U ovom izdanju kolumne “Provedimo vikend zajedno” Adnan Jašarspahić ugostio je mladog repera Kontru. Pogledajte i pročitajte ovaj nadasve zanimljiv i duhoviti interview.
Zadnji put kad smo razgovarali na radiju rekao si album u 2011, međutim evo uđosmo u 2012. a albuma nema. Gdje je zapelo?
- Nije nigdje zapelo u suštini, već je želja za perfekcijom jaka od strane mene i Shtuke pa nismo htjeli da to brzamo. Iskreno, kad radite udvoje nešto kao što je album morate se prilagoditi maksimalno. Meni i Shtuki nije ista radna navika kada je u pitanju muzika, ali to je ostalo nevažno zbog energije i atmosfere na tom albumu koji ćete moći uskoro čuti. U fazi je miksanja kod našeg prijatelja i kolege Mayera koji je do sad odradio odličan posao. Također želimo da to kvalitetno zvuči i izgleda, a s obzirom da smo sami zaduženi za sve vezano za album (tj. nemamo izdavača) sve to zahtjeva mnogo vremena.
Počeo si se baviti repanjem 2003. godine, za sve ovo vrijeme kako kaže zvanična biografija snimio si dva vlastita mixtape-a. Šta će se od svega toga naći na zvanično prvom albumu, odnosno da li će uopće išta od toga biti na albumu?
- Mixtapeovi su bili uvertira za albume. Ja sam to snimao da ljudi čuju da znam repati, a svjestan sam bio da sa svojih 17 ili 18 godina nisam bio spreman za album. Te pjesme sa mixtapeova se sigurno neće naći na albumu, sve će biti neobjavljene (nove).
Osim vlastitih pjesama od 2005. godine se intezivno baviš i produciranjem za druge. Imaš zavidnu referentnu listu, da li je i to jedan od razloga što 9 godina čekamo tvoj nosač zvuka i koga bi izdvojio od imena sa kojima si radio i zašto?
- Razlog za toliko odlaganje albuma je to što sam stvarno bio premlad za to. Što se tiče produciranja, time se bavim većinom za svoju dušu ali kad radim nešto vezano za muziku onda želim da to dobro uradim. Suradnje koje su mi najdraže su sa Frenkiem koji je profesionalac i koji odradi ono što je rekao da će odraditi, kao i sa Mučeničkom Grupom, Capital City Crewom, Buba Corelliem i Gaggom koji je napokon ponovo počeo snimati. Što se tiče mojih suradnji kao producent najdraža mi je suradnja sa K-FIFom iz Atlante koji je repao na moj beat za svoj mixtape, i sa Frenkiem i Remi na albumu Protuotrov.
Radio si muziku za predstavu “Plastelin” u režiji Emira Kapetanovića koja je igrala na prestižnom festivalu MESS u Sarajevu. Također si radio i muziku za film “Porodični album” Rijada Gvozdena koji je prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2011. godine. Nešto slično su radili i Mayer odnosno Frenkie, očito da je hip hop privlačan filmadžijama i pozorišnim radnicima, imaš li neki stav o tome i kakva su tvoja iskustva?
- Itekako je Rap muzika privlačna novijim generacijama scenskih umjetnosti. Za starije generacije nisam siguran, pošto nisam upoznat sa njihovim stavovima u vezi toga. Mislim da svaki umjetnik treba biti širokih pogleda, samim tim i ne bi trebalo biti čudno da su Rijad Gvozden ili Emir Kapetanović željeli baš nekoga iz Hip Hop sfere da radi muziku za Plastelin ili za Porodični album. Raditi muziku za predstavu ili film je nešto drugačije od onoga na šta sam ja navikao, ali sam to prihvatio kao izazov i svi su bili zadovoljni na kraju. Moje iskustvo sa glumcima, režiserima i ostalim ljudima u scenskoj umjetnosti je dosta pozitivno. Dosta njih jako cijeni Hip Hop. Jedan od njih je Emir Kapetanović, prijatelj i kolega iz Magacin Kabarea koji je zaslužan za prvi BH Hip Hop dokumentarac Ricochet i za moj spot Sarajevo. Mislim da je jako bitno imati ove ljude na strani Hip Hopa jer se možemo međusobno pomagati idejama i realizirati zajedničke i pojedinačne umjetničke ciljeve.
Lično ja sam ozbiljnije počeo preslušavati ono što radiš nakon pjesme „Sarajevo“. Ima milion pjesama raznih žanrova s istim imenom, ali ova tvoja je vrlo brzo postala himna nove generacije. Da ti je ova pjesma važna pokazuje i podatak da je za istu urađen i video. Slažeš li se sa mojom konstatacijom da su se u ovoj pjesmi našle poslijeratne generacije Sarajeva?
- Ja samo i mogu pisati i pričati o poslijeratnoj generaciji. Mislim da smo svi umorni od priča prijeratne generacije, koje će ostati samo priče na kraju. Tu pjesmu sam napisao na osnovu ličnih iskustava i sa ciljem da prikažem odrastanje u Sarajevu, ali i u BiH na jedan pozitivan način. Vjerujem da je ta pjesma doprijela do većine ljudi koji su je slušali jer se radi o sasvim običnim stvarima. Baš da je himna nove generacije i nisam siguran, ali volio bih da je tako.
Na kraju ću te ponovo pitati dokle se došlo sa albumom? Čime se trenutno zanimaš osim što u raznim varijantama na Facebooku gledam i slušam Buba Corelli & Kontra – Nevina?
- Album je gotov što se tiče snimanja i sada se to sve finalizira u Malter studiju. Trenutno se bavim svim i svačim vezano za muziku – od DJ-inga, pisanja novih tekstova i produciranja do dogovaranja spotova i singlova s albuma Pogled u Prazno. Pored toga učim, završna sam godina fakulteta i nadam se da ću diplomirati na ljeto ove godine. Buba Corelli i Nevina? Pa to je eksperiment koji je, barem prema reakcijama publike, jako uspješan. Volim iznenaditi ljude, raditi različitu muziku. Ipak živimo u 2012. godini gdje se Rap znatno promijenio. Neke promjene mi se sviđaju, a neke ne. Sve te pozitivne promjene volim nekad unijeti i u svoju muziku. Šta se čudiš, 2Pac je radio pjesme o svemu tome i imao spotove sa porno glumicama.
