Šetajući, ako se tako može nazvati pokušaj da se u Visokom dođe sa jednog mjesta na drugo i pri tome izbjegne otvoreni lom, u roku od nekih pola sata na glavnoj gradskoj ulici prizor koji ostavalja bez daha.
Čovjek se voza gradom u „Sibirskom kabrioletu“, lagano, razgleda pješake sa nekim čudnim izrazom na licu.
Sad se pitate o čemu ovaj piše i na čemu je.
Pišem o vozaču traktora-bagera sa natpisom JKP Visočica koji cijelog dana paradira ulicama grada. Umjesto da raščiščava tone i tone snijega, frajer se voza gore-dolje sa podignutom kašikom trošeći uzalud gorivo i živce svojih sugrađana.
Naime, on je sada glavni u raji, on je pokretan, on ima vozilicu, on želi da vozeći službeno auto zaradi nešto sa strane pa zbog toga pokazuje gradom robu. A sve ne bi li ga neko zovnuo da mu za određeni broj KM ispred kuće ili radnje očisti ono što bi taj isti frajer morao uraditi kao dio svog posla.
I dok se mi kroz sokake provlačimo kao nekada ratnici kroz rovove i tranšee, u malom gradu sa dvije rijeke se pojavljuje nova vrsta Kabadahija koji će trajati dok ne puhne JUGO ili ono nesretno Općinsko vijeće ne sleti iz oblaka i učini nešto na normalizaciji života svojih poreznih obveznika.
Sva sreća da za vikend ne najavljuju nove padavine …
(Autor teksta nekadašnji član “Ljubičastog Programa” aka Srebrni Letač)