Poštovani publikume :
Prevent obavještava građanstvo da će smrditi ovih dana, „remont …. muljarice …… uređaja, nešto puče i smrdit će nadalje. Nije opasno, ali ne „dišite“ punim plućima. Smrad nije od H2S nego isparenja kiseline, primjeti se, drugačije smrdi.
Znam ja nas …. j…. nas – ne važi više jer se nikad ne zna šta misli narod kad ga neko hoće poniziti i neukim učiniti i kad se na istu temu pravi rasprava o onome što je proglašeno nedovoljnim za dobijanje okolišne dozvole.
Spalionice nema u Visokom – rečeno je na propaloj javnoj raspravi nakon koje pristiglo mišljenje Federalnog minisatrstva za okoliš i turizam toliko obeshrabri „zaboravna“ djevočica pa zaboravi napomenuti da je bila „neka“ po redu „javna rasprava“ na istu temu koju su prisutni odbacili bez ikakve rezerve. Prosto iznenađuje upornost promotora spalionice koliko srlja i dalje pa iznosi sasvim apsurdne razloge svoje tvrdoglavosti koji nemaju smisla, posebno ona da spalionica mora biti izgrađena u Visokom jer drugi neće ni da čuju za tamo neku Preventovu spalionicu. Postavlja se pitanje da da li je pojedincima uopće jasno ili shvatljivo, a možda je i shvatljivo, pa se dozvoli da se „izgubi“ ili namjerno doturi po neko poglavlje izvještaja ili mišljenja najčešće falično dok dođe do „emotivne“ javnosti. Uvjek fali ponešto, u novoj biva ponuđeno VI. poglavlje bez 72 stranice, pa onda kompletno mišljenje resornog ministarstva nestade negdje na putu do Visokog, pa kad se i ono nekako dobije, onda fali jedna trećina. Pa kome se to protura mišljenje bez pola pameti projektanta i investitora, pardon, možda nema samo one druge polovine, kad javnost kao jedina meritorna za odluku o izgradnji, shvata narod problematiku bez da joj treba i jedan jedini redak pretočen u „projekat“.
Danas je slobodni prostor fabrike ugrožen tonama nagomilanog otpada za koji treba nekoga ubvjeriti da treba biti nagomilan jer se samo tako može prisiliti lokalna zajednica da potpiše „kapitulaciju“.
Dezinformacije koje šire lobisti spalionice kako bi podijelili javnost već je aktualizirana, ali ih spominjem i ovom prilikom jer se ponavlja u težem obliku uz pomoć zavedenih pojedinaca.
– Spalionice nisu štetne jer filteri rade svoj posao.
Užasna tvrdnja koju neće izreći ni jedan čovjek koji poznaje funkciju filtera.
– „kada bi filteri radili na 100% kapaciteta sve vrijeme, što je nemoguće, opet neće očistiti dim od otrova. Što su filteri učinkovitiji, raste koncentracija otrova u letećim česticama ispred filtera i superotrovnim ostatcima filtera“
Priča I.
Petogodišnjim planovima bilo je predviđeno da se kapaciteti mlina barita, koji je nekada bio na željezničkoj stanici, povećaju do mogućih granica jer je trošak prijevoza igrao veliku stavku u cijeni koštanja pa je bilo jeftinije dovoziti rudu barita u Visoko, mljeti je, pakovati i onda otpremati vozom do kupaca koji su koristili mljeveni barit. Posljedica izloženosti nanočesticama barita ogledaju se u teškoj bolesti „BERTOZA“ koja je napadala radnike koji su kopali, prerađivali, sortirali, mljeli, pakovali i živjeli u blizini mlinova barita. U bolničkim ustanovama Visoko je bilo poznato po oboljevanju radnika i okolnog stanovništva od opake bolesti. Kako i kod svake kronične bolesti tako i kod bertoze, ona se javljala duži vremenski period upravo iz razloga kontaminacije zemljišta, voda, domaćih životinja. Prestankom rada mlina barita bolest je poprimila akutnu fazu pa je izmučeni organizam lakše oboljevao od drugih bolesti, posebno kancera.
Izjava jednog od stanovnika okolnih sela koji gravitiraju lokalitetu, danas velikog privrednika koji reče: „I danas u okolnim selima najčešći oblik smrtnosti zauzimaju kanceri.” Njegova izjava me natjerala da se pozabavim svojom arhivom. Helem, neko u Visokom naredi da se ispita otrovnost barita, pa nakon saznanja naredi se lagano „gašenje“ mlina. Bilo je mnogo priča oko toga, afere, kako se tada govorilo, ali mlin je nepovratno otišao iz Visokog. Kovina i u objektu napravi zajedničku firmu sa Nijemcima i pođe proizvoditi lučnu „konfekciju“ za transport vodene pare srednjih i visokih pritisaka.
Priča II.
Nekada davno bi naređeno da se u Visokom ima izgraditi industrijski kompleks za pocinčavanje čeličnih profila velikih dimenzija. Ako iko zna šta znače cinčaone, onda mu nije potrebno govoriti šta bi se desilo danas da je cinčaona izgrađena u Visokom.
Visoko je imalo svoje studente u Zagrebu i Beogradu, pa je tada student dobivao zadatak da u okviru studentskih obaveza da doprinos društvenoj zajednici iz koje potiču i koja ih stipendira. Dobili su zadatak da ispitaju uticaj tehnologije pocinčavanja na životne prilike i okolinu u kojoj bi kapaciteti bili podignuti. Tada se nije smjelo zanemariti traženje sredine koja je stipendirala studente. Rezultati koje su dostavili studenti su bili porazni. Vlast naruči istraživanje uticaja cinčaona na prostor u kojem bi se izgradila i dobivši analize i predviđanja, shvatili kakva opasnost se nadvila nad poljoprivredni prostor Gornjeg i Donjeg Moštra pa sve do Dobrinja, i na vrijeme signalizira da se investicija prekine. „Visoko“ shvati da mora po svaku cijenu eskivirati podršku investiciji. Mnogi će danas reći da se sjećaju temelja za koje nisu znali zašto su bili izljeveni, a nalazili su se otprilike na lokalitetu Vispaka i DC centara.
Kako bi da bi, sačuva se i rijeka Bosna i oba Moštra i Dobrinje, a boga mi i Kakanj i Zenica i cinčaona ode dalje niz rijeku Bosnu, sve do…… gdje nikad nije radila izuzev u periodu poslovanja u sistemu velikog Energoinvesta koji ju je vještački održavao.
Priča III.
Kažu, u jedno vrijeme, da se mora razmišljati o strateškim zalihama goriva i naftnih derivata koje trebaju biti blizu velikih gradova, ali uvjek pomalo odmaknuti, jer bi se u protivnom oštri mirisi derivata nafte mogao osjetiti kad stranci dođu u glavni grad jedne Republike, što bi bilo“indikativno“ poljnom neprijatelju u otkrivanju skladišta rezerve nafte i naftnih derivata, pa stoga uslijedi prijedlog da se u Visokom napravi naftni terminal. Kad su došli projekti terminala tek se vidjelo da je gradnja predviđena na području od današnjeg lokaliteta „Ribarski dom“ do lokaliteta Luke, odnosno tadašnjem visočkom kupalištu.
Obzirom da su ekološke mjere zaštite bile predviđene u tehnički dozvoljenom i mogućem maksimumu, ispade da bi prečistači otpadnih voda bili preskupi pa se postavilo jedino rješenje u kom se privremeno predlaže odvođenje otpadnih voda običnim cjevovodom do septičke jame na obali rijeke Fojnice uz jedan posebni mašinski dodatak, veliki točak koji se polako okretao, na sebe uzimao masnoće, a onda bi na drugom kraju skidačem bio sastrugan i lagerovan u posebnu jamu u zemlji gdje se vršilo spaljivanje. Gledajući sa današnjeg aspekta uslove ekologije prostora, nezamislivo glupo rješenje, iako upoređeno s pojedinim današnjim rješenjima ne zaostaje mnogo po gluposti za rješenjima koja nam se ovom prilikom nude u pojedinim oblastima zaštite sredine od uticaja industriskih kapasiteta..
„Mudre“ glave pronađoše neke pare i platiše „tajno“ istraživanje utjecaja nafte i naftnih derivata na prostor življenja.
Bilo je to vrijeme kad se nije smjelo dogoditi da neko bude i privatni i ugovorni menadžer koji je usput radio i privatne poslove, jer sve se može sakriti osim para i kašlja, govoriše nekad s podsmijehom. Danas je to očito drugačije jer je interes pojedinca daleko ispred kolektivnih potreba.
Kad god su postavljalo pitanje šta spašava Visoko dugo vremena dobijao bi se odgovor da Visoko čuva nepovjerenje prema brzo donesenim odlukama i uspjesima koje „donosi“ neko ko ne potiče iz visočke sredine. S današnjeg stanovišta možda je to za osuditi, ali treba biti pošten pa shvatiti da je Visoko danas u situaciji kada mora spašavati samo sebe od strane svojih žitelja koji su samo sticajem okolnosti ostali vezani korjenima za Visoko.
Zašto navodim ove primjere?
Nije mi namjera da nekoga optužujem zato što zna dobro voditi kampanju i „usaglasivši“ mišljenje uz jedan“ veseli“ osmijeh, jer ipak biti legalista koji svaki potez sagleda na vrijeme, detaljno i zakonski usaglasi svoje želje i mogućnost lokalne zajednice, predstavlja izazov stila življenja.
Očito je da postoji nesklad interesa između ličnog i kolektivnog čim se generalizira uticaj pojedinih faktora u sukobu dva mišljenja.Treba poštovati mjesečno ubacivanje gotovo dva miliona KM, isto onako kao što treba poštovati vrijednost otpremljene robe izraženu u iznosima s mnogo nula, kojem se treba pokloniti s osmijehom Mona Lize kojeg itekako kreira zajednica i visočki radnik kao nezaobilazni faktor. Niko ne govori o tim finesama poslovanja u Visokom.
— Prevent ili njegovi kreatori poslovne politike nikako ne shvataju da spalionica nije dostatna Visokom nikada a posebno u ovom trenutku zbog dosta ekoloških zahtjeva i uzavrelog društvenog uragana koji ne daje nikakvu garanciju da će visoki ekološki zahtjevi, dokazano u svijetu kao nedostaci, biti primijenjeni u Visokom, posebno poslije saznanja da u normalno uređenom svijetu mnoge od spalionica bivaju zatvorene kao ekološki neodržive i prostorno i lokacijski neprihvatljive.
— Simptomatično, jer se u slučaju spalionice u Visokom da izvršna vlast nema povjerenja u samu sebe i svoje odluke. Općinsko vijeće donosi neopozivu odluku o zabrani izgradnje spalionice sve dotle dok se ne riješe drugi ekološki problemi koji onemogućavaju dobijanje ekološke dozvole, da bi jedan njen dio dao sebi nezakonit mandat u ponovnim pregovarima, po ko zna koji put, sa Preventom kao inicijatorom izgrdnje spalionice, čime javnost Visokog stiče pogrešn zaključak o davno „dogovorenom“ rješenju problema od strane zainteresovanih pojedinaca, zaboravljajući da konačnu riječ daje lokalna zajednica putem zakonskih uslova koji koji predstavljaju zajednički interes, koji glasi: „ Ne visočkoj spalionici“.
Problem nipodaštavanja intelektualne elite mladih, inženjera, profesora i članova nevladinih organizacija, studenata završnih godina fakuteta, koji su prikupili previše saznanja za konačno „NE“, zorno pokazuje pravac daljnjeg djelovanja sadržan u onome što su ponudili kao svoj odgovor u prethodnoj javnoj raspravi. Nedopustivo je da o nastaloj problematici raspravljaju oni koji za to nemaju mandat ili potrebno znanje ali hoće, nego oni koji mogu ali im se ne daje prilika za to.
Visoko je dokazalo da nije gotovo imalo ekoloških promašaja u oblasti zajedničkog življenja pa neće odgovarati budućim generacijama od kojih je posudila sadašnjost u ime budućnosti.
Posebno je interesantno mišljenje koje Prevent naruči i dobi odgovor:
BRU IMPIANTI GRUPA S.r.l
Model disperzija atmosfersko zagađivalo tvari koje su (koje potiču od strane postrojenja za spaljivanje otpada, štavionice kože, kao i tekstilnog otpada)
daje od strane postrojenja za spaljivanje otpada i štavionica plastičnog otpada
Stranica 3 od 16
1. PREAMBULA
Ovo izvješće je pisano u ime tvrtke BRU IMPIANTI GROUP Srl Via Busa 64
31033 Castelfranco Veneto (TV) – ITALIJA.
Svrha ovog izvješća je o vrijednostima i posljedicama od štetnih uticaja tvari koje dolaze iz
postrojenja za spaljivanje otpada iz štavionica kože i plastičnog otpada koji se nalazi u Bosni i Hercegovini.
Ovo izvješće je napisano na temelju informacija koje je predviđeno (dostavljeno) od strane kupca, a rezultati su važeći pod pretpostavkama koje su prikazane u ovom radu i koje su posljedica tačnosti dostavljenih ulaznih podataka.
Dilemu su imali i Italijani, ali su je stručno spustili na zemlju definišući je dosta uslovnom.
A, onda se pokušava projektant, u Studiji daje odgovor kako slijedi. Ako iko smatra da je odgovor Studije dovoljan ovako kako je dat, onda Studija nije ni vidjela studiju niti projekat. Koga bi mogao zadovoljiti ovako koncipiran projektovani dio Studije.
„4 OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA NA
OKOLIŠ
Projektom izgradnje budućeg Postrojenja za termičku obradu otpada – spalionice doći će do izvjesnih utjecaja na okoliš, ali isto neće u većoj mjeri imati štetan utjecaj. Stoga će sve mjere zaštite biti fokusirane uglavnom na sam rad Postrojenja uključujući i rješavanje emisija (zrak, tlo, otpad). Iste su navedene u opisu tehnološkog postupka.
Investitor ima obavezu da preduzme i druge odgovarajuće preventivne mjere kojima će se umanjiti zagađenje, efikasnije koristiti energetske i prirodne resurse, spriječiti moguće nesreće i ograničiti njihove posljedice na okoliš.
Prije svega, veoma bitno je da se kod svih uposlenika i korisnika objekta razvija svijest o potrebi zaštite okoliša.”
Nevjerovatno koliko su Italijani studijski odgovorili na pitanje posljedica djelovanja postrojenja vidi se u modelima disperzije kontaminirajućih supstanci, a da se to nije prezentiralo na drugačiji način. Disperzija je toliko prisutna i dovoljna sama sebi da nije humano dozvoliti bilo kakvu raspravu o pitanju spalionice.
Dosta je nama prirodne zagađenosti pa nam i ova nova nikako ne treba.
Ljudi moji, spalionice nema u Visokom, pogotovo ako se detaljno udubi u dostavljene izvještaje koje je tražio sam Prevent.
Prevent nam treba kao veliki sistem i želimo mu pomoći.
Ako Prevent bude htio pokazivati koliko vrijedi, morat će svoju veličinu dokazati poštujući male zahtjeve lokalnih sredina!
I na kraju, ako me iko ikad bude pitao, spalionice neće biti, napisao sam davno kad je suluda ideja postala aktuelna u rukama pojedinca koji se, vjerovatno, otrgnuše iz ruku sistema.
Šta znači nova rasprava kad je sve rečeno?
Nema spalionice!