Odgledah još jednu utakmicu Bosne protiv nekakvog Bisera iz Sarajeva. Iako Bosna pobijedi sa 4:1 bila je to neka nazor i tužna utakmica, na još tužnijem terenu koji više liči na neku livadu spremnu za oranje nego na nekadašnji stadion “7. april” na kojem je igrala reprezentacija Jugoslavije, a kasnije i Bosna u Premijer ligi. To je stadion koji je nosio ime po danu oslobođenja Visokog od mrskog nam neprijatelja u II svjetskom ratu (iako živi svjedoci pričaju da nekog posebnog rata u Visokom nije ni bilo). Bio sam u društvu sa Sašom Lončarom, Nedžadom Sirćom, Dariom Božićem, malo smo se sjećali kako je to nekad bilo, kako je nekada izgledao teren, kakvi su igrači igrali na njemu i kakva ih je publika gledala. Danas, kako je Bosna u trećoj ligi, takav je i teren, i igrači, a i mi publika zajedno s njima kao i kompletna društvena i politička situacija u Visokom – sve je trećerazredno. U svojoj priči o jučerašnjem i današnjem Visokom nismo ni primijetili da smo ostali sami na tribinama kada je prišao redar i ljubazno nas zamolio da napustimo stadion jer bi on zaključao kapije. Da smo imali bilo gdje pametnije nastaviti razgovor otišli bismo tamo, ali današnje Visoko ne nudi takve sadržaje pa smo bili primorani da se na stadionu žalimo jedni drugima kako je to danas u Visokom. Danas je 07.04.2012.godine, na današnji dan prije 67 godina iz pravca Podlugova ušao je partizan na bijelom konju u Visoko i saopćio narodu da su oslobođeni od okupatora. Odrastajući u Visokom dobro pamtim i dobro se sjećam nekadašnjih sedmih aprila. Bili su to sadržajni dani, puni sportskih, muzičkih i drugih kulturnih sadržaja koji su nas učili i upozoravali na taj značajan datum koji nam je slao jasnu poruku kako nam “jučer ne bi bilo sutra”.
Današnji sedmi april u Visokom izgleda očajno tužno i jadno. Ni jedan događaj niti bilo šta drugo ne upućuje na to da se danas obilježava dan kada je Visoko oslobođeno od fašizma osim teksta Gorana Čakića o polomljenom spomen obilježju narodnog heroja Mehe Patka i pjesme MC Mide koju je izdao baš na današnji dan s povodom. Nasuprot tome, hronični pretplatnici na budžet iz Općine Visoko potrudili su se da današnji datum obilježe jučer, kako ne bi kvarili svoju budžetsku komociju za vikend!? Nema razloga i potrebe da im neko, pa i tako važan datum, narušava komoditet budžetskog hlada. U trećerazrednoj postavi svega u Visokom i to je moguće, u nenormalnim okolnostima sasvim je normalno 7. april obilježiti 6. aprila, baš kao što je prije nekoliko godina bilo sasvim normalno za Dan šehida i poginulih boraca iz prošlog rata uredno uzeti dnevnice i subotu pisati kao radni dan te je obračunati u platu koja je slijedila!? Sve može u trećerazrednom Visokom sa trećerazrednim političarima i onima koji misle da to jesu.
Slika i prilika današnjeg Visokog su nerealizovani ljudi, mala skupina privilegovanih koja politikom želi upravljati sudbinom hiljada socijalno nezbrinutih i materijalno poniženih od čijih glasova na narednim izborima zavisi daljnji komoditet budžetskog hlada i raznoraznih drugih političkih benificija koje Visoko kao geografski najpoželjnija lokacija u BiH pruža. Sve su to naravno “normalne” stvari, svugdje je tako, ali iza koga stati, kome biti vjetar u leđa, za koga dići ruku i u čije laži vjerovati, odnosno od čijih laži najmanju štetu očekivati!? Ko je taj ko može pokriti sve minuse općinske administracije nastale u godinama koje su iza nas i ko sve te minuse može pretvoriti u pluseve? Ima li današnje Visoko nekoga takvog? I sad bih ovako sa milion pitanja i potpitanja mogao beskonačno dok mi ne bi dosadilo i dok se ne bih odlučio konačno staviti tačku i završiti tekst. Pa pogledajte samo face i izgled današnjih političkih hijena koje vas pokušavaju “ulovit na siću” pozivajući vas da se pridružite baš njihovim mjesnim odborima, jeftino vas ubjeđujući da su baš njihovi programi najbolji i da oni imaju viziju i rješenje svih visočkih problema. Samo ih malo pogledajte i proanalizirajte, bez obzira koje stranke prefiks nose.
Pa jesu li to ljudi iza kojih bi vrijedilo stati i očekivati neko drugo Visoko nakon lokalnih izbora koji slijede?
Nisu naravno, oni su upravo te “nerealizovane ličnosti” s početka ove rečenice.
To su hijene koje vas zovu na kafu svake četiri godine i to samo jednom prije izbora i nikad više. Većina njih su trećerazredne političke protuhe koje bi bez stranaka kojima pripadaju pomrle od gladi uzrokovane talentovanom nesposobnošću, jer apsolutno nemaju taj osjećaj kako je zaraditi vlastitu marku.
Kad već spominjem ove datume i obilježavanje važnih događaja, neku noć sam bio u Media Centru u Sarajevu na obilježavanju 20 godina od početka opsade Sarajeva. Bila je to noć Radija Zid kao jednog od simbola sarajevskog otpora. Vidio sam tu neke drage ljude i vratio sjećanja na isti period ali u Visokom, jer ne mogu se ja sjećati otpora i opsade Sarajeva kada sam bio u Visokom tih godina. Svog grada se sjećam, to su moje emocije. Pričam o istom onom Visokom koje je nepravedno, po uvriježenom mišljenju većine u BiH, proglašeno kao mjesto gdje se nije ni ratovalo, bez obzira na veliku spomen-ploču u centru grada koja svjedoči da je Visoko obrnuto proporcionalno na broj stanovnika dalo više šehida i poginulih boraca nego neki gradovi za koje se nepravedno misli 20 godina poslije rata da su kao nešto važni u historiji Bosne i Hercegovine vezane za protekli rat. Sve ovo i spominjem iz razloga te naše trećerazrednosti u svemu. Pa u tom Visokom tih ratnih godina bili su i Rasim Delić, Kadir Jusić, Rasim Kadić, Hasan i Halid Čengić, Safet Halilović, Vahidin Musemić … uz sve visočke “starosjedioce” od kojih niko da skine tu nepravednu ljagu o “ratnoprofiterskom” Visokom!? Ima li iko da progovori tamo gdje treba nešto o toj nepravdi prema gradu koji je cijeli rat bio na prvoj liniji razgraničenja i čiji građani su živjeli ništa manje teško od stanovnika gradova sa sličnim sudbinama tog vremena!? Izgleda da nema …
Visoko svima služi kao kuća u koju svakakve protuhe ulaze i izlaze, uzimaju šta im treba i bez pozdrava, poštovanja i bilo kakve zahvalnosti odlaze … Svima su puna usta crvenih stolica u Sarajevu i zemlje porijekla istih, Facebook statusi su puni “intelektualnih” poruka povodom najveće opsade nakon Staljingrada, međutim rijetki znaju da je recimo Bihać bio duže pod opsadom od Sarajeva, još je manji broj onih koji znaju da je Goražde pretrpilo puno više od Sarajeva, a gotovo da i ne postoje oni van granica Visokog koji znaju da mi ipak nismo bili kurtoni u ratu koji su samo švercovali i hajrovali na tuđoj muci. A sad dolazim do dijela zbog kojeg i spomenuh sve ovo. Ko je taj ko će nas povesti u drugom smjeru i ko će započeti sa strateškom promjenom temelja i mišljenja o svemu što je visočko, u svakom smislu!? Imamo li čovjeka sa vizijom nekog novog Visokog? Ne mogu to ovi današnji trećerazredni hronični pretplatnici na budžet kojima je svakako krajnji domet i krajnja ambicija političkog angažmana uvaliti se u neki upravni, nadzorni odbor, u neku školu ili javnu ustanovu, odnosno u najboljem slučaju naći svoje mjesto među onih cca 130 “sretnika”, miljenika budžeta koji su zaposleni u Općini.
Treba nam jaka faca, autoritet, pametan čovjek koji znači nešto u narodu, ko se nije jeftino potrošio minulih godina, neko koga neće kandidovati da bi se uhljebio od cca 3000 KM plate budućeg načelnika Visokog, neko koga zaboli kurac jesi li iz Visokog, Gračanice, Moštra ili sa Buka i kome te geografske podjele po adresi stanovanja ne znače ništa, neko ko će u ljudima znati prepoznati ljudskost i potencijal te ga pravilno iskoristiti i posložiti u mozaik svoje vizije da više ne budemo trećerazredna provincija koja iz donjeg dijela tabela posmatra iz žablje perspektive one kojima objektivno nije mjesto iznad nas.
Za mjesec dana zakonski sve političke stranke u Visokom moraju otkriti svoje karte i dati nam na uvid šta nam to nude za budući saziv OV Visoko kao i za mjesto budućeg načelnika općine. A nakon toga je do nas i naše zrelosti da prepoznamo najbolje …
{joomplucat:460 limit=16|columns=4}