Dana 15. marta 2012. godine Općinski sud Visoko na osnovu Odluke Vrhovnog suda FBiH, a na dijelu parkovne površine JU Dom zdravlja sa poliklinikom Visoko izvršio je uviđaj na licu mjesta i obilježio granične linije na parceli KČ 1455/10 u korist predlagatelja Vasiljević Slobodana iz Visokog. Poslije izvršenog mjerenja granične linije navedene parcele obilježene su željeznim šipkama, kao posjed predlagača Vasiljević Slobodana.
Ovo je informacija koju smo objavili nedavno pod naslovom “Što su komunisti otimali došlo vrijeme da se vrati stvarnim vlasnicima/Slobodanu Vasiljeviću vraćeno što mu je nekad davno oteto”. Međutim nakon toga smo imali sugestiju od samih vlasnika/nasljednika pomenute parcele u kojoj nam je ponuđeno šire objašnjenje cijele situacije. Naime presuda je donešena još 08.09.2009.godine od strane Ustavnog suda u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 140/07. A suština priče je u tome da njima zemlju nisu “oteli” komunisti, nego postratna vlast u Visokom godine 2000-te. Porodica Vasiljević je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća napravila Ugovor sa tadašnjom vlašću gdje ustupaju svoju zemlju u sadašnjoj ulici “Matrakčijina” za potrebe izgradnje i urbanizacije Visokog, a zauzvrat su dobili parcele oko sadašnjeg Doma Zdravlja sa Poliklinikom. Suština priče je u tome da, kada su komunisti oduzimali zemlju to su dokumentovali i stvarne vlasnike nisu brisali iz “grunta”, dok su demokratske snage odmah nakon rata imale ideologiju sličnu onu u Njemačkoj 1933 godine kada se konfiskovala imovina vlasnika Jevreja.
Interesantno je kako su godinama Vasiljevići dokazivali da je njihova imovina zaista njihova, interesantno je kako su se vlast i Sud u Visokom ponašali prema cijelom ovom slučaju, a još je interesantnije kako Vasiljevići Opštini Visoko “duguju” za kirije u prostorima koji su njihovo vlasništvo, iako negdje u zakonu postoji i to da Opština nema pravo naplaćivati i izdavati pod kiriju prostore koji su oduzeti stvarnim vlasnicima. Još interesantnije je kako će se kroz ovaj primjer odvijati drugi slučajevi, vezano za Opštinsku imovinu u Visokom, recimo primjer trgovačkih radnji i poslovnih prostora na Sebilju koji su u vlasništvu porodice Rajkić ili sva imovina IVZ-a ili recimo imovina familije Karavdić na kojoj je izgrađeno gotovo cijelo Naselje Luke …? Od ranije je poznat slučaj Franjevačkog samostana koji je nakon duge pravne bitke uspio uči u prostor svoje imovine nekada poznate kao kasarna JNA. Oni koji redovno čitaju šta pišemo na ovom sajtu sjećaju se najvećeg kriminala u postratnom Visokom koji smo opisali i dokumentovali kroz pljačku tzv”Zemljoradničke Zadruge” itd, itd …
U duhu demokratskih promjena i vladavine prava vidjet ćemo kako će Visoko izaći na kraj sa svim ovim situacijama koje će zasigurno potaknuti procese novih tužbi i dokazivanja vlasništva nad “nacionaliziranom” imovinom koju su komunisti oduzeli, a formalno pravno u svoje vlasništvo upisali Titovi pioniri novog sistema koji nisu zaboravili tekovine bratstva i jedinstva ...