Sjećam se vremena kada sam počeo raditi na Radiju Visoko, sada već daleke 1994. godine, kada je sasvim “normalno” i pod moranjem bilo ujutro kada je počinjao program (Radio nije radio od 18.00 – 07.00h) da se slušaoci pozdrave sa Selam alejkum. Sjećam se kada se šaptalo po hodnicima pred “lojalnim” prijateljima kako u Visokom postoji paralelna vlast i policija i kako su smješteni u zgradi današnjeg Biroa za zapošljvanje, te kako neko tamo iz ere M-92 muslimana po naredbi iz Sarajeva sastavlja i piše šerijatski Ustav BiH. Tada su Visoko zvali bosanska Meka, to vrijeme je trajalo i dugo poslije rata, sve do 2000. godine kada je narod na lokalnim izborima svojim glasovima “opalio šamar” dojučerašnjim drugovima iz onog sistema koji su pod zastavom SDA i himnom “Ja sin sam tvoj” šenlučili po Visokom i njegovom cjelokupnom državnom imovinom koja je nastajala u vremenima bratstva i jedinstva kada je sve bilo zajedničko i kada to zajedničko “Oni” pretvoriše u d.o.o. Te 2000. godine na vlast je voljom biračkom tijela došao SDP koji ni za četiri godine nije uspio promijeniti način visočkog razmišljanja balijskih pihtijara i onih koji su prisvajajući vjeru, Boga i naciju godinama bili gospodari života i smrti u Visokom. Rezultati njihove vladavine i načina razmišljanja vidljivi su i danas i zato jesmo tu gdje jesmo – ni na nebu ni na zemlji. Ali vratimo se još malo u prošlost da bismo bolje spoznali sadašnje vrijeme, vratimo se u vrijeme poltrona i ulizica koji su naglo samoupravljanje i socijalizam zamijenili prvim safovima po džamijama, ali ne zato što su istinski spoznali Boga nego zato da bi se sklonili s prvih linija fronta, a kasnije sačuvali pozicije i radna mjesta u državnim firmama i sigurnim budžetskim hladovinama u koje su kasnije uredno mjesta nalazili i za bliže članove porodice… To su ljudi koji do današnjih dana, otkako spoznaše religiju koja im je donedavno po Marksu bila opijum za narod, nisu na sedždama uspjeli ni “iznojili” svu krmetinu koja se decenijama taložila u organizmu. Takvi umovi su iz ratne i poratne Općine otpuštali sve koji nisu bili Bošnjaci, pa kasnije kada su isti ti nebošnjaci tužili Općinu presuda je išla u njihovu korist, a odštetu platili porezni obveznici, ti umovi su stvorili milionske dugove zvane “visočki aerodrom” čije dugove također plaćaju porezni obveznici, takvi nesposobnjakovići su stvorili probleme zvane Zanatski centar Sebilj, RK Vema, Zemljoradnička zadruga itd … Mislili su da je dovoljno na ulazu u Općinu na najvidljivije mjesto staviti plakat “Nazivaj selam, širi Islam”, poništiti konkurs na kojem je Siniša Subotić osvojio najviše bodova i jedini razlog zbog kojeg nije primljen na Radio je taj što je Srbin, zabraniti jedan Hajneken party u Pulsu, nakon toga zabraniti jedan koncert u Gradskom kinu zbog petokrake na plakatu grupe koja svira, otjerati “nepodobnu” novinarku Nađu Kavazić iz Visokog i tako postati zaštitnik bošnjačkih interesa i islamskih vrijednosti u Visokom.
U svojoj sebičnosti, pohlepi i sljepilu od otimačine u jednom trenutku su dozvolili da im vehabije gotovo pa i preuzmu sve visočke džamije, da uz nasilničko ponašanje nezakonitim brakovima žene i djecu prave po uzoru na rasplodne bikove. Nije ih zanimalo što u Visokom ima i onih koji nisu muslimani, odnosno da ima onih koji vjeru ne prakticiraju na njima sličan način i s drugim motivima, suprotno onim da sakriven iza vjere, ajeta i hadisa kradeš sve što se pokrasti može uz prefiks adekvatne stranke i uvjerenja da je to strateški bošnjački interes. Jer, ako se desi, ne daj Bože, drugačije, najebali smo od Srba i Hrvata. Samo je fol u Visokom što tih Srba i Hrvata gotovo da i nema više, sve zlo i sav privredni i svaki drugi oblik kriminala u Visokom su napravili oni kojih ima preko 95%. Krajnje je licemjerno kriti se iza vjere i Boga te kao član upravnih, nadzornih i inih drugih odbora ubirati paušale uz postojeće budžetske plate. Naravno nema u ovoj priči nikakve razlike između SDA, SBiH, SDP-a, privatno ja to doživljavam svakako sve kao jednu stranku. U Visokom stranaka nema, svi su oni isti samo po potrebi i za javnost nekad malo različiti, u konačnici po onoj staroj narodnoj: “Vrana vrani oko ne pije”.
Međutim, suština ovog teksta je poruka da se stvari, istina jako sporo, ali činjenično mijenjaju. Visoko postaje drugačije, različitije, slobodnije. Bio bih savršeno glup i “ograničen k'o balkon” kada bih imao bilo šta i protiv toga kako neko upražnjava vjeru. I sam vjerujem u Boga, ali sam izričito protiv toga da mi bilo ko nameće bilo šta, da na bilo koji način pokušava da naruši moj integritet, ali isto tako, s druge strane, bio bih još gluplji u svojoj nezrelosti kada bih pokušao nekome nametati nešto. Protivim se svakoj vrsti zabrana, borili smo se da ovo bude slobodna zemlja, pa neka se onda ljudi u njoj slobodno i ponašaju. Da se stvari mijenjaju i da je zabranu ukrašavanja grada osim u vrijeme muslimanskih praznika zamijenilo neko drugo vrijeme dokazuju i slike nastale jučer u centru grada. Nakon svih ovih godina i svega prethodno napisanog, Visoko je jučer u crvenoj boji kao nekad kada je ateizam bio jedino opredjeljenje da bi uspio u životu, dočekalo Štafetu bratstva i jedinstva. Grmilo je iz zvučnika “Druže Tito mi ti se kunemo”, “Internacionala”, “Računajte na nas” … Nisam ja nešto ni za ovaj komunistički folklor, čak sam mrzio takmičenje “Titovim stazama revolucije”, ali su mi bile drage ove revolucionarne pjesme jednako onako kako su mi drage ilahije “Od Mašrika do Magriba” i “Bejtulahov crn ogrtač”, ali ono što mi daje nadu jeste to da Visoko sa svim svojim različitostima postaje normalna sredina u kojoj te neće maltretirati zbog toga što nisi u nekoj partiji. Da se ne lažemo, maltretirali bi oni da je situacija kao u vrijeme jednopartijskog sistema ili Visoko u periodu 1992-2000, odnosno kada bi znali da su toliko moćni da osvoje natpolovičnu većinu na narednim izborima, samo što sad imaju problem jer su se rasuli po više političkih subjekata i niko neće imati suverenu većinu. Jebali ih različiti interesi, poduplale im se aspiracije ka svemu budžetskom i onih jadnih cca 8.000.000KM općinskog proračuna, a nemamo više toliko državnog za pokrasti niti imamo dovoljno radnih mjesta po Općini i javnim preduzećima, niti se tenderi za održavanje puteva mogu raspisivati 10 puta godišnje.
Neka u Visokom i promocije knjige mog poznanika Fatmira Alispahića, ali neka i Udruženja “Josip Broz Tito”, neka ima i onih koji su protiv Fatmirove promocije i protiv Tita, nikome ne treba ništa zabranjivati. Nije normalno da Dejana Šćepanovića u Ripliju upozoravaju na njegovo pisanje na ovom sajtu vezano za Fatmirovu promociju, ali je puno bolje od fizičkog napada bradonja bez kokarde na Nusreta Smajovića od samozvanih zaštitnika Islama u Visokom koji su rat proveli u Beču. Ipak je to određeni napredak u evoluciji Visokog od boljševičkog komunizma preko ratne Džamahirije do poratne Štafete mladosti.