Fascinacija ljubitelja našeg rukometa protokom vremena postoji već godinama, a još veća fascinacija je eventualnom idejom o putovanju kroz vrijeme. Ovo je ipak motivirano nekim krajnje kolektivnim razlozima u rukometu kod nas, možda da bi se dobila nova ideja za nešto eventualno propušteno, prilika da se popravi nešto uništeno, ili pronađe nešto izgubljeno.
“Još jedna u nizu pobjeda sjajnih rukometaša ‘Bosna-Prevent’ sinoć pred oko 2500 gledatelja u Gradskoj sportskoj dvorani “Mladost”u Visokom. Rukometaši i publika su i očekivali samo pobjedu, sve drugo je bilo neprihvatljivo. Prvo moramo pohvaliti cijelu ekipu, odigrali su borbeno i kvalitetno. Puno emocija bilo je u ovoj utakmici, kako na samom terenu tako i u prepunom gledalištu. Kvalitetna priprema ekipe za utakmicu donijela je nove vrlo važne bodove i učvrstila našu ekipu na vrhu ligaške tabele. Odbrana je ključni segment igre ove ekipe i kada pogledamo da se većina ‘lakih’ golova postiže upravo iz kontri i polukontri koje se otvaraju nakon tih dobrih odbrana, onda se jednostavno s time moramo složiti. Priča je stvarno vrijedna pažnje, da vam ne pokvarimo zadovoljstvo, bolje idite i sami pogledajte, imat ćete stvarno o čemu razmišljati”
Pohvale novoj Upravi rukometnog kluba “Bosna-Prevent” koja je, na zadovoljstvo navijača i sipatizera, napravila veliki zaokret u strateškom opredjelenju kluba, te uz velike napore uspjela ojačati ekipu s našim igračima. Vratiti u naš rukometni klub igrače Halilbegovića, Vražalića, Čakića, Mimića, Šahinovića, Maslu, Limu, Selimovića, Zečevića, Ahića, golmana Tatara, rukometno oplemeniti darovite Vranca, Baltu, Burića, Kadića, Omanovića, Skopljaka, Begovića, Sirču, Žigu, te u kontinutetu ciklusno istrajati na modeliranju univerzalnih pojedinaca Lončara, Travančića, Dokse, Pekića, Čabaravdića, Hrnjića, Gogića, Komljenovića, Begića, Sorguča, Gazibere, Alihodžića, Bećaka, Imamagića, Hasečića, Imamovića je mudar potez koji će naravno dati za pravo visočkoj publici da ponovo brane poziciju svoga grada, kao tradicionalne rukometne destinacije. Uspješnost i kvaliteta ovog društveno-odgovornog projekta postaje vrlo brzo vidljiva.
Gledaoci su ovacijama pozdravili igrače i novu Upravu, spojili su se ponovo svi u jedno i osjetili radost velikog uspjeha. Napuštajući dvoranu “Mladost” opet smo mogli vidjeti nasmijana i sretna lica naših navijača, kolone radosti koje su se odlijevale visočkim ulicama. Ponovo smo mogli osjetiti visočki ponos koji je već duži niz godina bio prekriven gorčinom, strahom i sumnjom. Više se nije imalo kuda, konačno je nestalo manevarskog prostora za demagogiju, za sijanje iluzija sa pozicije osobnih kalkuliranja i potvrdilo se da je trebalo odavno pružiti šansu novoj kreativnosti koja nije slučajan dar, nego vještina stvaranja novih ideja koje su često i kvalitetno povezivanje starih informacija na moderan način.
Očigledno postoje želje u kojima je sve moguće i nemoguće. Fascinacija eventualnom idejom o putovanju kroz vrijeme našeg rukometa je ipak ostavljena samo nama, tako da se konačno opredjelimo za fikciju ili stvarnost. Sigurno je jedno, našem rukometu treba samo “povratak” u budućnost…