I dalje stojim pri svom mišljenju da Prevent mora više raditi po pitanju svog otpada, i dalje mislim da Prevent više mora raditi na neutralisanju neugodnih mirisa koje emituje i za koje još uvijek nismo dobili stručno nezavisno mišljenje da to nije štetno za naše zdravlje, i dalje mislim da su veliki problem otpadne vode i “muljni kolač” koji nekontrolisano zagađuju podzemne vode od Arnautovića do Moštra, mislim i da Prevent još više treba raditi na što boljem odnosu sa lokalnom zajednicom, i dalje sam pri stavu da su se stvari promijenile u pozitivnom smislu dolaskom Almira Jazvina, i dalje mislim da svi zaposlenici Preventa trebaju imati osnovna prava na slobodne dane i neradne dane u vrijeme praznika, M-2 obrazac, stalno zaposlenje, a ne Ugovore koji se mijenjaju svakih mjesec ili tri mjeseca, i dalje između zdravlja vlastitog djeteta i profita kapitaliste biram ovo prvo, također i dalje mislim da je u Preventu potreban Sindikat, a ne nekakvo Vijeće uposlenika ….
Ali bez obzira na sve pobrojano i dalje mislim da se jedna ulica u Visokom treba zvati po Nijazu Hastoru i da umjesto onih iz prethodnih godina sa sumnjivom biografijom i životnim rezultatima, Nijazu Hastoru na Dan općine grad Visoko treba uručiti Povelju počasnog građanina. Ustvari mislim sve što sam i ranije pisao ukazivajući na to šta je Prevent Visokom, odnosno šta je Visoko Preventu.
Danas sam i lično na poziv iz Preventa imao priliku upoznati se sa Nijazom Hastorom na svojevrsnom druženju kojem su uz prvu postavu Preventa prisustvovali i premijer Federacije Nermin Nikšić, premijer BPK Emir Frašto i odabrani novinari (Senad Avdić, Duška Jurišić, Vildana Selimbegović, Nedim Hasić…). Sve je upriličeno u Hotelu “Behar” u Goraždu, a povodom otvaranja nove Preventove fabrike i otvaranja novih 700 radnih mjesta sa tendencijom da do kraja godine bude zaposleno još tri stotine novih radnika. Nisam imao namjeru prenositi svoje impresije sa ovog druženja na koje u prvi mah nisam imao namjeru otići iz nekih svojih ličnih razloga i principa, ali nisam se pokajao. Međutim dvije stvari su me ponukale da pokušam dočarati doživljeno. Prva stvar koja me fascinirala kod čovjeka koji ima 5.000 uposlenika, koji je vlasnik najveće kompanije u sferi autoindustrije u istočnoj Evropi, od kojih samo Grupacija Prevent ima promet od 1.200.000.000 eura, ustvari jeste njegova jednostavnost i prijatnost. Stekao sam dojam da se važnijim u Preventu osjeća svaki portir ili rukovodilac smjene, od čovjeka u čijoj kompaniji rade i koji dijeli 5.000 plata svakog mjeseca od toga cca 2000 u Visokom. Druga stvar zbog koje sam želio da sve ovo ostane zapisano jeste jedna vrsta poniženja koje sam doživio što sam uopće iz Visokog, kada je u jednom dijelu prijatnog i opuštenog razgovora Nijaz Hastor biranim i lijepim riječima novinarima pričao o tome kako je primljen u Goraždu kao poduzetnik i kako i pod kojim uvjetima je dobio sve potrebne dozvole i lokaciju za pokretanje fabrike. Naime, taj dio priče je potpuno suprotan onome kako je Prevent došao u Visoko 1999, odnosno kako se vlast u Visokom i Kantonu odnosila prema Preventu, bez kojeg je danas teško zamisliv normalan život u Visokom. Bosansko-podrinjski kanton i grad Goražde u zamjenu za nova radna mjesta i budući privredni razvoj ove regije lokaciju za izgradnju fabrike Preventu su prodali za cijelih 1KM. Podsjećam, mi nismo KTK željeli da prodamo ni za 8,8 miliona KM iako drugih ponuđača nije bilo. Kad kažem “mi”, mislim da onaj mali dio balijskih pihtijara koji rastaljujući državnu imovinu parazitski po principu “ima l’ mene dže tu” žive zadnjih 20 godina i korov su visočkog društva.
Goražde je danas izgledalo kao da je neko “Visočko ljeto” premjestio u njegove ulice, svaki drugi prolaznik u plavoj majici je bio iz Visokog, sve su to bili radnici Preventa na osnovu čijih plata svakog petnaestog u mjesecu u Visoko se uveze 1.500.000KM svježeg novca. Da je i Nijazu Hastoru stalo do današnjeg druženja sa novinarima govori i podatak da je došao sa kompletnim menagmentom Preventa: Almir Jazvin, Kenan Nalbantić, Adnan Smailbegović, Damir Hastor i Kenan Hastor koji su uz moderatora Vedrana Peršića govorili onoliko koliko treba, a da sve ne izgleda kao press konferencija. Nijaz Hastor je rakao da su dva motiva zbog kojih je investirao baš u Goražde, prvi je patriotski jer je odrastao u Goraždu, a drugi je čisto poduzetnički.
– Mi se veoma dobro snalazimo u bosanskohercegovačkoj privredi, makar to većina privrednika kritikovala. Zašto smo u Goraždu? Zato što je to vjerujte potencijal, ovdje imamo jednu bazu koja će sutra biti jaka. Napravili smo tu fabriku ovdje da bismo stvorili jedan milje i jednu dodatnu motivaciju. Fabrika je napravljena za tri mjeseca, radnici koje smo zamolili su uspjeli da obezbjede sve potrebne dozvole za rad kako bismo mogli isporučivati Volfswagenu presvlake za Golf 7. Ovaj Podrinjski kanton je ostao nekako lokaciono odsječen, logistički gledano nema nikakvih preduvjeta da učestvuje u lancu automotiva, danas kolega Jazvin reče da 60.000 radnika u Volfsburgu čeka na isporuku naših presvlaka da bi radili “Just in Time” je nama dobro poznat termin, znači odabir ove lokacije je ono gdje smo se mi “osilili” da idemo u rizik, ali sa druge strane ovdje smo naišli na jedno dosta plodno privredno tlo, počev od Kantona, Općine, mjesne zajednice jako su nas dobro podržali, nadam se ne zbog toga što sam ja ovdje završio osnovnu školu, nego zato što su prepoznali da ćemo ovdje obezbijediti jedan partnerski standard koji su ovi ljudi ovdje zavrijedili.”
Nijaz Hastor je iskoristio priliku i da ukaže na to kako Prevent kao investitor ne može sve kako se na ovim prostorima doživljava, konkurencija na svjetskom nivou u branši kojom se bavi je ogromna.
– Za nas misle da smo potentni investitori koji mogu sve – ne možemo. Možemo raditi samo onaj segment gdje imamo tržište. Vrijeme prije 20 godina kada smo proizvodili, a sve bilo već rasprodato i kada smo vodili samo distribuciju je davno prošlo. Mi se nalazimo u automotivima i branši koja je izuzetno podložna konkurenciji. Konkurenti sa kojima se mi trenutno susrećemo na svjetskom nivou su mega konkurentni koji rade sa 30 miliona eura prometa godišnje, ali mi smo hvala Bogu ušli u jednu takvu kategoriju da se borimo s njima. Ima nekih stvari koje nam idu i koje nam ne idu na ruku, mi dolazimo sa Balkana, ja sam ponosan na to. Imao sam pritisaka da uzmem njemačko državljanstvo, nije mi padalo na pamet. Mi smo najveća istočnoevropska privatna, neovisna firma u automotivima. Kad kažem istočnoevropska ne mislim samo na Balkan, za mene je sve od Beča pa istočno, istočna Evropa. Mi trebamo tržište i mi to tržište donosimo iz vana. Mi u BiH nikome ne uzimamo dio nekog “kolača”. Mi donosimo “kolač” ovdje i ovdje ga pravimo i prodajemo vani, dakle ovdje donosimo samo novac. Imamo namjeru ovdje do kraja godine da zaposlimo još 300 radnika, znači to je ono što nam ovaj potencijal nudi. Sigurno da imamo namjeru i da se privredno prošetamo po Zvorniku, Diviću do Srebrenice, imamo signale i iz Foče. Neću vam konkretno reći šta su nam daljnje namjere jer niko iz ove ovdje Preventove ekipe nije neko ko nešto obeća, a ne ispuni. Znači mi ovdje ne izmišljamo toplu vodu, nego samo koristimo ono što već ima od potencijala.
Neizbježan dio ovog opuštenog i neoficijelnog razgovora sa gospodinom Hastorom bilo je i pitanje zaštite životne okoline na što je, za razliku od mnogih iz visočkog Preventa koje plaća da bi se time bavili, jasno i direktno odgovorio:
– Mi imamo jednu branšu koja je recimo dosta rasterećena tim problemom, prateći sadržaji te branše su dosta opterećeni tim problemom. Sama presvlaka, njena mehanička obrada nije toliko opterećena ali proizvodnja kože je dosta opterećena. To je jedna činjenica koja je poznata u cijelom svijetu, jedni je tretiraju ovako, drugi onako. Jako puno kožara ima u Njemačkoj i Italiji. Italija je čak i jako liberalna po tom pitanju. I oni imaju sve te kožare i propise i svi žive i rade. Svi se mi susrećemo sa tim problemima. Mi smo imali ovaj slučaj u Visokom, gdje na nesreću neke stvari su bile i potcjenjene. Mi smo se vodili time da KTK ima svoju kožaru i svoje standarde, onda smo uveli naše standarde koji su daleko iznad tih koje je ima KTK, ali još uvijek nedovoljni da riješe problem. Mi se i danas susrećemo sa neugodnim mirisima kad prođemo kroz Visoko, ali jedno možemo garantovati – da nije štetno. To što se čuje, čut će se uvijek. Mi ćemo probati na sve moguće načine da to svedemo na najmanji mogući nivo. Sigurno ono što radimo po pitanju ekologije i kontakt sa rijekom Bosnom koja teče kroz naše dvorište faktički sveli smo na minimum štetnosti i još što mogu obećati je da još uvijek radimo na tome. Radimo puno na otklanjanju ovih mirisa i nadam se da ćemo i to suzbiti, ali nikad nećemo uspjeti trajno ih otkloniti. To je nešto što se toleriše u cijelom svijetu, naravno zapadnom, nadam se da će biti razumijevanja i ovdje. Mogli ste vidjeti da smo mi opšteprisutni u društvenom životu BiH, kroz razne vidove finansiranja i podupiranja tog života. Nije nam namjera da sa jedne strane podržavamo razvoj društvenog života, a sa druge da ga ekološki uništavamo. Postoje neke objektivne stvari koje se preko noći ne mogu riješiti.
Bilo je interesantno upoznati se sa jednim ovakvim čovjekom koji bi, uvjeren sam, potpuno drugačije reagovao na sve probleme i nesporazume u odnosima Visokog i Preventa da je svih ovih godina do njega dolazila prava istina iz Visokog i odnosa Preventa i lokalne zajednice. Nasuprot tome, u Wolfsburg su odlazili uljepšani izvještaji onih koji su na štetu i Preventa i lokalne zajednice gradili svoje pozicije u hijerarhiji Hastorove poduzetničke imperije, naravno iz ličnog i samo ličnog interesa.
