Zaklonišče Prepeva je Slovenački bend koji se na sceni pojavio sada već daleke 1998. godine. Iza sebe imaju pet studijskih albuma. Sa bosanskim zetom i pjevačem ove grupe Vanjom Aličem razgovarali smo povodom najave izlaska njihovog šestog albuma.
Kako izgleda život Slovenca oženjenog Bosankom u Ljubljani?
– Ma ništa, moram da slušam ženu, idem na premijere filmova i after partije poslije istih. Ustvari, postao sam uzoran muž.
Vratit ćemo se u godine kada Zaklonišče Prepeva prvi put dolazi u BiH, tačnije u Slogu u Sarajevo, sjećam se da je to bio koncert pod nazivom „Igra r'n'r cijela Jugoslavija” u organizaciji tadašnjeg Radija ISV koji na žalost više ne postoji. Sjećaš li se tih vremena?
– Sjećam naravno, bilo je super, to je bila ja mislim 1999. godina i svirali smo zajedno sa Pips Chips & Video Clips, Erogene Zone i Van Gogh. To je bio naš prvi nastup u Sarajevu, ustvari i u cijeloj BiH. Raja nas je tada odlično prihvatila i od tada smo imali još nekoliko koncerata i svaki od njih je bio posebna priča.
Zaklonišče Prepeva je interesantan bend i zbog toga što pored maternjeg Slovenačkog jezika većinu pjesama snimate na nekadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku?
– Pa jeste, ali to nije namjerno nego čisto onako spontano je došlo do toga. Prije benda Zaklonišče Prepeva ja sam imao jedan drugi bend i Mićo Muriči, tadašnji basista, također je imao neki drugi bend i onda smo kao radili zajednički projekat. U to doba kao i ranije smo puno slušali muziku koja je nastajala na svim prostorima bivše Jugoslavije tako da je spontano došlo do toga da nastavimo da pjevamo na tom srpsko-hrvatskom, odnosno bosanskom jeziku.
Trenutno ste kao bend u nekoj fazi hibernacije, tu i tamo se pojavi neki singl, radili ste jednu navijačku pjesmu za reprezentaciju Slovenije nakon onog historijskog uspjeha i plasmana na Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Uz sve to, izdali ste i jedan DVD. Šta trenutno radi Zaklonišče Prepeva?
– Pa jeste, poslije albuma „Selam Alejkum“ koji smo snimili 2004. godine, baš su došla ta neka vremena kada je pala cijela produkcija, ne samo naša nego i svjetska. Svake godine prodaja albuma se umanjivala po 20%, sad smo došli do 10% onoga što se, recimo, prodavalo 2000-te i znači niko ne kupuje albume, a u Sloveniji trenutačno i nema nekih televizija koje vrte spotove i muziče emisije i to traje već 4-5 godina, tako da je besmisleno snimati i albume i skupe spotove. Zaklonišče Prepeva sve ovo vrijeme funkcioniše, ali obzirom da nema feedbacka radimo samo žive svirke. U ovom periodu smo snimili par novih pjesam, ali to je čisto ono manje-više za sebe i spremamo se polako poslije tog „Best Off“ albuma, koji se u prevodu na vaš jezik zove „Bolje neće biti nikada“ , spremamo se polako i nigdje ne žurimo zbog pomenutih razloga. Svirke i dalje radimo, ljudi nas dobro primaju na koncertima, na neki način mi smo sad neki malo stariji bend i ljudi i ne traže nove stvari.
Kad smo kod novih pjesama, dužan sam javnosti pojasniti kako sam te i ja na neki način izradio, jer sam zloupotrijebio naše prijateljstvo. Naime, poslao si mi privatno jednu novu pjesmu koja je ovdje u Bosni i Hercegovini postala apsolutni hit. Pjesma se zove „Još uvek pomislim na tebe“. Bila je za privatnu upotrebu, ali je završila na frekvencijama Radija Federacije, a kasnije i na Youtube.
– Pa ja tako je to sa prijateljima (hahah). Pjesmu smo snimili kod jednog prijatelja u studiju i ostavili je onako na „lager“ sa namjerom da je kasnije uvrstimo na album. U međuvremenu pojavio se javni konkurs na RTV Slovenija i mi smo se prijavili misleći i da ne možemo proći jer je to više bilo za neke mlade i alternativne bendove. Igrom slučaja, prošli smo taj konkurs, ja tebi pjesmu poslao kao prijatelju, a ona završila na Youtube. Uslov da bi se pjesma pojavila na kompilacijskom albumu RTV Slovenija je bio da pjesma nikad ranije nije javno emitovana. I onda su me zvali ljudi sa RTV Slovenije i pitali otkud pjesma na internetu, ja sam se pravdao da nije naša krivica, objašnjavao da je postavljena iz BiH ali se na kraju sve ipak završilo dobro. Čuo sam da je pjesma postala ovdje kod vas hit i samim tim kad izađe novi album sad znamo da treba da bude jedna od nosećih pjesama.
Lično ti i grupa Zaklonišče Prepeva ima odlične odnose sa Zabranjenim Pušenjem i Elvisom J. Kurtovićem. Elvis se pojavljuje i u vašem spotu „Odoh majko u rokere“ dok sa Sulom imaš i duet za pjesmu „Idol“. Čak ste proboj na hrvatsko tržište pokušali nastupajući sa Zabranjenim Pušenjem. Kako danas stoje stvari i sa tim prijateljstvima?
– Pa mi smo i dalje prijatelji, sa Pušenjem smo svirali i na nekim festivalima u posljednje vrijeme, a što se saradnje tiče, svako je išao svojim putem, što je i normalno. U jednom trenutku se nešto desi, uradimo zajedno ali svi smo pojedinci i imamo svoje individualne vizije. Zabrenjeno Pušenje je jedno, Elvis j. Kurtović drugo, Zaklonišče Prepeva nešto treće, bilo je tu odličnih stvari koje smo radili zajedno ne samo studijski, recimo sa Elvisom smo 2004-te nastupili zajedno na Rok Otočcu u Sloveniji na najvećem našem festivalu i to je bio pravi lom. To mi je jako draga uspomena. Na moju veliku žalost, svi Rok Otočci su snimljeni , a jedino te 2004. prvi dan festivala pojavila se neka greška i čitav koncert je snimljen video bez tona. To je jedna od stvari koje mi je u čitavoj dosadašnjoj karijeri žao. U konačnici jako mi je drago da su mi se u životu desili i Zabranjeno Pušenje i Elvis.
Poznavaoci vaše muzike znaju da je Zaklonišče Prepeva društveno angažovan bend, to pokazuje i posljednji studijski album „Selam Alejkum“ gdje ste se posebno dotakli teme tog vremena koja je posebno dirala i Slovence i sve muslimane u Sloveniji. Radi se o zabrani izgradnje džamije u Ljubljani. Taj jedan cijeli period jasno i glasno ste ukazivali na problem nacionalnih manjina u Sloveniji, te odnos prema susjednim zemljama.
– Pa mi smo zbog tog albuma skoro propali u Sloveniji. Baš se sjećam da mi je tada menager Zabranjenog Pušenja Dario Vitez rekao: „Pa šta si očekivao? Jedini ti je hit ‘Selam Alejkum’, pjesma u kojoj jebem majku svim Slovencima.“ Mi smo stvarno ovom pjesmom samo apelirali na primitivni dio našeg naroda. Naravno, svaki narod ima određeni dio tih primitivaca. Kad si ti prosječni muzičar ti nemaš tih problema, zna se ko prolazi u životu, oni koji imaju svoje mišljenje ali ga javno ne iznose i svima se smješkaju, ali ja nisam taj.
Da li je došlo vrijeme da u skorije vrijeme opet imamo priliku vidjeti Zaklonišče Prepeva negdje u BiH?
– Pa vrijeme za Bosnu je uvijek, ali mora neko da nas pozove i mi ćemo doći bilo da je svadba ili sahrana neki rođendan u stanu, bilo šta. Sve ove godine dešavaju se razni kontakti, ali iz ovih ili onih razloga ne dođe do realizacije. Nije nama to neki problem, ali nismo mi više ni toliko mladi i entuzijasti da nam je stalo da sviramo po svaku cijenu i da tražimo svirke. Mi smo sad u nekim godinama gdje mislimo da to više tako ne treba i sviramo za svoju dušu. Uslovi naši nisu sad nešto ne znam ti šta, ne tražimo smještaj u hotelu od pet zvjezdica i samo bijele čarape sa crnim zvjezdicama kao što neki traže tako da smo jednostavni i dostupni, ako ste nas poželili veoma jednostavno nas je i dobiti.
Ti si bosanski zet, tvoja supruga je bosanska glumica Snježana Bogičević, kćerka jedne poznate istorijske BH ličnosti Bogića Bogičevića. Kako funkcioniše taj bosansko/slovenački brak?
– Prvo ću da te ispravim, ja sam sarajevski zet, a kao drugo ona je Snježana Alić (haha). A kako funkcioniše brak, za sad ovih pet ili šest godina to je jednostavno. Ona je zaposlena u SARTR-u, često je na putu i ako njoj to ne smeta, ne smeta ni meni. Živimo u Ljubljani i sve je super i srećni smo i ona i ja.
(www.federalna.ba)