Pročitajte i ovo izdanje rubrike našeg saradnika Adnana Jashe Jašarspahića. Radi se o “produženoj ruci” emisije Provedimo vikend zajedno, koja se emituje na Radiju Federacije BiH svakog vikenda od 12:00 do 18:00. Ovaj put Jasho vas vodi kroz priču ko je ustvari Goran Bregović, kako je došlo do saradnje i kakav je dogovor o koncertu koji će se 24. marta održati u Sarajevu, te kako je proteklo snimanje specijala 60 minuta i ekskluzivnog interviewa. Podsjećamo prvi dio, moći ćete gledati na FTV-u u ponedjeljak u 20:10.
Bio je zadnji dan 2011. godine. Radio sam na Radiju Federacije neku vrstu prednovogodišnjeg programa do 21.00h. Negdje oko 18.00 sati zazvonio mi je telefon; bio je to poziv od mog dobrog prijatelja Faruka Drine. Kontam, otkud on u ova doba?
– Gdje si? – pita me.
– Na radiju sam, malo Nova godina, ovo-ono, šta ima kod tebe, otkud ti?
– Evo vraćam se s Jahorine, bio kod Gorana Bregovića, dogovorili smo koncert za mart mjesec, šta misliš o tome?
Kontam u sebi, odlična tema za radijski program u novogodišnjoj noći! Pozovem Drinu na kafu, ali tako da čim uđe na šesti sprat odmah idemo u program i iskoristim priliku da Radio Federacije prvi ekskluzivno objavi tu informaciju. Nakon toga smo još malo porazgovarali oko detalja, pustili dvije pjesme iz Bregovićevog opusa nakon Bijelog Dugmeta i dogovorimo se da već u prvim danima naredne sedmice ponovo odemo do Gorana na Jahorinu da se dogovore detalji oko organizacije koncerta.
Tako je i bilo. Već trećeg dana 2012. godine bili smo u Breginoj vikendici na Jahorini, gdje smo baš domaćinski dočekani uz kuhano vino i izvorsku Jahorinsku vodu. Drina je pripremio podsjetnik od 18 tačaka koje je trebalo s Goranom usaglasiti kao elemente koji bi se ugovorom obuhvatil. Tema je bila veliki solistički koncert Gorana Bregovića u rodnom gradu. Ovdje moram napomenuti da je Goran predlagao da se radi neki mali prostor poput Narodnog pozorišta ili BKC-a, međutim Drina je bio izričit tvrdeći da on ne zna raditi male prostore i da je zainteresovan samo za veliki koncert, i to u Zetri. Bio sam na puno koncerata Bregovićevog Orkestra za svadbe i sahrane i to u raznim postavama, od 7 do 50 muzičara na sceni; kao novinar pratio sam ta dešavanja kroz njegovu karijeru i dobro sam znao da sve detalje oko njegovih koncerata dogovaraju njegov menadžer i koncertna Agencija. Međutim, u ovom slučaju, a to nije mogao sakriti, mnogo mu je bilo stalo da njegov rođendanski koncert u Sarajevu bude organizovan na najbolji mogući način. To je i bio razlog zašto se odlučio da o tome bez posrednika dogovara sa Farukom Drinom.
Obzirom da već pomažem Drini u organizovanju raznih projekata, i u ovoj varijanti sam dobro znao svoj posao: rokovnik i zapisivanje svega što se priča usmeno, uz sve to išli smo tačku po tačku onih 18 Drininih prijedloga. Moram biti iskren, mislio sam da je Bregović puno komplikovaniji kad su ove stvari u pitanju i da će naš izlet na Jahorinu biti nešto poput nedavnog sastanka Komšić – Izetbegović – Radmanović – Josipović – Tadić. Međutim, desilo se potpuno suprotno, kako je Drina čitao jednu po jednu tačku, tako je Bregović odgovarao: „Uredu je“, „Slažem se“, „OK“, „Dogovoreno“. A onda smo došli do 18. i posljednje tačke iz prijedloga ugovora – Visina honorara i način isplate. Tu smo zastali, popili malo onog kuhanog vina, zalili čistom izvorskom vodom, a onda je Bregović pitao: „Pa eto, šta bi ti volio?“ Drina je pjesnički ostavio petnaestak sekundi tišine i onda hladno odgovorio: „Ja bih volio – ništa“, na što je Bregović uz smješak odgovorio: „Dogovoreno.“ A Drina će njemu: „Kako dogovoreno?“
Goran ponovi: „Prihvatam ništa. Plati moje svirače, angažuj kvalitetnu tehniku, a prema meni nemaš obaveze.“ Ja to naravno sve uredno evidentiram, a Drina nastavlja i daje prijedlog: „Organizacija ovakvog projekta košta zaista mnogo. Kada sve posložimo, obzirom da ti nećeš honorar, predlažem da eventualnu dobit usmjerimo u neku humanitarnu svrhu.“ Goranu se dopala ideja pa je ispričao da on već godinama pomaže djecu bez roditelja u Domu „Ljubica Ivezić“ na Bjelavama i da bi to njima bilo najpotrebnije, dodavši: „To su mi komšije, moj prozor gleda u njihovo dvorište, a već sam ih na to i navikao.“
Nakon ovog poslovnog dijela našeg izleta na Jahorinu uslijedio je opušteniji dio. Razgovarali smo o finim stvarima, Sarajevu, Bosni i Hercegovini, muzici, vrlo malo o Bijelom Dugmetu jer je to dio priče koju je, kako Bregović kaže, davno ostavio iza sebe. U ovom drugom dijelu našeg druženja saznajem da je datum koncerta samo dva dana nakon njegovog rođendana, tako da će sarajevski koncert ustvari biti i proslava rođendana u svom gradu, među svojim prijateljima. A onda Drina predlaže i novi detalj koncerta – da svim Dženanama ulaz na ovaj koncert bude besplatan uz poseban VIP tretman i poklone. Bregović se nasmijao, uzeo telefon i nazvao svoju suprugu: „Evo dogovorio sam sarajevski koncert i slušaj šta je Drina smislio … (smijeh)“. Nakon što je završio razgovor reče Drini: „Znaš šta Dženana kaže? Ako si je htio kupiti – kupio si je!“
Dugo smo sjedili s ljubaznim domaćinom, već je počeo padati mrak, Goran i Faruk su se sjećali starog Sarajeva, bendova iz tog vremena i nekih prijatelja, ja sam novinarski tu i tamo pitao stvari koje su me zanimale i za koje sam smatrao da nam u nastavku priče o organizaciji koncerta mogu koristiti. Tako sam saznao da na proljeće izlazi novi album „Šampanjac za Cigane“, saznao sam da je Bregović počasni doktor nauka Univerziteta u Šefildu, da je počasni građanin Beunos Airesa, Atine, Tirane, da godišnje svira u prosjeku 150 koncerata na svim kontinentima, da mu se novi pjevač nakon Alena Ademovića zove Muharem Redžepi, da ga je svojevremeno Džoni Štulić zvao da svira bas gitaru u Azri, da je porez za 2011. platio u Sarajevu i da mu je zvanična adresa stanovanja u Sarajevu, Ćemaluša broj 14. Pitao sam i da li je istina da je 1993. godine novčano pomogao odlazak bokserske reprezentaciju BiH na Mediteranske igre, na što sam dobio potvrdan odgovor uz konstataciju i da su osvojili medalju i da je na to ponosan jer je do rata obnašao funkciju predsjednika BK „Željezničar“.
Posebno je interesantna i priča vezana za poznatog južnoameričkog pisca Ernesta Sabata koji je fan Bregovićeve muzike, a koji mu je poslao pismo i svoju knjigu „Alejandra“ prilikom gostovanja u njegovom gradu. Bila je to ista knjiga koju je Bregović ukrao iz kasarne u Nišu za vrijeme služenja vojnog roka (o ovoj interesantnoj priči opširnije Bregović govori u specijalu „60 minuta“ s Bakirom Hadžiomerovićem).Saznao sam tako da Bregović u suštini i ne voli više davati intervjue. U zadnjih 10 godina može na prste jedne ruke nabrojati kome je zvanično dao intervju, a nije krio da ga posebno nerviraju pitanja vezana za Bijelo Dugme. Općenito ne voli novinare „opće prakse“ od čijih mu se pitanja zbog nervoze znoje noge. Na zapadu se to radi drugačije, sve se plaća – od slikanja, snimanja, intervjua … agent dogovori intervju, a onda to rade urednici poznatih svjetskih novina s kojima se ima o čemu pričati. Na prostorima bivše Jugoslavije je to još uvijek svedeno na estradu i priču o Bijelom Dugmetu, što, kako kaže, on to odavno više nije. Interesantna je bila i jedna upadica kada se razgovaralo o samoj scenografiji i izgledu stagea, kada je Drina rekao:“Nema da brineš, bit će to na nivou, ništa kičasto“, na šta mu je Bregović odgovorio: “Upravo suprotno, ja sam kič, ja sam svjetski šampion u kiču, uvijek sam volio kič!“
Ušli smo u prvi mrak i zadovoljno silazili s Jahorine. Osjećala se pozitivna atmosfera oko cijele priče vezane za ovaj koncert, a ja sam bio posebno zadovoljan jer ovaj portal www.federalna.ba, Federalna televizija i Radio Federacije su dobili medijsko pokroviteljstvo i sva prava vezana za snimanje i emitovanje, a dogovoreno je i posebno snimanje TV-intervjua za „Specijal 60 minuta“, i to u dva nastavka. Nakon nekoliko dana opet smo otišli na Jahorinu kako bismo sve dogovoreno pretvorili u zvaničan Ugovor. Ovaj put smo otišli „s obrazom“ – maksuz primjerkom poznate i brendirane visočke pečenice, ali smo isto tako ponovo domaćinski dočekani, ovaj put uz Jack Daniels. Priča je već bila bazirana na detalje same organizacije koncerta, a dogovoren je i ponovni posebni dolazak Bregovića u Sarajevo za potrebe snimanja FTV-a i jednog ekskluzivnog intervjua za Dnevni avaz, iako je imao velike obaveze miksanja novog albuma koji treba izaći u martu, a koji će biti premijerno predstavljen na sarajevskom koncertu.
Prema dogovoru, unatoč velikom snijegu i elementarnoj nepogodi koja je zadesila cijelu državu, Bregović je 11.02. sletio na sarajevski aerodrom gdje su ga, pored Faruka Drine, dočekale i brojne novinarske ekipe iako smo pokušali njegov dolazak ipak držati u tajnosti zbog ekskluziviteta medija s kojima je dogovorena saradnja. Nakon kratke izjave za sve prisutne novinarske ekipe, zaputili smo se prema Maloj bašti, restoranu u kojem nas je, prema ranijem dogovoru, čekao Bakir Hadžiomerović s društvom.
Ovdje moram spomenuti da je Drina želio da odemo na večeru na neko mirnije mjesto, ali je Bregović izričito tražio da to bude neko mjesto s muzikom uživo i muzičarima koji ne sviraju tužne pjesme. Kurtoazno smo ponudili i da rezervišemo neki hotel za ta dva dana, na što smo dobili odgovor: „Je l’ me to zajebavate?! Pored vlastitog stana da spavam u hotelu!“ Veselo i nezaborvano je bilo u tom restoranu, prvo su se gitare uhvatili Drina i Bakir sa repertoarom Đonija Štulića, U2 i Dugmeta, bilo je tu i nekih grčkih evergrina iz Drininog vremena aktivnog bavljenja muzikom, a onda su stvar u svoje ruke uzeli rezidentni muzičari restorana „Mala bašta“. Prva je bila Čudna jada od Mostara grada, nakon čijih prvih taktova je Brega rekao: „Ova će me raskućit’!“, i počeo eurima kititi muzičare.
Ustajao je Brega od stola nekoliko puta iz istog razloga i, koliko sam upratio, bila je ovo berićetna večer za svirače. Sjedilo se, sviralo, pjevalo i razgovaralo do 03.00h. U jednom trenutku veselom društvu se pridružio i predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić, koji je šaljivo prepričao Bregi kako je „nagovarao“ kolegu Borisa Tadića da za vrijeme nedavnog sastanka na Jahorini valiraju njegovu vikendicu.
Naredni dan je bio rezerviran za FTV i snimanje intervjua.
Nedjelja je počela radnim doručkom na čaršiji u Lipi gdje se doručkovalo, popila prva kafa, a nakon nje, bez obzira na veliki snijeg koji je padao, snimili i prvi kadrovi. Krenulo je s Baščaršije, preko krova Hotela Europa do Titove ulice. Zbog izrazite hladnoće prva pauza je napravljena u Buybooku, gdje se popilo nešto za zgrijavanje, pričalo o Sidranu, Jean Paul Gaultieru, Eriku Claptonu i tome kako je Sarajevo najljepše zimi i pod snijegom. Za vrijeme snimanja dijela razgovora u Buybooku, Bakir je poklonio Bregoviću jedan primjerak nove knjige „Otkup sirove kože“ Abdulaha Sidrana, a Bregović nam je tom prilikom otkrio da u svojoj operi „Karmen“ ima jedan dio gdje se koriste dijelovi Sidranove poezije. Iz Baybooka taman kad smo se ugrijali opet smo izašli na minus i snijeg, a ovoga puta rediteljska i snimateljska ekipa FTV nas vodi na Vilsonovo šetalište jer, prema scenariju, i tu treba tri minute priče.
Sreća, trajalo je kraće. Naredna lokacija je bila Ćemaluša 14, Bregin stan. Vjerovatno stara Bregina „gajba“ o kojoj je ispričano najviše priča, mitova i legendi. Bregović je vrlo rado pristao i na taj dio priče, počevši od trenutka kad je kupljen i kad je bio najveći u raji, do sadašnjeg vremena kada to izgleda nekako malo.
Završni kadrovi priče za „60 minuta specijal“ su snimljeni na Baščaršiji, tačnije u ćevabdžinici „Željo“, gdje je kompletna snimateljska ekipa zajedno ručala. Još me nešto kod Bregovića prijatno iznenadilo – u „kontri“ je sa kuloarskim pričama i tračevima kako je Brega „tvrd na novcu“. Gdje god se sjelo za sofru, od restorana Pod lipom do Želje, Brega nije dozvoljavao da se iko hvata za džep. Drina mu je ozbiljno prigovorio jer mu kao domaćinu i šefu parade time krnji ugled pred ekipom FTV-a, na šta mu je Brega šeretski odgovorio: „Pusti me da se osjećam ko muškarčina!“
U međuvremenu smo dobili informaciju da je usljed nagomilanog snijega pao cijeli krov ledene dvorane na Skenderiji. Vijest je Bregu vidno rastužila jer kako reče, „Šteta, Skenderija je kolijevka sarajevske kulturne scene“. Potom smo potpuno smrznuti i umorni otišli na zakazani intervju u Avazov „Twist tower“. Kafa je dobro došla nakon ćevapa s kajmakom i lukom, a moralo se ranije i na spavanje, jer je Bregi povratni let za Beograd bio u rano naredno jutro. Zadovoljni obavljenim poslom i odličnim druženjem vratili smo se u zbilju neočišćenih ulica i straha od novog snijega, a Bregović je odmah iz Beograda otputovao za San Remo gdje će biti specijalni gost prestižnog festivala. Do koncerta u Sarajevu predstoje mu koncerti u Beču i Barceloni, te završavanje novog albuma. Meni s ovog mjesta jedino još ostaje da Vas pozovem da na vrijeme obezbjedite ulaznice za ovaj poseban događaj, jer kako Brega reče, sarajevski koncert će biti drugačiji od svih koje je do sada priredio, a neće ga nigdje s takvim programom ni ponoviti. Federalna televizija je ta koja je dobila ekskluzivno pravo snimanja i emitovanja Breginog rođendanskog koncerta. To će bez dvojbe biti veliki i značajan događaj koji će na kulturnom planu obilježiti 2012. godinu u BiH.
