broja prisutnih na javnoj raspravi shvatio šta znači 100.000 stanovnika koje je zakon davno stavio kao graničnu vrijednost razuma i ekonomske opravdanosti gazdovanja regionalnim odlagalištima otpada, makar se promotor trudio da, koliko toliko, približi problem u čemu nije uspio jer su interesi drugačiji, što je bilo vidljivo.