Hodajući prostorima bosanskim, put me nanese i do tzv. Aerodroma Visoko. Odavno imam želju da iz blizine pogledam šta je tu još ostalo nakon uzurpiranja nogometnog stadiona, izgradnje AV, prodefilovanih brojnih mašina (kamioni, damperi, bageri, valjci….) savremene tehničke opreme- alati i postrojenja, novoizgrađenih hala i pratećih objekata?!… I gle čuda velikoga…
Na hiljade dunuma zemlje i okolnih pista stoji jedan bijeli hangar u kome bi trebalo da se nalazi oprema ili letjelica aerokluba. Stoji i dominira netaknuta i nedirnuta (Bogu hvala da je tako), a pored nje novoizgrađena hala – gluho bilo, u fazi raspadanja. Ma ne, ne raspada se ona sama od sebe, ljudski faktor je bitan – pomaže joj da se uruši. Logično, pitam se čiji su ovo objekti…??? Pa odgovor dobijem: bijeli hangar aerokluba i čitav je, znači ima vlasnika, to je dobro, a ovaj drugi … e to ti je državno, Općina Visoko i BIO, pa ja logikom rasuđivanja dođoh do spoznaje – nema države, nema ko ni da čuva državnu imovinu ??? ( Bože daj mi snagu da mislim drugačije i da griješim u zaključku kod ove analogije)
Nakon ovog obilaska i pogleda iz daljine usudih se i pođoh malo zaviriti unutra… kad tamo još veće čudo! Salonitne table kojima bijaše pokrivena zgrada su skinute, krovna konstrukcija također, a metalna konstrukcija rađena od Kovine Visoko i oslonjena (bar nekad bila) na željezne nosače skoro pa ostala bez njih. Opet neki fini ljudi koliko su mogli dohvatiti sa zemlje tako su i autogenim aparatom sjekli i odnijeli. Krovna konstrukcija, od silnog željeza, visi u zraku uz pridodati teret potkraćenih stubova koji joj daju još veći teret jer vise, prijeti nakon nove intervencije „savjesnih“ građana da se uruši a sa sobom neminovno vuče i zidove ili u najboljem slučaju dio istih.
O dokumentaciji, planovima rada, elaboratima, kartama, nalozima, raznim uputstvima… da i ne govorim, oni se „tuše“ u lokvi vode koja slobodno dolazi sa nepostojećeg krova.
Zašto sve ovo pišem? Iz prostog razloga što u neposrednoj blizini hale djeca čuvaju ovce, igraju se i zaviruju u prostorije a pitanje obrušavanja je pitanje dana? Neko će stradati, ko je odgovoran? Koliko života je potencijalno ugroženo???
S druge strane, hala je napravljena baš na mjestu gdje je nekad bio prekrasan stadion Napretka. Nisam za rušenje hale ili drugih objekata, čak naprotiv, hala itekako dobro može poslužiti višenamjenski. Uz male dorade pretvoriti je u sportsku halu, poslovne prostore, društvene prostorije… i ne znam za šta sve nije pogodna!
Bio sam u društvu predsjednika NK Napredak (nedavno obnoviteljsko-izbornom skupštinom oživljenog NK Napredak) koji je također fasciniran mogućnostima ovog prostora i objekata koji propadaju i stvaraju prijetnju naraštajima koji dolaze…. Jedno je sigurno, tu ima dovoljno prostora za nogometni stadion, rukometno igralište, košarku, staze za motokros, staze za bolide i naravno piste za sportske avione i poligona za aviomodelare….
Znam da mnogi očekuju da spomenem politiku i iznosim insinuacije tipa: ovaj je kriv ili ovaj bi to bolje riješio… e pa neću ništa od toga, jednostavno namjera mi je samo da vidite, pročitate i ukoliko imate nešto za kazat’ .. komentarišete!
(Radovlje; 07.04.2012. – autor teksta i fotografija: Senad Goralija)