Darko Rundek i Cargo Trio posjetili su ovog vikenda Bijeljinu, Sarajevo i Mostar, održali tri interesantna koncerta za publiku koja, kako kaže, dolazi na koncerte da sluša muziku a ne galamu. Provedimo vikend zajedno. Adnan Jasho Jašarspahić vs. Darko Rundek.
Godinu i pol nakon što je izašao album „Plavi avion“ sa ove vremenske distance kako Vam se čini, da li ste zadovoljni onim što ste napravili ili su očekivanja bila drugačija?
– Pa to nije ono što si htio, ali zapravo kada snimaš album i ne znaš zapravo što hoćeš. Ja mislim da je to jedan jako lijep album i meni jako drag i mogu o njemu reći sve najbolje. S njim smo postigli to da sviramo na mjestima gdje ljudi slušaju muziku a ne galamu, tako da mislim da je „Plavi avion“ bio jedan važan korak u onome što radimo.
Na tom albumu imate jednu pjesmu koja na lijep i simpatičan način opisuje bosanske gradove. Među prvima ste razbijali te barikade i barijere nakon rata. Evo vas ponovo na jednoj mini turneji po BiH (Bijeljina, Sarajevo, Mostar). Kako zapravo iz Vaše nomadske persketktive čovjeka koji živi u Parizu izgleda ova cijela regija koja se Jugoslavijom zvala, kako u muzičkom tako i u političkom smislu?
– Pa u muzičkom smislu mislim da ima dobrih bendova. Muzike ima svuda, ljudi sviraju i nisu neka loša i prazna vremena u tom smislu. U političkom smislu vi to znate bolje od mene, ja se time baš i ne bavim, vi iz medija to bolje znate, vama je to jako interesantno. Evo svjedoci ste, smjenjuju se vlasti, pokreće se neka demokracija, ali ta demokracija mene nikad nije previše oduševljavala takva kakva jest ni prije, pa tako i sad. Postajemo sve više potrošačka društva dok imamo para, a onda ćemo valjda opet na selo, ja se nadam.
Prije nekoliko dana za www.muzika.hr dali ste jednu interesantnu izjavu u kojoj podržavate pobjedu SDP-a u Hrvatskoj u odnosu na HDZ, kako kažete smatrate ih civiliziranijim?
– Pa tako mi se čini u ovom momentu, vidjet ćemo šta će napravit. Dok „odvladaju“ svoj komad vidjet ćemo hoće li se što promijeniti. Čini mi se da ni jedna partija u ovom trenutku ne može nešto značajno promijeniti osim ako ne zatvori granice. Kad su granice otvorene to je znak da se stvari prelijevaju i sredstva za proizvodnju više nisu u vlasništvu lokalnih ljudi, to je sve isprepleteno, tako da ni lokalne političke vlasti ne mijenjaju puno jer kapital ne poznaje granice.
Interesantan je Vaš odnos sa Bosancima, s njima puno sarađujete u Parizu, ovdje u Sarajevu, a poseban kuriozitet je da, recimo, Vaše posljednje uspješne koncerte u Skandinaviji su organizovali Bosanci koji nisu bili ni rođeni u vrijeme Vaše najveće popularnosti?
– To je stvarno interesantno i dirljivo. Mislim da Bosanci koliko god su neorganizirani kao recimo sad upravo pred ovaj sarajevski koncert (održan u petak 20.04. u BKC, op.a), i to je tako kad su u Bosni. Međutim, taj mentalitet i inteligencija koju većina od njih posjeduje kad se nađu u nekom discipliniranijem okviru postaje veliki adut. Upoznao sam tako puno mladih Bosanaca koji su došli za vrijeme rata i koji su izbjegli, a koji su sad uvaženi građani raznih zapadnih zemalja i dosta ih je u Skandinaviji, tako da je to super.
Kad smo kod Vaših saradnji sa drugim muzičarima, nekako je prirodna saradnja sa recimo Letu Štuke, ali je čini se malo neprirodno da sarađujete sa Natali Dizdar sa kojom ste nedavno uradili jednu pjesmu?
– Pa to se dogodilo tako, prije svega što je Coki iz Jinxa radio produkciju. A i njen zvuk mi se učinio interesantnim, taj neki blagi jazz zvuk, tako da u taj čas mi se to činilo kao stilska vježba u jednom drugom okviru.
Osim pjesme „Indijanska“ sa zadnjeg albuma, Vi ste odlučili i jedan dio svog života posvetiti izučavanju Indije, bili ste tamo mjesec i pol dana. Zašto baš Indija?
– Odgovor je već ranije spreman, svaki roker koji kao ono drži do sebe mora da bar jednom u životu ode u Indiju, kad su mogli Bitlsi, Stonsi ne znam ko sve ne, tako da je to neka vrsta potrage za korijenima za mladalačkim snovima.
Već sam ranije spomenuo tu jednu vrstu Vašeg nomadskog života od Pariza preko svih tih gradova bivše nam zajedničke države, uz sve to Vi stižete i radite ili ste aktivno radili u jednom teatru u Francuskoj i da za ciljanu publiku do 25 godina i to na engleskom jeziku. Kako stižete na sve to?
– Jedina stvar koju radim trenutno je to što radim na sceni i pjevam pjesme. Uz to radim muziku za dosta filmova, radim muziku za jednu predstavu za Splitsko ljeto, što se tiče tog angažmana u Francuskoj, to je odnedavno gotovo, oni su se penzionirali tako da se to malo raščistilo i nije više takva gužva.
Na kraju pitanje je li vrijeme nakon Plavog aviona za novi projekat?
– Sljedeći projekt je novi album Cargo Trija, možda je na redu „Žuti avion“.
(http://www.federalna.ba/bhs/vijest/23151/provedimo-vikend-zajedno)