Baš kao i za prošli 1. maj tako i ove godine članovi skupine “LoEG” Visokom su ponovo putem grafita poslali još jednu jasnu poruku. Lokacija je opet ista, ukoliko izlazite iz Visokog i idete prema Kaknju i Zenici, odnosno ako se vraćate iz smjera Sarajeva i ulazite u Visoko, tačno ispod mosta. Prošle godine sukladno situaciji koja je tada vladala oko famozne spalionice i općenito “smradova” u Visokom dobili smo Kamenog spavača u pomalo drugačijoj ulozi od one iz zbirke pjesama Maka Dizdara.
Kameni spavač na ulazu u Visoko stoji gordo s gas maskom i šalje jasnu poruku :”Možda je smrad, al’ volim svoj grad”. Ove godine postojeći grafit je dorađen pa je “ukrašen” i sa “miševima”, kako onim stvarnim koji se guše od smrada tako i onim koji su metafora za sve “miševe” koji u Visokom sebi umišljaju uloge koje im objektivno ne pripadaju i u svakom gradu s normalnim društvenim normama takvi bi bili na marginama društvenih dešavanja. Nažalost u Visokom takvi “miševi” još uvijek kolo vode, a to se i dešava u sredinama u kojima nema “mačke”. Toj i takvoj “mački” Visoko se nada nakon narednih lokalnih izbora, jer samo kada dobijemo pravog “Mačka” miševi će završiti tamo gdje im i jeste mjesto, a to je na margini visočke društvene stvarnosti i u hodnicima svoje mašte i samodopadnosti po kojoj su sami sebi nešto i važni.
U početku je bilo zamišljeno veoma originalno da se na mjestu gdje je godinama ispod Visočice pisalo velikim slovima “TITO” bude također velikim slovima ispisano “MIŠEVI” sa strelicom prema gradu sa jasnom porukom šta se misli o zakonodavnoj, izvršnoj i svakoj drugoj vlasti u Visokom uključujući i načelnika sa svim političkim subjektima koji participiraju u Općinskom vijeću Visoko. Međutim, iz objektivnih razloga na kraju je ipak ideja pridodata već postojećoj jasnoj poruci od prošle godine.
Osim dorađenog Kamenog spavača Visoko je dobilo i jedan prepoznatljiv kraljevski grafit koji kao kraljevski grad i zaslužuje. Još jednom čestitke za ljude iz skupine LoEG koji na vrlo interesantan i specifičan način proslavljaju 1. maj i uspavanoj društveno neangažovanoj sredini ukazuje na političko buđenje iz dugogodišnjeg stanja kolektivne hibernacije.
